Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 15° 2
Sutra: 15° 15° 2
26. rujna 2018.
Balkanski ambasador Zlatka Dizdarevića

kolumna Impresivne zablude

Foto Reuters
Foto Reuters
Autor:
Objavljeno: 24. rujan 2016. u 22:11 2016-09-24T22:11:00+02:00

Ova zabluda o putu i načinu kojim BiH treba da ide u Evropu – impresivna je. Sačekajmo jedan dan, do sutra, da saznamo šta će biti dalje.  Kako će neustavni referendum formalno od ništa otklizati u svašta

Sutra, u nedjelju, u Bosni i Hercegovini će se desiti jedno veliko ništa, i istovremeno puno toga što je za normalnu logiku – svašta. Ono ništa najvjerovatnije će biti finale najozbiljnije unutrašnje nervoze i straha proizvedenih u Bosni od rata do danas. Namjerno i s razlogom. Ono svašta jeste široka formulacija za dostignuti stupanj svekolikog nereda u BiH, ovaj put u paketu sa onim što se naziva međunarodna zajednica.

Pođimo redom, tragom fakata. Naravno, ti fakti ovdje podjednako jednima ne znače ništa, kao što ih drugi dižu do zakletve. Sve to teško mogu izbalansirati logika, istinoljubivost i dobra namjera no, takva je realnost. Strah je zato zajednički, kao i medijski profiti koji počivaju na strahu. To su dana motori »politike«.

Da se ne ide u daleku prošlost, a moglo bi i tako, evo osnovnih elemenata o »ludim i zbunjenim« uoči sutra, kada neće biti ništa i bit će svašta:

– Republika Srpska, kao jedan od dva entiteta koji po Daytonu sačinjavaju Bosnu i Hercegovinu, ima još od 2005. godine u Zakonu o praznicima 9. januar kao Dan RS-a i krsne slave, Svetog arhiđakona Stefana. Tako se i obilježavalo. Toga dana, 1992. godine, u Sarajevu je proglašena »Republika Srpskog naroda Bosne i Hercegovine, u sastavu savezne države Jugoslavije, kao njena federalna jedinica«. Time, zapravo, unaprijed nije priznat ni predstojeći referendum o neovisnosti BiH, održan prvog marta te godine. Ovu »Republiku Srpskog naroda« nije priznavala Badinterova Međunarodna arbitražna komisija. Kao entitet unutar suverene države BiH, Republika Srpska je nastala kasnije, Daytonskim mirovnim sporazumom 1995. godine.

Drugi entitet je Federacija BiH.

– Punih osam godina kasnije, 2013. Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA, podnosi apelaciju Ustavnom Sudu BiH kojom osporava ustavnost ovog praznika. Dvije godine kasnije, 2015., Ustavni sud prihvata apelaciju i proglašava 9. januar, kao Dan RS-a, neustavnim. Narodna Skupština Republike Srpske »odgovara« Deklaracijom kojom ne prihvata odluku Ustavnog suda. Slijedom Deklaracije, Skupština RS-a traži od Ustavnog suda BiH da poništi svoju odluku, a potom, donosi i Odluku o raspisivanju referenduma o Danu RS-a i zakazuje ga za 25. septembar. Osam dana prije zakazanog referenduma na kojem građani RS-a treba da odgovore na pitanje »Da li podržavate da se 9. januar obilježava i slavi kao Dan Republike Srpske«, Ustavni sud BiH odbija zahtjev RS o preispitivanju prethodne odluke i traži da se »privremeno obustavi Odluka NSRS-a o raspisivanju referenduma«. Referendum je, znači, suspendovan.

Milorad Dodik, predsjednik RS uz punu saglasnost političkih struktura u RS, bez trenutka otezanja saopštava da će referenduma biti. »Nikakva međunarodna zajednica tu ne može ništa, a čak i ako me smijene, to ništa neće važiti...« Cijela priča diže se na epski nivo »biti ili ne biti«. Uz pumpanje medija u igru se uvlače svi, od građana BiH do međunarodnih organizacija, ambasada, Vijeća za provedbu mira (PIC), političkih partija, nekih bivših a odjednom i budućih boraca, EU, Rusije, Srbije... Polako ali sigurno blijedi formalni povod za tenzije pa i suvisla dilema da li je taj 9. januar baš vrijedan nove prijeteće i sada očigledno organizirane nestabilnosti, straha i proizvedene mržnje. Da li je to tema za Ustavni sud. Sve su češće analize ko u svemu ovome istinski profitira a ko gubi, u šta se uvlače i BiH i međunarodna zajednica. Posebno EU sa mnogo prečim poslom u svom dvorištu.

Izetbegović i njegovi prateći politički i medijski ešaloni u predizbornim sedmicama (lokalni izbori u BiH su iduće nedjelje) uspio je da »temu« prevede na, u principu, tačno pitanje: Kako je moguće svjesno, odlukama sa nivoa entiteta, negirati odluke Ustavnog suda, konačne i obvezujuće. I referendumima osporavati pravosuđe. Pri tome, zakonom su jasno predviđene kaznene mjere u tim slučajevima. Mogu li se i one realizirati? Naravno, malo ko iz tog tabora pominje da je do sada više desetaka odluka tog istog suda potpuno ignorirano, nepriznato, pogaženo pa ništa. Ova odluka Ustavnog suda, sada se eto tretira kao neupitna, baš kao u svakoj »normalnoj« državi koja striktno poštuje svoj Ustav i ne dovodi ga – ne daj Bože – u sumnju ni na tren, a kamo li da se šprda sa njim onako kako je to postalo maltene uobičajeno u BiH. Dodik je do sada uvijek dobro slutio dokle može zatezati konopac uz viceve na račun države u kojoj je lider njene polovice. On zna ko će mu, kako i koliko popustiti »mira radi« u zadnji tren, na čemu se onda kapitalizira provođenjem nekog »plana B«.

U čemu je, ipak, razlika u odnosu na sve ovo sa sutrašnjim referendumom i njegovim izazovom. Kako stvari stoje u sekund do dvanest, »ustavno zabranjeni« referendum, kao šamarčina u lice svima koji su bili protiv, bit će održan uz »patriotske zakletve«, pjesme i TV spotove kojima se poručuje gledaocima, »Srpska te treba!« Istovremeno, godinama tolerirana farsa sa Bosnom i Hercegovinom po prvi put se vraća takozvanoj međunarodnoj zajednici kao opasni bumerang. »Dvije strane« u ovom ustavno-političkom mrcvarenju došle su do pozicije do koje u iole ozbiljnijoj politici ne smije da dođe: Oni ili mi. Tu neko mora biti poražen, a sa stanovišta cjelovite BiH, pobjednik se teško može pronaći.

Na jednoj strani je Dodik zajunio do kraja. On time doista postaje sve više zla kob Republike Srpske. Na drugoj je sva sila Evrope i Amerike sa svojim diplomatskim ponavljanjem kako su odluke Ustavnog suda konačne. Ali u zadnji čas i umekšavanjem retorike. Referendum se sada naziva – nepotrebnim! Samo naizgled paradoksalno, Vučić ostaje na definiciji da je protiv referenduma! Duga priča. Dodik odgovara strancima »od šake do lakta«. On zna, da ako sutra, ipak padne, (koje li ironije u njegovom »značaju« za region) stvar ne može proći bez teških trauma u dijelu BiH, uz koje država zadugo neće moći učiniti ni korak dalje. Ma kako i koliko joj se dobrohotno prihvatale aplikacije za prijem u EU. Da se ne govori o mogućim ozbiljnijim posljedicama kojih se sada evo plaše i političari – proizvođaći cijele priče. O tome već bruje i svjetski mediji.

Na drugoj strani je ta takozvana međunarodna zajednica koja sa Bosnom ne zna ni kud je pošla ni dokle je došla. Dodik će ih sutra testirati na najjednostavniji način. Ako slučajno i učine nešto ( a šta?) kako bi potvrdili ono što su, kao, odlučili zabranjujući referendum, doprinos destabilizaciji BiH bit će maestralan. Ako ne učine ništa, eto potpunog gubitka i ono malo preostalog kredibiliteta kod odjednom principijelnih »ustavobranitelja« u BiH. O šprdnjama Dodika »pobjednika« na njihov račun da se ne govori.

Način na koji sve nemoćnija birokracija u Bruxellesu percipira BiH i poziciju u njoj impresivan je. Isto kao i njihova konstatacija uoči prihvatanja zahtjeva za članstvo BiH u EU, prije četiri dana, da su reformski rezultati u zemlji – impresivni ?! I time u svekolikoj krizi na najdirektniji mogući način, efikasno napuhali jedra onima što tu krizu nezaustavljivo proizvode. Svojim »politikama«, različitim kalkulacijama, samoživim interesima i kriminalnim motivima, izbornim namještaljkama i internim »partnersko-političkim« domunđavanjima po kafanama unaokolo. Realnost je čisti antipod svemu što EU za sebe tvrdi da jeste.

U čemu je tu kvaka ?

Evropski birokratski umovi kazat da će eto baš taj korak smiriti strasti i okrenuti duboko podijeljenu zemlju u jedinstvenom pravcu. Naravno, EU jeste (barem onakva kakva je bila do nedavno) i kao sistem, filozifija, kao prirodna pripadnost i konačno rješenje i jedini logični put za BiH. Ako nikakvo prevaspitavanje uma i prakse kroz mehanizme Evrope ne može sastaviti ovu razbucanu državu koju su zajahali oni što iz te razvaline izvlače za sebe posljednje vrijednosti, onda joj spasa nema. I laž je da su protiv BiH u Evropi oni koji se danas zgražavaju nad grotesknim ocjenama o »impresivnim reformskim rezultatima« u zemlji u kojoj caruju namjerno proizvedena nesnošljivost do mržnje, ponižavanja institucija, protjerivanje mladih, obrazovanih ali i sposobnih iz svih generacija. Ljudi koji to vide sklanjaju se da bi laži o svijetlijoj budućnosti, na temeljima korupcionaških politika i nedjela postale istine. Kao projekat i kao ideologija.

Zašto je EU progutala tu udicu, kome to treba i kuda to vodi ?

U žučnim internim raspravama na ovu temu na svakom koraku kao nikada prije, mudri postavljaju pitanje – a šta je rješenje. Ko je alternativa, ima li je. Naravno da ima, samo za njih treba raščistiti teren. Ne lažući se dodvoravanjem »sistemu« koji je čisto nasilje nad mogućom drugačijom i boljom realnošću. Bosna i Hercegovina je država bez unutrašnjeg državnog suvereniteta. Najbolji dokaz je što se mjesecima mučno natezalo o »mehanizmu koordinacije« kao jednom od uslova za aplikaciju za EU. To je mehanizam koji treba da omogući unutrašnju suglasnost svih o stavovima o kojima će se pregovarati sa Unijom. Bruxelles hoće za pregovaračkim stolom jednog partnera, usaglašenog. De facto, i to je priznanje da BiH u sadašnjoj situaciji nije jedinstvena država sa institucijama koje imaju jedinstveni cilj. Dakle ono što je za sve druge minimum institucionalno normalnog. Eto taj konačno ispregovarani »mehanizam koordinacije« sada ima 13 pojedinačnih »subjekata« – vlasti na nivou države, dva entiteta i deset kantona/županija ?! Pa ovdašnja politička svakodnevnica pokazuje da se ni o tome koji je danas datum ovoliko »subjekasta« u BiH ne želi dogovoriti ne zato što to ne znaju, već zato što neće. To bi im poništilo prihvaćenu daytonsku logiku da u igri troje, jedan obavezno mora pobjednik. Dva gubitnika će onda protiv njega. Igra se ponavlja u krug, stalno. A kladioničari unaokolo tačno unaprijed dobijaju rezultat i podižu premije. Novac se uzima iz međunarodnih kredita sa »grace periodom« dok su ovi na vlasti, iz preostalih državnih resursa i džepova raje, podijeljene u tri već odgojena plemena. Mudraci iz EU koji misle da igraju sa pravim, bože moj »demokratski izabranim« igračima, u igri čija pravila Washington doživljava kao vlastiti uspjeh, ne misle da je tu nešto pogrešno. Naprotiv, rezultat igre je proglašen »impresivnim«.

Nagledao sam se raznih zabluda u politici do sada. Da težu riječ ne potežem. Nije diplomatska, a to je danas jako bitno. Ova zabluda o putu i načinu kojim BiH treba da ide u Evropu – impresivna je. Sačekajmo jedan dan, do sutra, da saznamo šta će biti dalje. Kako će neustavni referendum formalno od ništa otklizati u svašta. Samo će se tome naći drugo ime, impresivno. I radi nas i drugih.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka