Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 3
Sutra: 14° 14° 3
14. studenoga 2018.
Zaleđe Jasmina Klarića

blog Kraj stvarnosti ili kako je sve konačno sjelo na svoje mjesto

Screenshot HRT
Screenshot HRT
Autor:
Objavljeno: 13. siječanj 2017. u 9:30 2017-01-13T09:30:38+01:00

Možda zvuči dramatično, ali o zdravom razumu i kritičkom umu svakog od konzumenata medijskog sadržaja ovisi mnogo više toga od sudbine jedne politike, ili neke medijske kuće

Krug je, čini se, zatvoren. Sav onaj početni senzacionalizam, površnost, brutalno neznanje, sve ono što je više od desetljeća polagano postizalo točku vrenja, u kojoj se zgusnulo u otvoreno neprijateljstvo prema "nenarodnoj" vlasti (2012.-2015. godine), sav taj odijum prema pukim pokušajima da se utvrde činjenice, sav taj niski propagandistički napor domaće medijske scene i njenih drmatora, sve se personificiralo i sve je savršeno precizno sjelo na svoje mjesto, veselo je kliknulo u "interviewu" Tihomira Dujmovića s Kolindom Grabar-Kitarović.

U isto vrijeme i na isti način, savršenom preciznošću je svoje mjesto dobilo i svo ono izbjegavanje pitanja, prekidanje razgovora, sve veće zatvaranje sjednica Vlade, sve one stranice i stranice ispraznih "razgovora" iz najlošijih snova političkih PR eksperata, sav taj odijum nositelja narodnog suvereniteta prema onima koji još postavljaju nezgodna pitanja, a nisu se ni kandidirali na izborima, sve to je sjelo na svoje mjesto na istom "eventu" - gostovanju Kolinde Grabar-Kitarović na javnoj televiziji, pri kojem joj je asistirao voditelj.

Dugo se, godinama, gradila ta točka ultimativnog poniženja javnosti i profesije koju smo mogli vidjeti u večernjem elitnom terminu na televiziji čiji rad svi plaćamo svakog mjeseca. Samo prije nekoliko godina, još se dalo čuditi činjenici da se, primjerice, politički protivnici zovu kao nezavisni stručnjaci u emisije u kojima je valjalo kritizirati Vladu lijevog centra. Ili, bizarnim, teško objašnjivim činjeničnim previdima, koji su se događali gotovo na dnevnoj bazi, poput spektakularne emisije (opet na javnoj televiziji) iz 2012. godine u kojoj je Gordan Jandroković tvrdio da Njemačka, zbog jasno katastrofalne Vlade u Zagrebu, odgađa ratifikaciju sporazuma o pristupanju Hrvatske u EU, iako su "službeni njemački predstavnici" tvrdili da će se ratifikacija obaviti već ujesen te godine. Voditelj ga je mudro i pomalo zabrinuto gledao. Činjenicu da je već mjesecima postojalo priopćenje (dakle, službeni dokument) njemačke Vlade o tome da ratifikacija hrvatskog ugovora s EU po rutinskom redu vožnje njemačke administracije ide iduće proljeće, nitko nije ni spomenuo.

Ili, razmisli, sjeti se, kad se danima udaralo ondašnjeg ministra rada Miranda Mrsića jer da je odlučio nezaposlenost riješiti uvođenjem robova, koji će raditi besplatno. U stvarnosti, Mrsić je samo proširio obuhvat već postojeće (!) mjere za poticanje zapošljavanja, a "besplatni rad" je bio plaćen s 1600 kn mjesečno. Ta mjera je, složit će se danas i najveći kritičari, bila jedan od boljih poteza Milanovićeve administracije. Onaj tko je pokušao na te, kako se zovu, činjenice ukazati u to vrijeme bio je, isto kao i danas, četnik i komunist.

Ipak, u arhivi brutalnih i dalekosežnih medijskih promašaja koji se danas, u svjetlu onog u što su se pretvorili i novinarstvo i politika u Hrvatskoj, doimaju poput simpatičnih pubertetskih mušica, izdvaja se priča o mobitelima. Tjednima se tresla država te 2013. godine. Zamislite, kriza je, Hrvati su gladni, a vlast kupuje - mobitele! U stvarnosti, radilo se o produženju postojećeg ugovora o dobavci telekomunikacijskih usluga za tisuće ljudi u državnoj administraciji, pod, kako to obično biva, povoljnijim uvjetima nego dotad. Ali, nenarodnoj vlasti je valjalo uzeti i mobitele...

Zanimljivo, kasnije se o tome kako komuniciraju ministri (čini mi se da i dalje koriste te čudne, preskupe aparate, ali možda je to samo zbog moje dioptrije) nije previše pričalo. Kao što se, recimo, ne zbrajaju više troškovi ovog i onog posjeta predsjednice ili premijera stranim zemljama, a što je svojevremeno, opet u "nenarodno" vrijeme, bila glavna zanimacija.

Uglavnom, nakon svog tog trnovitog puta, inverznog razvoja jednog od stupova demokracije, što novinarstvo svakako jest, sad smo tu. U studiju HTV-a, s novinarom koji ne smeta i predsjednicom koja niti prima pitanja, niti daje odgovore (primjerice, jedan Mislav Bago bi je teško pustio iz prostorije dok mu ne nabroji poimenice s kim se sastala u SAD-u, ali zato se scena i domaćin odabiru tako pažljivo).

Ovo je, nemojmo sebi lagati, dno.

Niže od ovoga se teško može pasti, osim ako režim ne odluči odbaciti dovitljive PR trikove ili dobre veze s medijskim bogovima i odluči se na golu represiju. U "mirnodopskim" uvjetima, međutim, teško može niže. Ali, može posvuda i svaki dan.

Danas HTV, sutra u "vašem gradu", na vašem ekranu ili u vašim rukama.

Možda zvuči dramatično, ali o zdravom razumu i kritičkom umu svakog od konzumenata medijskog sadržaja ovisi mnogo više toga od sudbine jedne politike, ili neke medijske kuće.

Cinici će reći da smo onda neminovno propali. Ali, nada je ipak utjeha. A ustrajnost oružje.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka