Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 3° 2
Sutra: 3° 3° 2
19. studenoga 2018.
Balkanski ambasador Zlatka Dizdarevića

kolumna Misle da su svi drugi blesavi

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 30. srpanj 2017. u 16:35 2017-07-30T16:35:43+02:00

Projekt  rastakanja  države  BiH nije ništa spram projekta  rastakanja  pameti  nekada normalnih ljudi ove nekada sretne zemlje

U nekim drugim vremenima ovoliko bavljenje  istim stvarima, poput  priče o mazohizmu Bosne,  davno bi postalo dosadno. Eto ih tamo, svako ima svoje probleme. Posebno usred  ljeta  i pod  vatrom i pod ledom.

Sve poludilo, za  »Riplija«, kako se onda  govorilo. No, nije stvar samo  što nisu  više ona  »druga vremena«, već u tome što je pitanje  očuvanja elementarnog digniteta  ne dozvoljavati  drznicima što su se zubima i noktima  zakačili  za vlast i samo njihov jadni privatni interes da vjeruju kako tako može dovijeka.

 
Sada, evo,  pokušavaju  da uvjere ljude unaokolo  kako  vide  ono što ne postoji, a ne vide ono što je veliko kao kuća. Pošto to teže ide, svakome iole normalnom  moraju  dokazati da nije pri sebi. Ili, kako se kaže u narodu, da je lud !

Nekoliko  minulih  dana  bilo je dovoljno  za prepoznavanje  taktike. Ne temeljem  kafanskih priča  ili  praćenja  korumpiranih medija  u kojima se  na eventualno  pokoju  zdravorazumsku  opservaciju  odgovara  desetinama  pljuvačko – psovačkih reakcija. Anonimnih, naravno.  Dokaz  su, evo,  zasjedanja  najviših  »organa«  narodne  vlasti,  parlamentarnih  domova,  »Vijeća ministara«  što se u normalnim zemljama  zovu vlade pa tako i funkcioniraju,  njihovih komisija,  Predsjedništva  države  koji normalni svijet  također zove predsjednikom. U ovo društvo spadaju i  lumeni  što nam dolaze  iz velikih  evropskih i  svjetskih političkih  »centara«.

Projekt  rastakanja  države  Bosne i Hercegovine  nije ništa spram projekta  rastakanja  pameti  nekada normalnih ljudi ove nekada sretne zemlje.  

Minule  srijede  razni parlamentarci u Sarajevu zasjedali su na dva mjesta.  U velikoj sali  Parlamentarne  skupštine BiH  poslanici  Predstavničkog  doma  tog   Parlamenta.  Nešto dalje, uz Miljacku,  poslanici Parlamenta  Federacije  BiH, dakle jednog od dva entiteta  koji tvore  državu.  Uz  ostalo,  oni prvi saslušali  su  sat vremena  dugi  govor  predsjedavajućeg  Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića koji je nadahnuto  objašnjavao  sve  moguće i nemoguće uspjehe  njegovog Vijeća što su ih nezaustavljivo postizali lani.

Bilo je to tako da su čak i neki sitni neuspjesi  (od  predviđenih 60 zakona donešeno je čak 19 !)  proglašeni važnim dijelom  »impresivnosti« svega  postignutog.  Kako je to lijepo  sumirao  jedan  poslanik, sve je bilo kao iz čuvene dječije tv serije u kojoj se govorilo o  »kući od čokolade sa prozorima od marmelade...« Posebno je  dirljiva bila konstatacija o »sasvim  sigurno najuspješnijoj  evropskoj  godini za BiH«.  Za promatrače sa strane, prva sumnja: Ko je tu lud ?

Osim  uspješne, na silu predate »historijske aplikacije za članstvo u EU« sve je kasnije u vezi sa tim bilo mučno. Pa se stalno crvenimo pred njima u EU, kako je ovih dana skrušeno kazao Predsjedavajući Predsjedništva BiH. Neispunjen je upitnik Komisije evo već godinu dana i ne zna se ka'će. (Srbija ga ispunila za 45 dana a drugi za po koji mjesec...) Onda iznenađenje i sramna  »zakonska nemogućnost« da se nađu prevodioci  za engleski jezik.

Lukavci su pokušali čak proturiti da u Bruxelles ode prevod na hrvatski, jer je to, je li,  jedan od tri naša jezika a boga mi i jedan od jezika EU ! Ali će, kaže u širem okruženju »najeuropskiji Čović« (dobio i nagradu za »to«),  za mjesec dana nakon nekad popunjenog upitnika sve biti privatno prevedeno, pa za naredni mjesec usaglašeno. Ovo zadnje, naravno, u »mehanizmu koordinacije« koji ne smije iskoordinirati puno toga jer tek to ruši ovakvu državu. I njih na čelu.

O izvještaju  kao iz Disneylanda  u kojem su »svi parametri u korist ovog Vijeća ministara« (Zvizdić) govorilo se, ironiziralo, šalilo, optuživalo, pomalo vrijeđalo i šetalo  tamo-amo  satima.  Potom se glasalo za, ili ne daj Bože, protiv Izvještaja. Kuhinja iza velike sale radila je punom  parom. Na jelovniku domunđavanja, ubjeđivanja – hajde matere ti, glasaj, što si takav...itd.  (Mediji i posjetioci su davno utvrdili da je kuhinja  za predstavnike naroda doista odlična i – najjeftinija...)  Sedamnaest parlamentaraca se složilo sa Zvizdićem,  ali dvadesetjedan  nije.  Jedan je – što je sigurno, sigurno – bio uzdržan. Neko nostalgično reče, »posljednji  narodni  izdanak  najbolje  Bosne, ni tamo ni 'vamo !«

Kažu da je u državama Unije spram koje Bosna i Hercegovina juri u najuspješnijoj godini jurnjave, stari običaj da Vlada čiji godišnji izvještaj o radu u Parlamentu nije usvojen, podnese  ostavku. Ako ne iz nekog drugog razloga, a ono iz – moralnog. Minule srijede u sali  impresivnog zdanja s impresivnom kuhinjom, to se nije desilo. Sastavljači ovog izvještaja i oni što su ga podržali hvatajući kredit za  naredne, unaprijed »prepoznatljive« izbore, vjerovatno su  smislili  validno objašnjenje.

Prvo, »ovo« nije Vlada nego Vijeće ministara, a to se ni u putu nije srelo (vidjeti Anex 4 »Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH«, tzv. Daytonskog  sporazuma) . Drugo, moral nije ustavna, a za mnoge odavno i nikakva kategorija, pa idemo dalje kao da se ništa nije desilo mimo onoga što je Zvizdić pobjednički izgovorio.

Ostalo je bilo toga dana skoro nevažno. Malo gužve povodom smjene predsjedavajućeg  Zajedničke komisije  za nadzor nad radom  Obavještajno-sigurnosne  agencije (OSA). Bilo 24 za i 14  protiv. Neko je prije toga pitao: Zašto ga smjenjujemo ?

Dan ranije članovi same  Komisije, glasali su protiv smjene svog predsjedavajućeg. Jako zanimljivo, čovjek koji je na neki način presudio u ovom glasanju bio je prebjeg iz stranke koja je bila za smjenu, na stranu stranke koja je bila protiv. Prezime mu Krčmar! I šta mislite je li bilo naslova u novinama:  »Račun sa Krčmarom«. Naravno da jeste. Em je štos što je medijima danas najvažnije,  em je tačno, što je manje važno.
I dok se sve ovo  zbivalo na jednoj strani, na onoj drugoj, u  entitetskom  Zastupničkom domu Parlamenta Federacije »ozbiljno« se razgovaralo o prijedlogu opozicije za smjenu entitetske vlade. U entitetima postoji Vlada, kao u svakoj normalnoj državi, a ne neko Vijeće ministara. Ništa moral.

Lijep ustavni uspjeh. Razloga milion, a raspored snaga u Parlamentu slutio da će opozicija uz stranku SBB koja je inače u vladajućoj koaliciji imati dovoljno glasova za smjenu Vlade. I ptice na grani u BiH, kao, znaju da su Izetbegović i Radončić, lideri dvije bošnjačke stranke SDA i SBB, za javnost »nepomirljivi« neprijatelji. A i Izetbegovića i Čović nekako se  jedva uzdržavaju da prekorače crtu minimalne političke pristojnosti, u ime formalnog pripadanja  vladajućoj koaliciji na raznim nivoima. Na drugoj strani ljubav HDZ BiH sa Dodikom je  nježna i učinkovita pa je nesnađeni i odbačeni Bakir reklo bi se napušteni samotnjak.

Rasprava je o svemu bila takva da je jedan iz »pozicije« dramatičnim tonom kazao kako bi se mnogo, mnogo bolje osjećao da pripada opoziciji jer se slaže s bezmalo svim što ti ljudi govore. I onda sjeo i glasao protiv njihovog prijedloga za opoziv Vlade. Rutina. Treba li nagađati kako su glasali i poslanici  HDZ- a i SBB-a i ima li iznenađenih? Ima  onoliko  koliko je ponovo prošla priča o sukobiuma, sudarima i animozitetima dok ne dođe do spašavanja vlasti, podjele resora i fotelja.

Između toga, donošenje zakona, izgradnja države, rad u korist naroda...stalni razlog za izglasavanje nepovjerenja. Tu su dva problema. Jedan je što tada glasaju sami o nepovjerenju sebi. Drugi je što se daleko dobacilo u proizvodnji ludila prema kojem je postalo normalno vjerovati kako je svaki »moj«, pa i najgori bio, bolji od svakog »njihovog« makar i bio najbolji. Ta je priča, nažalost, dovedena do pred sam kraj. I iz EU to na svoj način hvale. Ljudi su nepopravljivo tijesto za umijesiti  baš  onako kako  to hoće  »lideri«  što ih je narod  izabrao  više puta. I opet će. Stvar doista postaje poprilično »medicinska«, čak i prije nego sociološka .

 
Za kraj i jedna skaska na tu temu. Riječ je o sramoti s  bosanskim nepotpisivanjem Transportne zajednice šest država Zapadnog Balkana. Dodik nije htio. EU onda odbila i potencijalnih pola milijarde ovdašnjih maraka za četiri već dogovorena projekta u BiH. Onda je Predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a Dragan Čović  kazao novinarima  da »žali što BiH nije pristupila Transportnoj zajednici«. Pitali ga, a kako su glasali  predstavanici  HDZ-a tim povodom. Rekao je, »nisu glasali«. Nisu ga pitali zašto, ali je sam kazao kako »opravdava vlast Republike Srpske !« Je li nejasno i opet, ko je tu lud.

U ratu su u Sarajevu govorili da moraš biti malo lud da ne bi poludio. Danas to više nije dovoljno. Da nije kako jeste ovdje u Bosni, mogla bi se primijeniti ona mog druga Affana Ramića, slikara kojeg više nema, a koji je znao kazati u ovakvim situacijama:  »Pa ti ne popij !«    
                    

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka