Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 2
Sutra: 23° 23° 2
20. rujna 2018.
Zaleđe Jasmina Klarića

blog Naricanje nad demografijom samo je jeftina nacionalistička kampanja

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 18. lipanj 2018. u 18:37 2018-06-18T18:37:25+02:00

Iskrena demografska politika bi, osim jasno određenih skupina ljudi koji će u Hrvatskoj ostati bez novca, trebala krenuti ne s Pantovčaka ili Banskih dvora, već iz useljeničkih logora u Grčkoj, Italiji, Turskoj ili Libiji

Priča je, jednostavno, prazna poput Like ili Slavonije. Demagogija demografije sve teže se da gutati posljednjih mjeseci kojima kao da se finišira, dovodi do krajnjih granica besprizorna karamarkovska sintagma o sto tisuća ljudi koji su iz Hrvatske otišli samo u jednoj godini, uz asist s desne medijske i političke scene po kojem je to iseljavanje, možda – vjerojatno – čak i poticano od strane tadašnje nenarodne vlasti.

Bila je to, naravno, prazna i bezobrazna laž, kao što je bilo i jest licemjerno jaukanje nad budućnošću zemlje iz koje, eto, odlaze ljudi u najboljim godinama. Radi se o demagoškoj opsjeni na ogromnom broju razina, gotovo destiliranom egzemplaru političke neiskrenosti i prevare.

Istinita je u svemu činjenica da se iz Hrvatske u posljednjih nekoliko godina iselilo nekoliko stotina tisuća ljudi. Sve drugo je namjerno proizvedena magla.

Za početak, iseljavanje, naravno, nije vezano za to je li na vlasti SDP ili HDZ, a sva je prilika da se priča ne bi promijenila da su u Banskom dvorima sjedili Živi zid, Most, pa ni da saborsku većinu tvori njemački CDU.

Hrvatska je ušla na golemo zajedničko tržište kojem je sloboda kretanja radnika jedna od osnovnih karakteristika. Naravno da su iz, po kriterijima EU-a relativno siromašne Hrvatske (po svjetskim kriterijima je Hrvatska vrlo solidno bogata zemlja) ljudi pohrlili živjeti i raditi tamo gdje egzistencija nije pitanje koje si postavljaš svakog zadnjeg tjedna u mjesecu.

Isto se dogodilo i svim ostalim zemljama koje su se u ovom stoljeću pridružile Uniji, i to čak po mnogo višim stopama od ovih kod nas. Dakle, iseljavanje je bilo savršeno očekivana posljedica ulaska u EU.

Naricanje nad iseljavanjem je brutalno licemjerno prema još jednom vrlo važnom parametru koji se među svim tim suzama ovih dana u potpunosti previđa. Hrvati, naime, ne prazne Liku, Slavoniju, Dalmatinsku Zagoru i ostale krajeve lošijih životnih prilika od 1. srpnja 2013. godine. Od praktički prvog dana nove države, ona je uređena na principu maksimalne centralizacije.

Stoga su gotovo sve najbolje poslovne prilike u Zagrebu, u kojem se nalaza i sva državna tijela, a o tome što je vulgarna centralizacija napravila na simbolički važnoj razini nacionalnog sporta – o tome ne treba ni pričati.

Hrvati se, dakle, iseljavaju već skoro tri desetljeća jer je država organizirana tako da ih praktički tjera na iseljavanje. Do jučer je ta rijeka ljudi išla prema Zagrebu, a sad, kad su se otvorile bolje prilike po Stockholmima i Dublinima, sad Zagreb (ovdje ne kao geografski toponim, već kao oznaka državne vlasti) – nariče.

Ukratko, da je politici stalo da se iseljavanje ograniči, onda bi državu odavno snažno decentralizirala.

Posebno prazna priča oko iseljavanja je ona koja nam se recitira s Pantovčaka, u pretkampanji Kolinde Grabar-Kitarović za drugi mandat, ili, vrag će ga znati, za preuzimanje HDZ-a. Popis lijepih želja oko kojih se struka lako složila, naime, nije politika. To je tek politikantska kampanja utemeljena na stimulaciji ljudskih emocija. Ništa više od toga.

Da su predsjedničine mjere za demografski spas predstavljene s troškovnikom – ali i s točno razrađenim adresama onih koji će ostati bez milijardi koje će ići za demografiju – e, to bi bila politika.

Ali, onda bi se bilo teško svima svidjeti. A ako se svima ne svidiš, možda ne dobiješ izbore (usput, ova logika može biti opasno pogrešna, o čemu aktualnoj predsjednici može ponešto posvjedočiti Ivo Josipović).

Na kraju priče, tu je jedini realan izvor demografskog i gospodarskog spasa Hrvatske – useljavanje. Hrvatska policija pod ministrom Davorom Božinovićem, međutim, ostat će zapamćena po mecima za migrantsku djecu, sudbini petogodišnje Madine i bezbrojnim svjedočenjima o policijskoj brutalnosti na granicama. Predsjednica je spomenula potrebu za useljeničkom politikom, ali ju je manje razradila od troškovnika svojih mjera.

Ukratko, Hrvatska se, kako bi joj gospodarstvo prestalo štucati, mora napuniti radnom snagom koja će, naravno, doći iz krajeva značajnije siromašnih od nje. Iskrena demografska politika bi, stoga, osim jasno određenih skupina ljudi koji će u Hrvatskoj ostati bez novca, trebala krenuti ne s Pantovčaka ili Banskih dvora, već iz useljeničkih logora u Grčkoj, Italiji, Turskoj ili Libiji.

Sve ostalo je samo paradni, bižuterijski nacionalizam koji je odavno pojeo dobar dio budućnosti ove zemlje. I nije mu dosta.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka