Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 4° 1
Sutra: 4° 4° 1
18. studenoga 2018.
Komentar Edija Prodana

Komentar EPK ili smrt

Foto: S. DRECHSLER
Foto: S. DRECHSLER
Autor:
Objavljeno: 14. kolovoz 2017. u 18:56 2017-08-14T18:56:55+02:00

EPK je šansa kakvu Rijeka nije nikad imala. EPK je proces koji svi njezini stanovnici moraju prigrliti kao onu točku nakon koje baš ništa više neće biti kao prije

Prema najnovijim podacima TZ-a Kvarnera, s 25 posto najveći porast broja noćenja u Primorsko-goranskoj županiji ostvarilo je riječko područje. Bilo bi to divljenja vrijedno da nije riječ o postotku koji proizlazi iz skromne baze. Kvarner je kao cjelina upravo ovih dana prešao desetmilijunto noćenje, Grad Rijeka u svemu sudjeluje sa samo dva, tri posto.

Na drugoj strani Europe, muzej Guggenheim u Bilbau ovih dana slavi dva desetljeća postojanja. Kad je odlučeno da ga se smjesti upravo u glavni grad Baskije, do tada poznat kao poprilično neugledno mjesto, bila je to luka s glavnim prometom u željeznoj rudači i koljevka terorističke ETA-e, dogodio se nemali globalni šok i nevjerica. Šok koji je s druge strane prouzročio tom području bio je – fascinantan. Bilbao se u cijelosti preoblikovao, postao je turistima iznimno privlačan, a njegova je regija procvala u svakom smislu – primjerice koncentracija restorana s Michelinovim zvjezdicama tu je najveća je na svijetu. Naravno, i kultni Athletic dobio je ultramoderno izdanje legendarnog San Mamesa.

A Rijeka je dobila EPK. Koji, iako je ljeto, a turističke brojke rastu, miruje. Možemo mi dakle mahati koliko nas je volja s 25 posto porasta noćenja na »riječkom području«, no majka svih bitaka koja hoće, ili ne daj Bože ni pomisliti – neće, preoblikovati glavni grad Kvarnera upravo u smislu turistima iznimno privlačnog grada je samo EPK i ništa drugo. Projekt se pokrenuo i to značajno, no još se uvijek u njemu ne nazire ona tako potrebna doza hrabrosti, gotovo ludosti, kako je svojedobno zazvučala odluka Fondacije Guggenheim temeljena na tome da su im upravo gradski oci Bilbaa dali najbolja jamstva za dolazak iznimno smjelog, i arhitekturom i sadržajem, muzeja na obalu njihovog Nerviona.

Da bi se u današnjem svijetu uspjelo nametnuti kao drugačiji i originalniji nije dovoljno samo željeti. Mora se i htjeti, vjerovati, odbaciti sve okove mogućeg. Baš kao što je to učinio i primjerice Pečuh kad je 2010. godine bio EPK. On je, što je uostalom zamjetni trend i u drugim gradovima, svojoj graditeljskoj baštini propale industrije podario nove sadržaje.

Može li se Rijeka ugledati na Bilbao koji joj je po mnogim elementima čak i sličan, ili na Pečuh? Biti hrabra do drskosti. I svom imidžu koji ostali dijelovi Hrvatske već percipiraju kao raj za alternativnu, drugačiju kulturu, dodati nove elemente koji će biti privlačni za čitavu Europu? Hoće li se, dakle, simbolički rečeno otisnuti, pa i na krilima Galeba, u prostranstva o kojima se još uvijek ne usudi ni sanjati?

Sutra se na Trsatu, kao i stotinama godina do sada, obilježava blagdan Vele Gospe. I on će popraviti riječke turističke brojke jer na tisuće će vjernika pohoditi jedno od omiljenih marijanskih svetišta. Hoće li se i s ostalim dijelovima Rijeke dogoditi preokret koji je Trsatu uvelike omogućilo vizionarstvo, ne žalost nedavno preminulog, fra Serafina Sabola?

EPK je šansa kakvu Rijeka nije nikad imala. EPK je proces koji svi njezini stanovnici moraju prigrliti kao onu točku nakon koje baš ništa više neće biti kao prije. Nego bolje, privlačno posjetiteljima, i znatno zastupljenije u statistikama TZ-a Kvarnera. Hrabrost, ne odrađivanje, drskost, ne prosjek. Ma koliko drugima potencijalno bili – čudni.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka