Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 27° 2
Sutra: 21° 25° 1
18. rujna 2018.
Zaleđe Jasmina Klarića

blog Plenkovićeva pobjeda: Obranjen Marić, uništeni Saucha, DORH i - HDZ

Foto Patrik Maček / PIXSELL
Foto Patrik Maček / PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 5. svibanj 2017. u 9:28 2017-05-05T09:28:15+02:00

Nakon 4. svibnja, premijer i njegova stranka u percepciji javnosti ostaju oni koji su glasom čovjeka iz suprotnog političkog tabora i pod kaznenim progonom sačuvali ministra iz Agrokora. Ništa tu percepciju više ne može promijeniti

Postoje tako neki dani u kojima se sve kockice savršeno poslože. U kojima se odgovori na sva pitanja pretvore u savršeno jasnu sliku, čija jednostavnost ostavlja bez daha. Malo je tih dana tako jasne spoznaje o životu i svijetu, pa ih stoga treba posebno cijeniti. Stoga je svakako četvrtak, 4. svibnja 2017. godine dan za dugo, dugo pamćenje.

Jer, odgovori koji su se tog dana pokazali skinuli su koprenu sumnje s dotad logički teško objašnjivih zbivanja.

Zašto je, primjerice, u slučaj Saucha DORH propustio istražiti je li se krivotvorenje putnih naloga događalo i nakon  njegovog odlaska iz Vlade – čak i ako su iz Vlade u vrijeme nakon Sauche tvrdili da reviziji da je s njegovim putnim nalozima sve u redu? Je li moguće da je samo igrom slučaja zahtjev za skidanjem imunteta i uhićenje SDP-ovog zastupnika poslan na dan rasprave o povjerenju ministru plag... Barišiću? Zašto je prvi čovjek DORH-a Dinko Cvitan u vezi tog slučaja nastupio na bizarnoj zajedničkoj tiskovnoj konferenciji s predsjednikom Vlade?

Nakon Sauchinog glasa protiv opoziva Plenkovićevog ministra financija, ovi upitnici su potpuno suvišni.

Ostaju doduše neki drugi, jednako ozbiljni, ako ne i ozbiljniji od ovih prethodnih na koje su odgovori značili potpunu destrukciju bilo kakvog povjerenja u državne institucije ove zemlje.

Ti upitnici nisu više vezani uz Sauchu i njegov slučaj. On je svojim glasom o povjerenju ministru već sve objasnio. Nažalost, osim ukoliko se u narednim danima ne otkrije nešto o čemu sad nemamo ni najmanjeg pojma – a što bi kompletno promijenilo prirodu cijele priče, Saucha nikad više neće oprati svoje ime, ni vratiti svoj dosadašnji život, za čim je još do pred koji dan vapio.

Istina je ovdje jednostavno nebitna; percepcija da se prodao HDZ-u kako bi se izvukao od optužbi za kriminal jednostavno se više ničim (osim, valja ponoviti, u slučaju potpuno dramatičnog obrata) ne može oprati. Štoviše, nakon svega je malo tko spreman povjerovati u to da bivši predstojnik ureda Zorana Milanovića nije preko lažnih dnevnica izvlačio novac iz državne blagajne.

Na jednoj razini, ako ipak nema veze s krivotvorenjem putnih naloga, nije teško donekle razumjeti motive Sauchinog postupka. Bolje zvuči, zar ne, biti nevin i osramoćen, ali slobodan, nego nevin u zatvoru.

Priče o „glasanju po savjesti“ i tome da ga nitko iz HDZ-a nije kontaktirao ovdje valja otpisati kao doslovno uvredljive.

HDZ je pregovarao s gotovo svakim zastupnikom s kojim se moglo u bitci za Tod... Plenkovićevog ministra, o tome su javno, primjerice, govorili i Krešo Beljak i Goran Aleksić, a u slučaj razgovora sa članom obitelji Hrvoja Runtića već istražuje DORH (s, u svjetlu slučaja Saucha, dosta izvjesnim ishodom). Kolika je vjerojatnost da HDZ nije kontaktirao baš Tomislava Sauchu u situaciji kad je sve visilo na jednom jedinom glasu?

No, ako su postupci i motivi bivšeg predstojnika ureda premijera prilično razvidni, gorki upitnici nad ponašanjem aktualnog premijera i dalje ostaju.

Andrej Plenković je saborskom „pobjedom“ u bitci za Marića vrlo vjerojatno nanio terminalnu štetu vlastitoj stranci i vlastitoj ozbiljnijoj političkoj karijeri.

Nakon 4. svibnja, premijer i njegova stranka u percepciji javnosti ostaju oni koji su glasom čovjeka iz suprotnog političkog tabora i pod kaznenim progonom sačuvali ministra iz Agrokora. Ništa tu percepciju više ne može promijeniti, šteta je počinjena i samo je pitanje koliki će biti njeni razmjeri. Pritom, Plenković i njegova klika nimalo ni ne skrivaju namjeru da isposluju vrijeme za kupovinu novih glasova, kako bi uspjeli nategnuti (trenutno nepostojeću) većinu i tako nastaviti vladati bez izlaska na izbore.

Koliko loše bi na tim izborima nakon odigravanja karte Tomislava Sauche u svrhu zaštite ministra povezanog s imperijem Ivice Todorića doista prošli, u ovom trenutku je teško prognozirati. Možda kao neka lekcija iz povijesti može služiti priča iz Zagreba 1997. godine, kad je tadašnji mladi i perspektivni HDZ-ov političar, Zlatko Canjuga, osvojio skupštinsku većinu i vlast u gradu uz pomoć postizbornog shoppinga dva glasa oporbenih, HSS-ovih zastupnika. HDZ u Zagrebu od tad (a prošlo je, evo, 20 godina) više ne postoji kao ozbiljna stranka, a Canjugina politička karijera je nakon toga doživjela takav uzlet da vjerojatno sad svi mlađi od tridesetak godina u drugom prozoru otvaraju google i u njega upisuju „Zlatko Canjuga“.

Štoviše, da se vratimo na današnjeg mladog i perspektivnog HDZ-ovog nacionalnog lidera, bilo kakvo otezanje s izborima će mu očito radikalno smanjivati izglede. On je, poput samoubilačkog pojasa, na sebe navukao Agrokorov dres i svaki poremećaj u poslovanju te firme, svaka odgoda plaćanja, svaki otkaz i svaki bankrot – a bit će svega od toga i u najboljim scenarijima – eksplodirat će ravno u premijerovo lice. Pritom, svaki glas za nategnutu saborsku većinu (ako je uopće bude) Plenković će morati plaćati, poslužimo se poznatom sintagmom, „suhim zlatom“.

No, bez obzira na sve, u trenutku pisanja ovog teksta, čini se da je baš to, dakle otezanje kombinirano s uzurpacijom vlasti, Plenkovićeva politička taktika.

Unatoč medijskoj podršci  koju ima i koja je odavno prešla granice dobrog ukusa i zdravog razuma, sudar sa zidom je neizbježan.

Ukoliko, jasno, pričamo o elementarno demokratskom društvu.

Hrvatsko takvo, unatoč pokorenim medijima i poslušnim institucijama, ipak još uvijek jest.

Obzirom na sve što smo vidjeli posljednjih dana, na kraj gornje rečenice treba dodati jednu zastrašujuću riječ – zasad.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka