Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 5° 1
Sutra: 5° 5° 1
19. studenoga 2018.
Zaleđe Jasmina Klarića

blog Plenković: Lider novog doba ili čovjek za kojeg je Karamarko tek šašavi idealist?

Plenković: Lider novog doba ili čovjek za kojeg je Karamarko tek šašavi idealist?
Plenković: Lider novog doba ili čovjek za kojeg je Karamarko tek šašavi idealist?
Autor:
Objavljeno: 9. rujan 2016. u 9:38 2016-09-09T09:38:00+02:00

Postoji itekako dovoljno materijala za iskrenu sumnju u to da je novi lider HDZ-a racionalni političar europskog formata, koji neće inzistirati na podjelama

Šetnja do birališta u nedjelju i ubacivanje svog listića u biračke kutije na izvanrednim parlamentarnim izborima bit će doista jedinstveno iskustvo za građane ove zemlje. Da se na birališta ide već nakon deset mjeseci, jer je HDZ srušio vlastitu Vladu, hajde, s tim smo već donekle saživjeli. No, ona novost koja nas čeka u nedjelju ne krije se u brzini, već u - krajnjoj neizvjesnosti.

Ne, ni tu se ne radi o bliskim omjerima dvaju najvećih blokova (uz uglavnom neveliku prednosti Narodne koalicije), radi se o dosad jedinstveno slabom i mutnom uvidu u lik i djelo kandidata za premijera sa strane HDZ-a (e sad, je li on oporbeni ili vladajući kandidat, dalo bi se raspravljati u posebnoj studiji), Andreja Plenkovića.

Za Zorana Milanovića se uglavnom zna na čemu smo. Čovjek je četiri godine vodio Vladu, SDP devet i teško nečim može iznenaditi birače. Sva ta odlučnost i direktnost, koja se lako izvrgne u potcjenjivanje, pa i vrijeđanje političkog protivnika, sav prirodni talent za stvaranje političkih protivnika, ali i inspiriranje vlastitih birača - poznat nam je odavno, kao i dosta detaljni obrisi politike koju je vodio i koju kani voditi SDP i njegova koalicija.

Kad je u pitanja Andrej Plenković, nije nam poznato gotovo ništa. A to je - i ne samo to - razlog da se, predostrožnosti radi, upale svi alarmi. Naime, nitko nikad dosad, u mirnodopsko vrijeme, nije uživao toliku medijsku podršku kao aktualni predsjednik HDZ-a. Njegove rečenice, čak i one koje su debelo preko ruba milanovićevske uvrede, se ne seciraju, suvišna pitanja se ne postavljaju, a otvorene gluposti koje je uspio prevaliti u ovoj kampanji se jednostavno ignoriraju.

Čim netko ima takav status - a pritom još i nije na vlasti! - stvari smrde do neba. Za razliku od otvorene autokrature koju je zagovarao lustrirani Tomislav Karamarko, predizborna medijska beatifikacija Andreja Plenkovića (o kakvoj je spomenuti Karamarko mogao samo sanjati) izgleda poput pristojne, unaprijed dogovorene i interesne podjele karata. U kojoj će svatko, svugdje moći govoriti što misli - ako se to ne kosi previše s interesima velikih igrača. A interesi su široki, gotovo sveobuhvatni i lako bi se moglo dogoditi da nam se vrlo brzo učini da je Karamarkov željeni lokot na slobodu javne riječi kad se radi o Domovinskom ratu, Tuđmanu i Šušku, bio pomalo - šašavo romantičan.

Jer, vidite, izjave poput one Plenkovićeve da kurikularna reforma nije zaustavljena i da je Šustar (koji će, kako veli predsjednik HDZ-a, pomoći u njenom daljnjem razvoju) u toj priči žrtva, nisu samo labavo istinite, one su direktna uvreda za zdravi razum. Okej, političarima pobjegnu svakave gluposti u kampanji, ali ovdje se ne radi o izdvojenom incidentu. Plenkovićevo izbjegavanje notorne istine i šutnja koja ga prati imaju znakove već solidno postavljenog sustava. Kad predsjednik HDZ-a govori o tome da će se provoditi Zakon o sportu - protiv kojeg je njegova stranka glasala u Saboru i čiju je provedbu marno opstruirala (i opstruira dok čitate ove retke), u čemu je glavnu ulogu imao Predrag "žrtva" Šustar - to je jednostavno ne samo prazno obećanje, već - uvreda.

A kad smo kod uvreda, bilo je onih radi kojih se Plenković morao ispričati, kao kad je jedan njegov kandidat na izborima za zastupnika Roma kazao da laže kao "srpski cigan". Za najgoru uvredu koju smo, međutim, imali priliku čuti u kampanji, a koju je izrekao njegov kandidat Milan Kujundžić - da su Milanovićevi najbliži suradnici bili Udbine ubojice, međutim, ispriku čuli nismo. Štoviše, Plenković na tom fonu u zadnjem tjednu kampanje, u starom dobrom stilu karamarkovskog HDZ-a optužuje Milanovića da je ni manje ni više - štitio jugoslavenski državni terorizam.

Plenković se, međutim, nije ispričao, nije mu ni palo na pamet, ni za uvredu cijelom jednom gradu, kad je najpopularniji HDZ-ovac, Zlatko Hasanbegović, Rijeku usporedio s rodnim gradom Slobodana Miloševića, Požarevcem, s vrlo, vrlo jasnim konotacijama, kojima uostalom, obiluje cijeli Hasanbegovićev javni i politički rad.
Zanimljivo je, naposlijetku, koliko se malo propituje činjenica da je predsjednik HDZ-a odlučio zadržati rezervnu poziciju u Europskom parlamentu. Ljudski nije problem razumjeti želju da se ne odrekneš, dok baš ne moraš (postaneš li premijer) cca osam tisuća eura koliko iznosi mjesečna plaća s dodacima. No, što to doista znači, politički za Hrvatsku? Ukoliko Plenković ne dođe do pobjede, vrlo je izgledno da kani povratak na rezervni položaj i prepuštanje stranke nekom drugom. Jer, iako teoretski nije nemoguće, stranku poput HDZ-a užasno bi bilo teško voditi iz Bruxellesa. A kako bi tek prošao u unutarstranačkoj kampanji - s teretom plaće za koju bi ga se onda optuživalo i da je jedan od uzroka poraza - nije teško zamisliti. Je li, dakle, ozbiljan politički put s ovako potencijalno kratkim rokom trajanja? I što bi javnost radila Zoranu Milanoviću u sličnoj situaciji?

Plenkoviću, međutim, "lišo" prolazi i konstatacija o tome da ušeđevine ima onoliko koliko mu na računu ostane od plaće. Dakle, ili nema pojma koliko ima novaca (jer mu valjda, kvragu, nešto ostane kad spoji prvi s prvim) ili je toliko rastrošan da mu ni osam tisuća eura (mjesečno) nije dovoljno. I jedna i druga opcija su svakako izrazito relevantne pri skiciranju lika i djela kandidata (neki koji unaprijed računaju na Most, što nije najpametnije požurivanje sa zaključcima bi rekli i - favoritom) za slaganje Vlade. No, to je samo još jedna stvar na kojoj se kad je Plenković u pitanju, jednostavno, ne inzistira.

Stoga postoji itekako dovoljno materijala za iskrenu sumnju u to da je novi lider HDZ-a racionalni političar europskog formata, koji neće inzistirati na podjelama (pozdrav zaštitnicma jugoterorista i Požarevcu) i koji okuplja (pozdrav Jadranki Kosor) na brizi za bolju budućnost - što je slika koja se uporno odašilje u javnost.
Možda su, ipak, svi ovi alarmi koji zavijaju iz prethodnih redaka suvišna mjera opreza. Možda se sve na kraju bude moglo pripisati (lošem) predizbornom pretjerivanju i taktiziranju, a Plenković bude taj koji će proširiti prostor slobode i reformirati HDZ.

Teoretski, uostalom, možda i Aleksandar Vučić i Viktor Orban zapravo navijaju za Milanovića i SDP, ali se samo malo prave frajeri.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka