Četvrtak, 17. svibnja 2012.
Zaleđe Jasmina Klarića

blog Ludi doček kod Sanaderovih

 Foto: Admir Buljubasic / CROPIX
Foto: Admir Buljubasic / CROPIX
Autor: Jasmin Klarić
Objavljeno: 6. siječnja 2012. u 7:02

Luka je odahnuo. Samo mu je trebalo da ga fotografiraju kako sa svježe izbačenim članom Stranke dolazi na doček Nove godine kod Onog čije se ime u HDZ-u više ne spominje

Hladni zrak ulazio mu je kroz nestrpljive nosnice pomiješan s reskim mirisom baruta. Detonacije su odjekivale sa svih strana, sve glasnije, a Luki je upravo palo na pamet kako je prodaja pirotehničkih sredstava sve unosniji biznis. Novogodišnja noć sve se više kupala u tutnjavi, ali u Kozarčevoj ulici još je bilo i podnošljivo. Ovo je ipak, kako bi rekli, otmjen kvart. Samo, Luka nije dobro stajao sa strpljenjem.

- Jesi više, đavla izija?!

- Čekaj, čekaj, još malo, kazao je Jerko, popravljajući naočale i provirujući iza zidića.

Nakon nekoliko sekundi opet se oglasio.

- Nema ih. Zrak je čist.

Luka je odahnuo. Samo mu je trebalo da ga fotografiraju kako sa svježe izbačenim članom Stranke dolazi na doček Nove godine kod Onog čije se ime u HDZ-u više ne spominje. Jerko i Luka su, sa suprugama, hitro pregazili cestu i pozvonili pred zelenom kapijom.

Ništa.

Luka je pozvonio opet. Triput kratko i jednom dugo.

Ništa.

Jerko je polagano gubio boju u obrazima.

- Ajme majko moja, šta ako je pobiga. Jesan ti rekla da mu ne viruješ, vrag te odnija, šta ćemo ako ostanemo bez kuće, ali, ne, nema šansi da ti mene ikad poslušaš, koliko puta san ti govorila da nemaš toliko vire u ljude, oli su te jedanput zajebali, čoviče moj, šta ćemo sad, krenula je naricati Jerkova supruga. Ni Lukinoj nije bilo svejedno.

- A šta ako je stvarno otiša, uzdahnula je gurajući muža u rebra, točno onako kako joj je sto puta rekao da mu ide na živce.

- Ajde ljudi ne paničarite, to je naš Ivo, šta vam je. Tu je, sad će..., kazao je Luka.

- Je, lako tebi pričat, kad ti je Cigla poklonio kuću, kazao je Jerko i prasnuo u smijeh. Nasmijao se i Luka, ali odmah i prestao kad se susreo sa krvničkim pogledom bolje polovice.

Izgubio je strpljenje i posegnuo za kvakom.

Otvoreno.

Isto je bilo i sa ulaznim vratima. U kući su svjetla bila upaljena, ali čuli su se samo glasovi Miroslava Škore i Igora Štimca. S televizora.

- Jebote, šta ako ga stvarno nema, promrmljao je već potpuno blijedi Jerko. Na stoliću u dnevnoj sobi ležala je otvorena karta centra New Yorka. Žene su došle do nje i u isti glas zavapile:

- Ajme...

U taj trenutak tresnula su vrata koja su vodila prema sobama i u sobu je uskočio Ivo sa crvenom kapicom na glavi.

- Iznenađenjeeeee, ahahahahahahaha!!!

Rijetko kad su se Jerko i Luka smijali s tolikim osjećajem olakšanja.

Nakon nekoliko sati, njihov dolazak je već bio u prošloj godini. Malo se pričalo, malo pijuckalo i pjevalo. Ugodna atmosfera, kao i uvijek kad se nađu stari prijatelji.

A onda je Ivo namignuo. Sva trojica su se ustala, rekla suprugama da će nakratko nešto o politici i izišla iz dnevnog boravka. Uskoro su bili u Ivinoj tajnoj prostoriji ispod stepeništa.

- E, kad samo pomislim da su oni moroni mislili da ti ova soba služi za skrivanje umjetnina, kazao je Jerko, a Ivo se samo nasmiješio. Morao je biti fokusiran, da mu se ne dogodi da mu joint ispadne poput krumpira.

- Evo ga, može na izložbu u Amsterdam, kazao je Ivo za nekoliko sekundi i prinio vatru upaljača primjerno zamotanoj i odebljaloj rizili.

Nakon nekoliko dimova, Luku se već nije moglo prekinuti. Razvezao se čovjeku jezik kao da je godinama bio pod zavjetom šutnje. Te Jadranka ovo, te Vlado ono, te Domagoj i Darko...

Ivo je pogledao prema Jerku i namignuo.

- Je li, prika, šta mi uopće radimo s ovim HDZ-ovcem?

Iz tajne prostorije pod stepeništem za koju su istražitelji Uskoka vjerovali da služi skrivanju opljačkanih umjetnina, razlio se razuzdani, dugotrajni smijeh...

Uskoro je nad Kozarčevom već svitalo. Sa zelene kapije, Ivo je mahao prijateljima i još jednom im zaželio sve najbolje.

- I, ajde, da vam u ovoj 2012. pokažem i taj stan u New Yorku, sigurno će vam se svidit...

Jerkova i Lukina supruga su se sledile, no ova dvojica su prasnula u smijeh i, brišući suze, odmahivala prijatelju. Luka je brzo među rebrima osjetio ženin lakat.

Baš onako.

Komentari

1
Morate biti prijavljeni ako želite ostaviti komentar. Prijavi se / Registriraj se
  • gospodin Cvetko
    gospodin Cvetko   Objavljeno: 6. siječnja 2012. u 10:31

    hm hm hm...
    ......2012...Ludi doček kod Sanaderovih....
    ......2013....ludi doček kod Baroza...
    ......uvijek se lijepa zabavlja............
    ....... " nostra cosa ".........................

Ajme meni...

Pročitaj sve
    • "U Zagrebu Subversive festival"
    • Ćićo:Sabor permanentno zasjeda
    • Ranko Ostojić: "Uskoro rješenje lista čekanja"
    • Ćićo:Tijekom ovog tisućljeća