Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 16° 3
Sutra: 16° 16° 3
24. rujna 2018.
Zaleđe Jasmina Klarića

blog Klopka za Andreja Plenkovića

Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 1. srpanj 2016. u 8:53 2016-07-01T08:53:05+02:00

Za Plenkovića je u HDZ-u, teško se oteti tom dojmu, pripremljena savršena zasjeda: Evo ti stranke, pokaži se. A ugled te iste stranke su svi ti koji mu je sad nude na pladnju držeći ljestve Karamarku devastirali toliko da u ovu skraćenu izbornu kampanju ulazi praktički bez ikakvih šanski za pobjedu

Brzina je ono što doista šokira.

Više od pune četiri godine ovu zemlju se ucjenjivalo strahom i mržnjom s vrha Hrvatske demokratske zajednice i toj stranci bliskih političkih i parapolitičkih udruženja. Više od pune četiri godine prijetilo se nepostojećim komunistima i jugofilima, lustracijama, suspenzijom demokracije, povremeno čak i golim nasiljem.

Više od pune četiri godine je Hrvatska jurila prema tome da prestane biti zemlja liberalne demokracije i tako se simbolički opet udalji od zapadnog kruga. Da se ušutkaju građanske udruge, mediji i politički protivnici (kao da je jučer bilo kad se obećavalo SDP svesti na pet-šest posto, zar ne?) i da zemlju prekrije neprozirni, mračni plašt totalitarističkog "zajedništva".

Sve to nestalo je u prašini i zaboravu samo u nekoliko tjedana.

- Nemojmo graditi povjerenje u HDZ na način da radimo nepovjerenje prema drugim političkim opcijama, sada veli Milijan Brkić, kličući pritom Europskoj uniji, a publika trlja oči i štipa se ne bi se uvjerila da sve nije samo san.

Još do prije petnaestak dana tutnjalo se kako će se saborska većina presložiti i nastaviti još jače istim smjerom. Danas je, međutim, sve prah, pepeo i fusnota u povijesnim knjigama. Danas je uvođenje neliberalne demokracije, one sa strogo ograničenim slobodama i očnjacima za svakovrsne manjine, perspektivno poput buduće političke karijere Tomislava Karamarka.

Tako, barem, izgleda na površini. HDZ se, kao i obično zastrašujuće jedinstveno svrstava iza samo jednog kandidata, proeurospkog Andreja Plenkovića, koji će, ako se u zadnji tren na kandidaturu ne ohrabri izrazito popularni ultradesničar Zlatko Hasanbegović, okrenuti stranku više prema centru i na odmaku od ekstremizma pokušati izgraditi budućnost zasad i dalje uvjerljivo najjače konzervativne stranke u Hrvatskoj.

Mada je Plenković i dalje u suštini mačak u vreći, jer se u svojim dosadašnjim "programskim" istupima u javnosti nije "ubio" od konkretnosti, razvidno je da s njim na čelu osnovna politika stranke neće biti dilanje mržnje prema političkim protivnicima i prijetnja demokratskom razvoju zemlje.

Jasno da otužno zvuči, ali je i prokleta istina reći da je to ogroman korak i za HDZ i za Hrvatsku, kao što je to, uostalom, svojevremeno bio i snažan odmak prema centru Ive Sanadera.

Međutim, samo malo, ispod površine nove #samoljubav priče HDZ-a - kotao vrije.

Cijela priča o dolasku Andreja P., naime, djeluje kao savršeno klasičan detalj iz nekog western filma, onaj u kojem imate duboki kanjon, bezbrižne putnike i naroužanu ekipu na strateškim uzvišenjima.

Ukoliko, naime, Plenković već sad nema spreman precizan politički plan za sredinu rujna ove godine, on je gotov, a stranka bi vrlo lako mogla opet otkliznuti prema ultradesnici jer, eto, "povratak centru" nije uspio.

Kao što znamo iz, primjerice, povijesti nogometa, ništa nije u potpunosti nemoguće. Moguće je, eto, bilo jednom u Istanbulu (2005. godine) da momčad koja je na poluvremenu gubila 3:0 ipak do kraja utakmice osvoji trofej Lige prvaka.

Plenković preuzima stranku koja gubi 3:0. A do kraja utakmice nema ni pola poluvremena.

Izbori su već za dva mjeseca, a HDZ po posljednjoj anketi za SDP-om zaostaje gotovo deset posto. Sve priče kojima vas mediji hrane ovih dana o tome kako je i Milanović zaostajao otprilike toliko za Karamarkom, odmah preskočite.

Milanović je imao više od godinu dana. Imao je i vlast u zemlji s koje je mogao povlačiti snažne poteze - što je itekako i iskoristio (smanjenje poreza na plaće, franak, izbjeglička kriza samo su najupečatljiviji primjeri). Imao je i bazen njemu bliskih glasova u anketnoj snazi Oraha, koji se prelio prema SDP-u kad su birači postali svjesni tko bi mogao doći na vlast.
Plenković od toga nema - ništa.

Sva je prilika, dakle, da od jeseni HDZ ide u opoziciju. Sva je prilika, dakle, da su sve ove mirišljave rečenice koje čelnici i neostvareni protukandidati Andreja Plenkovića upućuju budućem lideru zapravo samo uvod u okršaj koji će se odigrati u toj stranci krajem ove godine. Za Plenkovića je u HDZ-u, teško se oteti tom dojmu, pripremljena savršena zasjeda: Evo ti stranke, pokaži se.

A ugled te iste stranke su svi ti koji mu je sad nude na pladnju držeći ljestve Karamarku devastirali toliko da u ovu skraćenu izbornu kampanju ulazi praktički bez ikakvih šanski za pobjedu (o, ima tu itekako i Plenkovićeve odgovornosti, jer je dečko mudro šutio na sva divljanja njegovih stranačkih kolega posljednjih godina i bavio se manje stresnim europskim temama).

Poraz će zatim navaliti na leđa novoizabranom šefu i sa mnogo više šansi nego sada, pred kraj godine odvagivati svoje šanse za preuzimanje stranke. A kako "povratak centru" najvjerojatnije neće uspjeti donijeti preokret do rujna, nije teško zaključiti koji bi mogao biti politički profil novog vođe HDZ-a u 2017. i dalje...

Iako ishod parlamentarnih izbora ipak nije toliko predvidiv kao 2011. godine, izgleda da će nas i ovaj put najžešća politička bitka stoga čekati tek kad padnu zastori na preuzimanje vlasti u zemlji.

Ona za vlast u HDZ-u. U kojem se Plenkovićeva karavana upravo bezbrižno sprema na ulazak u kanjon sa strmim liticama... Imaju li neku skrivenu kartu u rukavu, pritom, neće definirati samo njihovu političku perspektivu, već bi moglo snažno utjecati i na to kako će Hrvatska izgledati u trećem desetljeću 21. stoljeća.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka