Dvije stvari su u ovom napetom političko-ustavnopravnom trenutku savršeno jasne.

Prvo, ukoliko ćemo doslovno primjenjivati slovo Ustava, Hrvatska u ovom trenutku nema mandatara za sastav nove Vlade i velika je prilika da ga neće skoro ni imati.

Drugo, Hrvatska u ovom trenutku nema predsjednicu Republike.

Logika iza ove dvije tvrdnje je betonski čvrsta i kristalno jasna, poput samih ustavnih odredbi.

Članak 98. Ustava RH (stavak treći) kaže kako predsjednica Republike mandat za sastavljanje Vlade povjerava "osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika". Većina svih zastupnika je, u ovom slučaju, 76. Na toliko ruku nitko još ne može računati, a kad će, i hoće li ikad - ne zna se.

Članak 95. Ustava RH (opet stavak treći), pak, kaže kako se "predsjednik Republike bira većinom svih birača koji su glasovali". Većina svih birača koji su glasovali bila bi 50 posto plus jedan glas. Kolinda Grabar-Kitarović je u drugom krugu predsjedničkih izbora u siječnju ove godine, ako se računaju i nevažeči listići (dakle, "svi birači koji su glasovali") dobila 49,37 posto glasova.

Šeksova teleologija

Željezna logika i doslovna primjena odredbi Ustava, međutim, nisu baš uvijek najbolji način za tumačenje njegovih odredbi. Ustavotvorcima je, tako, očito "pobjegla" iz vida mogućnost da se nevažećim listićima dovijeka odugovlači s izborom predsjednika države (elementarno organizirana grupacija podržavatelja trećeg kandidata, koji je otpao u prvom krugu predsjedničkih izbora mogla bi poništavanjem listića stalno držati broj glasova za pobjednika u izjednačenoj utakmici ispod 50 posto). Stoga je Državno-izborno povjerenstvo napravilo logički salto-mortale i odlučilo da se u drugom krugu predsjedničkih izbora, za razliku od prvog, u ukupnom rezultatu ne računaju nevažeći listići (i tako otvorilo bokove za neku potencijalnu gadnu buduću ustavnu krizu ne bude li dovoljno političke pameti pa se ova odredba iz članka 95. - dotjera (Slučajna država Šator pred DIP-om).

Nitko pretjerano ozbiljan, stoga, nije sporio izbor Kolinde Grabar-Kitarović za predsjednicu države, bez obzira na jasnu (i neispunjenu) ustavnu odredbu o većini svih birača koji su glasovali.

Međutim, baš ekipa s Pantovčaka, predvođena nikim drugom doli ustavotvorcem Vladimirom Šeksom himself sada bi mogla cijepati ustavnu vlas napola i izazvati ustavnu krizu s ogromnim društvenim, ali i političkim posljedicama.

Ukratko, ukoliko predsjednica ustraje na Šeksovom "teleološkom" tumačenju Ustava koje bi moglo rezultirati ekspresnim izvanrednim izborima, taj čin bi mogao označiti još ekspresniji kraj njene političke karijere.

Smisao mandatara

Naime, očita rupa koja zjapi u članku 98. Ustav RH je situacija u kojoj nitko od kandidata za mandatara ne može nedvojbeno skupiti 76 onih koji će na konzultacijama kod predsjednice klimnuti glavom u znak podrške budućem mandataru. Hrvatska je trenutno u takvoj situaciji, jer se 15 preostalih zastupnika Mosta još nije odlučilo s kim će koalirati.

U situaciji kad nitko od mandatara ne uspije skupiti većinu, sve je jasno, predsjednica nakon dva do četiri mjeseca imenuje tehničku Vladu i raspisuje izbore.

Ali, Šeks (savjetnik predsjednice za ustavno-pravna pitanja) bi izbore čim prije - i to bez mandatara.

Međutim, Ustav ne predviđa situaciju izvanrednih izbora, ako prije toga dva mandatara nisu pokušala skupiti većinu u Saboru.

Kolika je veća politička razlika u autoritetu onog koji s mandatom u rukama skuplja glasove u odnosu na sadašnju situaciju, ne treba posebno naglašavati. To je i jedno od funkcija samog čina davanja mandata - da situacija slaganja većine dodatno "sazrije", kako politički sustav ne bi došao u blokadu.

Uglavnom, direktnim tumačenjem Ustava, predsjednica ne može nikom dati mandat, niti može raspisati izvanredne izbore. Da bi se izišlo iz ove bremenite političke situacije potrebno je možda samo malo dobre volje, poput one koje je javnost i politika pokazala prema činjenici da Grabar-Kitarović nije dobila ustavno propisanu većinu glasova u drugom krugu predsjedničkih izbora. Dobila je više od Ive Josipovića i fajront.

Primjenom jednake količine dobre volje na ovu situaciju, jasno je da bi Grabar-Kitarović, nakon što i ako u razumnom vremenu konzultacije ne daju potrebnu većinu (a podsjetimo, od objave službenih rezultata izbora prošlo je tek dvadeset dana!), trebala (prvi) mandat dati onome tko je bliži magičnoj brojci 76. Ako taj ne uspije složiti većinu, onda neka pokuša drugi. A tek onda možemo pričati o tehničkoj Vladi i izborima.

Ukinuti ili poništiti

Gornji scenarij ne samo da je logičan i lako shvatljiv ukoliko se političkom procesu pristupa neutralno i odgovorno. On je vjerojatno i uvjet političkog opstanka Kolinde Grabar-Kitarović.

Naime, iz Ustavnog suda su ovog tjedna stigli vrlo jasni signali o tome da je priča o izvanrednim izborima, ne debelo, već de-be-lo preuranjena i da je ta institucija spremna reagirati dođe li do bilo kakvog akta koji će zahtjevati reakciju Ustavnog suda. (http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Na-Ustavnom-sudu-kazu-da-je-jos-rano-spominjati-izvanredne-izbore). Politički proces slaganja većine na osnovu rezultata izbora je, vele sa Suda, tek započeo.

A Ustavni sud ima gadne ovlasti. Recimo, članak 113. Ustava RH: "Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut će ili poništiti drugi propis ako utvrdi da je neustavan ili nezakonit".

Valja naglasiti: ukinuti ili poništiti.

Želi li predsjednica države razmišljati o svojim političkim opcijama u situaciji u kojoj Ustavni sud poništava njenu odluku o imenovanju tehničke Vlade i raspisivanju izvanrednih izbora? Ili o društvenim posljedicama takve zbrke?

Vjerojatno ne.

Jer je jedina časna politička opcija za šefa države kojem Ustavni sud poništi tako krupnu odluku - neopoziva ostavka.

Stoga bi bilo dobro da je cijela igrarija s ovom neozbiljnom i neodgovornom pričom o ekspresnim izborim tek metoda pritiska na Most da se konačno odluči i/ili na Karamarka da odustane od premijerske funkcije.

Ne zbog toga da Kolinda Grabar-Kitarović doživi pun i ispunjen predsjednički mandat (a možda i dva). Izabrat će se već netko drugi.

Nego zbog toga da nepotrebno zatezanje Ustava ne dovede do pucanja šavova koji (još uvijek) povezuju ovo društvo.