'Zaleđe' Jasmina Klarića

Mučnina.hr: Danak HDZ-ovoj stabilnosti – povjerenstvo stopirati, hapšenja koreografirati

Jasmin Klarić

Mislav Galić, jedan od uhićenih u aferi Agrokor, na zadnjem sjedištu policijskog automobila / snimio Davor Kovačević

Mislav Galić, jedan od uhićenih u aferi Agrokor, na zadnjem sjedištu policijskog automobila / snimio Davor Kovačević

Rezimirajmo; vlast je spasio i održava ju čovjek s (neobičnom) DORH-ovom optužnicom. Policija kreće u koreografiranu akciju daleko nakon što su svi osumnjičeni imali vremena ili zbrisati ili se riješiti nezgodnijih tragova, tajming hapšenja se sretno poklapa s HDZ-ovim pregnućima da ušutka i saborsko povjerenstvo.



Šokantno je da misle da će se izvući. Da im je uopće palo na pamet da tako šuplja priča može proći u javnosti bez ozbiljnih, možda i terminalnih posljedica. Da se gomilanjem laži nekako čudesno smanjuje njihova providnost.


Dakle, da je HDZ-u opće palo na pamet da bi se mogli politički manje-više neokrznuti provući u priči o opstruiranju povjerenstva za Agrokor, potpuno je šokantno.


Ono što nimalo ne iznenađuje je da bi im to moglo i uspjeti.




Jer, sa stajališta bazične ljudske pristojnosti, doista je teško povjerovati da nekome može pasti na pamet da pokuša javnosti prodati toliku količinu muljanja i praviti se da je sve u redu. No, svatko tko se malo bolje udubi u problematiku, odbacujući u hipu od sebe suvišni teret poput ljudskog i političkog integriteta i puke pristojnosti, brzo shvati da bi priča mogla i šljakati.


Jer, nije prva takva. A teško je vjerovati i da je zadnja.


HDZ, dakle, svim silama od prve sekunde želi priču o Agorkoru odraditi u krajnje kontroliranim političko-pravnim uvjetima. Ovdje se ne radi u spašavanju radnih mjesta i pozitivnog zamaha hrvatskog gospodarstva. Radi se o istini o koncernu koji je, obzirom na isprepletenost s raznim politikama, bio najveće javno-privatno partnerstvo u hrvatskoj povijesti.


Kosturi iz Todorićevog ormara bi mogli, dakle, nekontrolirano klepetati godinama i narušiti mnoge političke karijere i ostavštine.


A to HDZ ne želi dozvoliti – bez obzira na cijenu.


Kad je u firmu došao strani stručnjak za poslovno restrukturiranje Antonio Alvarez III, vlast ga je maknula za tri dana i priču je preuzeo Vladin pouzdanik Ante Ramljak.


Kad je Most počeo previše pritiskati oko Agrokora i inzistirati na političkoj odgovornosti i čistim računima, Plenković ih je izbacio iz Vlade maksimalno riskirajući gubitak parlamentarne većine i izvanredne izbore.


Da bi spasio svoju Vladu i održao kontrolu nad procesom restrukturiranja Agrokora i pripadajućim klepetavim kostima iz raznoraznih tamošnjih ormara, Plenković se oslonio na ključni glas odjednom bivšeg SDP-ovca Tomislava Sauche. Koji je, kako zgodno, bio pod dosta neobičnom optužnicom DORH-a za falsificiranje putnih naloga.


Iako se falsificiranje nastavilo nakon što Saucha više nije bio zaposlen u Banskim dvorima – a što nije otkrio DORH nego u tom trenutku još uvijek tek budući Plenkovićev spasitelj – optužba je ostala. A Plenković o cijelom slučaju održao pokaznu tiskovnu konferenciju s glavnim državnim odvjetnikom Dinkom Cvitanom. I, eto, nesretni Saucha je odjednom duboko u sebi otkrio odanost „političkoj stabilnosti“ i – spasio HDZ-ovu saborsku većinu.


I bez obzira što je sve ovo navedeno već dovoljno za popriličnu količinu egzistencijalne mučnine.hr, ono što HDZ izvodi oko saborskog povjerenstva za Agrokor nadmašilo je sve dosadašnje zloupotrebe, svo prikrivanje i sve laži.


Naime, prije ljeta se HDZ svim silama protivio osnivanju povjerenstva pred kojim bi govorili akteri zbivanja oko Agrokora i njegovih veza s državom koje se pružaju unatrag dva desetljeća. Niti jedno saborsko povjerenstvo nije, niti će ubuduće „riješiti“ neki slučaj, ali bacanje dodatnog svjetla na aktere priče koja potresa Hrvatsku svakako bi bila politički vrijedna i zanimljiva akcija.


Vrlo vrijedna, očito. Jer HDZ čini sve da povjerenstvo nikad ne proradi.


Kad je zajesenilo, odjednom su u najjačoj vladajućoj stranci (tu su još, da se ne zaboravi, i HNS i SDSS i Hrast i HDS i HDSSB i HSLS i Čačićevi reformisti i Bandićeva stranka), promijenili ploču, pa su zaključili da povjerenstvo ipak može ići. Uz odgodu početka rada, koju su pravdali proceduralnim razlozima.


Onda je postalo jasno da HDZ kani zastupati stav da povjerenstvo ne smije raditi ako je pokrenut sudbeni postupak o temi njegovog rada. I da je sudbeni postupak – optužnica DORH-a.


Tako je postalo jasno da se čeka da jake policijske snage krenu na Kulmerove dvore, kako bi se stavio kameni pečat na rad povjerenstva prije nego ono uopće počne s radom. Izjave samog Dinka Cvitana o tome da rad povjerenstva ne bi ometao istragu DORH-a, Plenkovića nimalo nisu impresionirale, kao što vjerojatno neće ni zdravorazumski prijedlog Mosta – da se iz odluke o osnivanju povjerenstva jednostavno izostavi dio s financijskim izvješćima kojima se sada bave istražni organi.


Povjerenstvo ne smije proraditi. Pazite kolika je to razina straha kad se ovako providno želi spriječiti rad pukog saborskog povjerenstva!


No, od vrlo jasne HDZ-ove umočenosti u priču oko Agrokora, koja isijava i iz nevješto opravdavane opstrukcije pokušaja rada saborskog tijela, gore je nešto drugo.


Sama policijska akcija, naime, malo kome je mogla izazvati nadu da će se stvati raščistiti do kraja. Pravosuđe je takvo kakvo jest i to smo naučili na svim prethodnim i nedovršenim slučajevima korupcije koji se se počeli „rješavati“ s rotacijskim svjetlima (zanimljivo, jedino je SDP-ovac Željko Sabo imao ekspresno suđenje i presudu – ipak se, znači, može).


Šest mjeseci se, pritom, zna da rad Agrokora istražuje DORH. Ako je itko od osumnjičenih pritom kod sebe zadržao kompromitirajuće materijale, onda ih treba poslati ne u pritvor, nego na medicinsko promatranje. Ako je itko kanio zbrisati, u šest mjeseci je imao sasvim dovoljno vremena. No, eto, ipak su u Kulmerove dvore i na ostale lokacije u praskozorje ponedjeljka poslani konvoji marica, koji su tako lijepo i dramatično izgledali na televizijskim kadrovima i novinskim stranicama.


Rezimirajmo; vlast je spasio i održava ju čovjek s (neobičnom) DORH-ovom optužnicom. Policija kreće u koreografiranu akciju daleko nakon što su svi osumnjičeni imali vremena ili zbrisati ili se riješiti nezgodnijih tragova, tajming hapšenja se sretno poklapa s HDZ-ovim pregnućima da ušutka i saborsko povjerenstvo.


Ono što u cijeloj priči najviše šokira, dakle, nije to što u HDZ-u misle da će se izvući. Čak ni to što bi im to vrlo lako moglo uspjeti.


Ono što šokira je jedinstvo državne vlasti. Politika, istražna tijela, pravosuđe – svi igraju za isti tim. Neovisnost institucija je tako postala gorka šala.


I tek je počelo.