– Premijerko, premijerko, jeste čuli?!, uletjela je u Ured u Banskim dvorima premijerkina najbliža suradnica mašući friško isprintanom stranicom papira, sindikati nam prijete štrajkovima ako s njima do Božića ne dogovorimo sporazum o izlasku iz krize!

– Gašenje? Aha, ne, paljenje. P-a-lje-nje! Evo ga! Zapisala. Paljenje božićnih lampica u Grabovnici kraj Čazme. Računajte da je ostvareno, hi-hi-hi…., pričala je premijerka u slušalicu, ne šljiveći izbezumljenu kolegicu u uredu.

– Dobro, što je, di gori? Vidiš da radim sto na sat ženo božja?! Kakvi sindikati? Kakva kriza?! Jesi kucala uopće?!, izderala se premijerka kad je završila s dogovaranjem neodgodive protokolarne zadaće.

– O-oprostite, ali sindikati inzistiraju da već do 23. prosinca dogovorimo s njima mjere za uklanjanje birokratskih prepreka za ulaganja, smanjenje nezaposlenosti, hitno rješavanje problema nelikvidnosti, neisplate plaća, neplaćanja poreza i doprinosa i još sto čuda…

– Sto?! – Ma, deset, zapravo. Zovu to “Deset sindikalnih zapovijedi”. Ako se ne dogovorimo, pokrenut će već iza Nove godine prosvjede i štrajkove. Rekli maloprije na presici.

– Ma što oni hoće s tim zapovjedima. Malo ih je uzelo, a? Što im se Mojsije učlanio u sindikat, majke ti…

– Pa kažu da je to za izlazak iz krize.

– Kakve krize?

– Pa… ove. Gospodarske i socijalne, premijerko. Tako, ovaj, kažu sindikati…

– A to. Ma daj, odmahnula je rukom premijerka zijevnuši. Nego… kad ono moram prodavati božićna drvca na Trgu s Milanom?

*** Po podacima Državnog zavoda za statistiku objavljenom u studenom je broj nezaposlenih dostigao brojku od 312.350, što je za 7871 osobu više nego mjesec prije. To znači da je u studenom u Hrvatskoj, svakog radnog sata, otkaze dobijalo 47 ljudi. ***

15. prosinac

– E. A di si, rekao je Ozren svom sindikalnom kolegi nehajno mahnuvši rukom i bacajući pogled na blagdanske gradske izloge.

– Evo, borimo se, odvratio mu je Vilim, vezivajući katancem kotač na biciklu. Jesi vidio što se dogodilo, tko bi to rekao…

– Koje?, pravio se Ozren nevješt.

– Pa ovo oko Ive, čovječe…

– Kojeg Ive?

– Ajde me nemoj zezati. Tvog Ive, kazao je Vilim loše skrivajući smiješak ispod brka.

– Ajde ti lipo kvragu. I ti i on, znaš.

– Nego… Šta ćemo?

– S čim, bogati, iskreno se začudio Ozren?

– Pa, s ovih “Deset zapovijedi”, već je petnaesti… Trebalo bi nešto napraviti.

– Pa ja stalno radim na njima. Poštujem svih deset, majke mi. Od toga da nemam drugih bogova do…

– Ma jesi ti normalan?! Ističe nam rok za tjedan dana za dogovor o izlasku iz krize i…

– Kakve krize? – Pa… ove. Gospodarske i socijalne, konjino! Rekli smo da ako ćemo pokrenut prosvjede i štrajkove ako s Vladom do dvajstrećeg ne dogovorimo sporazum o izlasku iz krize! A nismo se još ni našli da vidim šta mi zapravo hoćemo! Pa rasturit će nas novinari, majko mila…

– Ajde, bogati…, mahnuo je Ozren nehajno rukom. Da novinari… Šta ne vidiš da ih jedino zanima jel’ onaj jede knedle ili špagete? Ima vrimena. Kakav sporazum, čoviče, moran kupit poklone za Božić, ajde, posli ćemo. Kazat ćemo da je to složena materija i da ćemo u prosvjede i štrajkove, štajaznan, kad zatopli malo, u treći misec, recimo…

– Ma u pravu si. Neće kriza pobjeć’ za blagdane, kazao je Vilim, pružio kolegi ruku i nastavio svojim putem.

*** Standard&Poor’s, jedna od tri najjače rejting agencije na svijetu, snizila je hrvatski kreditni rejting na BBB-, što je posljednja stepenica prije rejtinga koji se u financijskim krugovima naziva – smećem. To znači da će se Hrvatska sve teže i skuplje zaduživati. Jedan od ključnih razloga koje su naveli u londonskoj agenciji zbog snižavanja hrvatskog rejtinga je i – odgoda reformi. ***

23. prosinac

– Zorane, jebo me pas, ovo je zarazno, uletio je u sobu najbliži suradnik predsjednika SDP-a mašući iPad-om.

– Ha, prenuo se Milanović, brzo se uspravivši na stolici u svom uredu. Gdje gori?

– Ma svugdje. Ne samo da ova ništa ne radi, prešlo je i dalje. Gledaj.

– “Istekao rok za dogovor sindikata s Vladom o mjerama za oporavak, a da nije održan nijedan sastanak: Sindikalni ultimatum završio odgodom”, polako je čitao Milanović trljajući oči.

– Ovo im je novi sajt, a? Dobar je…

– Ma kakav sajt, čovječe! Pusti sajt! Vidiš da se ni sindikati nisu sastali niti jednom, ni-ti je-dnom u mjesec dana, nakon što su popušili onu priču o referendumu za referendum i obećali donijet svojih deset zapovijedi za izlazak iz krize…

– Kakve krize? – Pa… ove. Gospodarske i socijalne. Jel’ ti to mene malo…

– Ma ne, ne… nešto sam se bio zamislio. I što sad?

– Pa daj idemo napravit nešto. Neku presicu, izjavu, štajaznam. Ajmo razvalit i sindikate i Vladu i sve, pa jebote, vidiš da je ovo postalo zarazno. Sve propada, nitko ne mrda malim prstom, daj da pokažemo da smo mi drugačiji da imamo rješenja, da…

– Ha… štajaznam, zijevnuo je Milanović. – Da idemo u rat sa sindikatima… Ne znam. Ajde da prođu blagdani, sad ti ionako nitko ništa ne čita… Pa ćemo vidit…

-…. Nakon što je izišao iz ureda predsjednika stranke, Milanovićev suradnik brzo je skrenuo u WC.

– Jebo me pas, ovo je zarazno, ponavljao je dok je bjesomučno sapunom trljao ruke.

*** Guverner Hrvatske narodne banke kazao je na sastanku s novinarima kako je jedini način da Hrvatska pribavi jeftnije kredite za preživljavanje naredne godine dolazak MMF-a. Što bi značilo i provođenje reformi. Vladi nije ništa savjetovao. Nitko ga, naime, ništa nije ni pitao.