Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 10° 1
Sutra: 10° 10° 1
12. prosinca 2018.
ZALEĐE Jasmina KLARIĆA

kolumna Referendumsko čudo i vrag percepcije

Foto D. KOVAČEVIĆ
Foto D. KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 13. lipanj 2018. u 23:12 2018-06-13T23:12:10+02:00

Kad je Tomislav Saucha odlučio svojim glasom u Saboru spasiti HDZ-ovog ministra financija Zdravka Marića i tako omogućiti stvaranje nove saborske većine u kojoj je HNS zamijenio Most, to je za njega bio kraj priče. Prije svega, naravno, političke, jer Saucha nakon tog poteza u ovom poslu ima jednake šanse u budućnosti kao i Kolinda Grabar-Kitarović da postane predvodnica komunističke frakcije u Europskom parlamentu (još manje). No, što je možda još značajnije, Saucha je u percepciji javnosti (a ona je, kako su nas tronuto nedavno poučili Martina Dalić i Andrej Plenković) – najvažnija, sam sebe zapravo okrivio za muljanje s putnim nalozima za koje se protiv njega vodi istraga. Što god na kraju od tog procesa ispadne, taman da ga sud stoput oslobodi, ili da optužnica neslavno propadne, Saucha će teško, užasno teško moći običnim građanima objasniti da nema ništa s krivotvorenim putnim nalozima kojima su izvlačeni deseci tisuća kuna iz državne blagajne.

No, to je vjerojatno bila cijena koje je bio svjestan kad je odlučio prijeći na HDZ-ovu stranu. Tolika mu je, očito, bila prijeka potreba za takvim zaokretom od kojeg se nikad neće moći oprati.
Za pretpostaviti je da je i organizatorima referendumskih inicijativa »Narod odlučuje« i »Istina o Istanbulskoj« također bila jako prijeka potreba da broju prikupljenjih i objavljenih potpisa desetak dana poslije pridodaju njih još nekoliko solidnih tisuća. Ukratko, da izvedu »Sauchu«.

Suhi podaci kažu da je, barem u trenutku pisanja ovog teksta (utorak poslijepodne) »Istina o Istanbulskoj« u 12 dana otkrila još 6.354 potpisa za svoju referendumsku inicijativu povrh onih koje su objavili tri dana nakon završetka prikupljanja potpisa. Kažu da su, eto, knjige malo duže putovale iz udaljenijih krajeva Hrvatske. Kako se Hrvatska zasad ne pruža ni do Zemuna i Boke, a kamoli do Tokija i Rta dobre nade, kako su avioni odavno izumljeni i kako čak i Hrvatskim željeznicama (uglavnom) treba manje od 24 sata da spoje dva kraja države, nije baš jasno kojim su prijevozom te knjige s potpisima za opozivanje vražje konvencije putovale do Zagreba. Da ih nije Sotona osobno usporavao?

Slično se obrukala i inicijativa pompoznog imena »Narod odlučuje«. Ispalo je da su jedva prešli broj od deset posto potrebnih potpisa za početak referendumske procedure. Umjesto da se preimenuju u »Desetina naroda odlučuje« i zapale svijeću na Kamenitim vratima da se dogodi čudo pa da u verifikaciji potpisa otpadne kao neispravno njih daleko manje nego u dosadašnjim prilikama (jer uvijek netko pogriješi OIB, netko se upiše dvaput, neki klinjo ustvrdi da ima 18...) pa da ne padne ispod zakonskog limita, majstori su odlučuli zaigrati malo sigurniju igru. Pa se i kod njih, u 11 dana od objave kirurški točnog broja potpisa (397.402 za pitanje o promjeni izbornih pravila i 390.189 za smanjenje prava zastupnika manjina) otkrilo da ih zapravo imaju na tisuće – više. Ma što na tisuće – za drugo pitanje ih se materijaliziralo odjednom čak desetak tisuća (a za prvo pet).

Motiv skoro pa biblijskog čuda kojim se prazan papir, eto, pretvorio u kolone s imenima, prezimenima i važećim OIB-om je prilično jasan – deset posto potpisa, nužnih za nastavak referendumske procedure je utvrđen na 374.740. U dosadašnjim referendumskim inicijativama koje su dogurale do predaje potpisa Saboru utvrđeno je da je nevažećih u prosjeku bilo 10,67 posto potpisa. Ako bi se tako nešto ponovilo, prvotne brojke bile bi jednostavno nedovoljne i priča o referendumima 2018. godine bi umrla prirodnom smrću.
E sad, možda su doista ove potpise za »Istinu o Istanbulskoj« hodočasnici s Prevlake i Dunava nosili pješice i to bez žurbe. Možda su, doista, brojeći potpise u inicijativi »Narod odlučuje« na prvu malo pogriješili – pet-deset tisuća vamo-tamo, ljudi smo, 'oće to pobjeć.

Samo, nakon što su javno izišli s preciznim brojevima koji bi se mogli naposlijetku pokazati nedovoljnima, a desetak dana poslije toga ih »podebljali«, jasno je da su cijelu priču u kojoj se gorda srca pozivaju na narod i svetinje prekrili užeglim vonjem sumnje.
Vrag je percepcija, jelda?

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka