Zaleđe Jasmina Klarića

Lokalni izbori: Pobjeda HDZ-a, poraz Plenkovića

Jasmin Klarić

Foto: D. KOVAČEVIĆ

Foto: D. KOVAČEVIĆ

Zagrebački debakl HDZ-a, koji je u glavnom gradu dobio manje glasova nego prije četiri godine – kad su doživjeli strašan poraz – osobna je „zasluga“ predsjednika HDZ-a



Ne postoji niti jedna vrsta političkih izbora u kojima treba biti toliko oprezan s izrazima „pobjeda“ i „poraz“ kao što su to lokalni izbori. Jer, u danu kad se biraju lokalna tijela vlasti, radi se zapravo o preko šest stotina različitih izbora, od mjesnih odbora do županija, pa je kreativnost u interpretaciji rezultata praktički bezgranična.


A pogotovo kad se radi o izborima u dva kruga – donositi konačne zaključke o pobjednicima i poraženima nakon prvog poluvremena hazarderska je igra bez previše smisla. Jer, nakon samo dva tjedna, ono što se činilo izvjesnim može se u hipu okrenuti u svoju suprotnost.


Tko bi, primjerice, rekao prije četiri godine da tada stanoviti Ivan Kovačić sa svojih 17 posto glasova u prvom krugu imam ikakvih šansi za detroniziranje „vječitog“ gradonačelnika Omiša Ivana Škaričića, koji se već u prvom krugu dobacio do 43,5 posto glasova?


No, kako je opreznost majka mudrosti, a mudrost majka dosade, ovdje ipak neće biti zgoreg (opet) istrčati pred rudo i proglasiti pobjednika i poraženog na prvom krugu lokalnih izbora.A to su HDZ i Andrej Plenković.Paradoksalno, ali stranka i njen predsjednik su se u izbornoj noći našli na dva potpuno suprotna kraja – dok je HDZ imao razloga za slavlje, prije svega zbog lošeg rezultata SDP-a, Plenković je izgubio –i to brutalno uvjerljivo, bitku u kojoj se osobno izložio i koju je s ponajvećim zanimanjem pratila cijela Hrvatska – onu za četvrto mjesto u Zagrebu.

Štoviše, sama pobjeda HDZ-a – uz svu moguću relativizaciju te riječi, jer je posve realna mogućnost da HDZ za tjedan dana ostane bez vlasti u svojim tvrđavama poput Knina, Gospića, Vinkovaca, pa čak i u nekoj od županija na jugu ili istoku zemlje, a što bi znatno promijenilo i procjenu ukupnog ishoda – dakle, sam vrlo dobar rezultat HDZ-a na lokalnim izborima dodatni je argument u priči o porazu Andreja Plenkovića.


Naime, Stier je bio u pravu i to je sad dosta očito, za HDZ bi bilo najbolje da je odmah s izbacivanjem Mosta iz Vlade otišao na izbore, paralelno s drugim krugom. Istina, Plenković je u pravu kad veli da bi možda dobili tek koji mandat više, ali, prvo nije isto ulaziti u pregovore o sklapanju koalicije s 61, ili, recimo, 66 mandata (većina je 76).


Drugo, po svemu sudeći u koaliciju neće ni HSS, ni HNS, ni IDS, što znači da je premijer prisiljen na najnižu vrstu političke trgovine kako bi skrpao tanku većinu u Saboru – čega je najbolja slika nesretni Tomislav Saucha. Tako sklopljene većine djeluju najtoksičnije upravo na one koji ih uspije istrgovati – uostalom, HDZ u Zagrebu ne postoji kao bitan faktor već 20 godina, nakon što je Zlatko Canjuga kupio dva zastupnika HSS-a i tako osigurao posljednju većinu HDZ-a u glavnom gradu u zadnja dva desetljeća.


Štoviše, da se išlo odmah na izbore, ne bi bilo vremena ni da se desnica okupljena oko Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića organizira u stranku i napravi u još mnogim sredinama ono što su napravili u Zagrebu, to jest, otkine HDZ-u velik dio glasačkog kolača. Ovako, sasvim je izvjesno da će ih se na parlamentarnim izborima, kad god budu, moći birati, kako je euforično rekao u izbornoj noći Hasanbegović, od Prevlake do Vukovara.Zagrebački debakl HDZ-a, koji je u glavnom gradu dobio manje glasova nego prije četiri godine – kad su doživjeli strašan poraz – osobna je „zasluga“ predsjednika HDZ-a.

Naime, on je, praktički iskopirao pogrešku kakvu je prije četiri godine također u Zagrebu napravio Zoran Milanović – osobno je nametnuo svog kandidata za Zagreb, koji je na izborima – propao. Da je Plenković pustio Andriju Mikulića da se kandidira za gradonačelnika, rezultat sigurno ne bi bio lošiji, a ni značajno bolji, ali šef stranke bi onda imao odriješene ruke da zagrebački ogranak oblikuje po svojim željama. Sad je, međutim, potrošio Prgometa, dobio šamar od Esih i usložnio situaciju u stranci.


Samo da podsjetimo, čovjek kojemu je Milanović zapriječio kandidaturu na izborima u Zagrebu 2013. godine (i kojeg bi Bandić tada pobijedio lijevom rukom, kao i Milanovićevog kandidata) je danas predsjednik SDP-a.Cijela je to sila nevjerojatno pogrešnih odluka jednog čovjeka, Andreja Plenkovića, u vrlo kratkom vremenskom periodu. Prvo je pogriješio šaljući Prgometa u bitku koju ne samo da su dobili Bandić, Mrak Taritaš, Sandra Švaljek, nego i – sa skoro dvostruko više glasova – Bruna Esih. Zatim je potjerao Mostove ministre iz Vlade pogrešno vjerujući da ima osiguranu većinu u Saboru i tako uveo zemlju u političku dramu koja i dalje traje (pritom govoreći o nevjerojatnoj važnosti političke stabilnosti za čiji se garant osobno izdaje). Naposlijetku, propustio je raspisati brze izvanredne izbore onda kad je HDZ-u to najviše odgovaralo.

Jer, od svih ljudi na svijetu, baš bi Plenković trebao znati da nije ni blizu isto hoće li izbori biti početkom lipnja, sredinom srpnja, ili tek rujnu. Lani je on uspio pobijediti Milanovića baš zato što je (inzistiranjem Mosta) dobio dva mjeseca za konsolidaciju stranke.


A Milanoviću tad, pritom, pod nogama nije dogorijevao fitilj bombe s K+ punjenjem.