"Blagoslovljen bio plod", svakodevni pozdrav je koji međusobno razmjenuju stanovnici zemlje nekad poznate kao Sjedinjene Američke Države u sjajnoj ovogodišnjoj američkoj seriji Handmaids tale ( http://www.imdb.com/title/tt5834204/ ). Radi se o fikciji smještenoj u blisku budućnost u kojoj su zemlju poharanu neplodnošću preuzeli vjerski fanatici koji rijetke plodne žene tretiraju isključivo kao potencijalne nositeljice potomstva.

Da je serija snimljena prije desetak godina, nema šanse da bi doživjela ovoliki uspjeh. Bila bi to zanimljiva distopijska bajka, kranje labavo povezana sa svijetom u kojem doista živimo.

Osam nagrada Emmy (televizijski Oskari) ove godine, međutim, dobila je, uz ostalo, vrlo vjerojatno i zbog činjenice da reference iz serije, posebno one vezane za nastanak totalitarnog mizoginog režima, povremeno djeluju uznemirujuće poznato.

Jedna od scena koja bi slobodno mogla funkcionirati unutar prisjećanja glavne glumice na "vrijeme kad je sve počelo" je skup udruga Vigilare i ProLife na Markovom trgu u Zagrebu. Zaneseni vjerski pozdravi, 12 dječjih kolica ispunjenih sa skoro 170 tisuća potpisa na nacionalnoj peticiji za život, čiji je cilj potpuna zabrana pobačaja, pa čak i kad se radi o plodu začetom silovanjem, doista je savršena scenografijski za distopijski SF.

Samo što je stvarna.

Inkvizicija na Markovom trgu teško da bi mogla logično opravdati svoja nastojanja na zaštiti života. Čak i ako se prihvati kao znanstveno dokazan (što nije) njihov argument kako spajanjem spermija i jajne stanice nastaje ljudsko biće sa svim pravima koja mu pripadaju, priča zjapi nevjerojatnom rupom iz koje kulja licemjerje. Jer, zar ne bi bilo neopisivo logičnije da se, primjerice, predsjednik udruge Vigilare Vice Batarelo, uz priču o zabrani pobačaja maksimalno angažira i na promoviranju kontracepcije? Spolnog obrazovanja u školama?

Da Batarelo snimi spot kojim, štajaznam, promovira korištenje kondoma, ili krene skupljati potpise za seksualno educiranje od osnovne škole, cijela priča o zaštiti života dobila bi barem malo drugačiji smisao. U svijetu u kojem bi kontracepcija i seksualno obrazovanje bili lako i široko dostupni, broj neželjenih trudnoća i drama koje neminovno izaziva svaki abortus, bio bi neopisivo manji nego danas.

No, ne samo da se to ne događa, nego se upravo iz iste ideološke matrice, predovođene Crkvom, digla kuka i motika na pokušaj SDP-ove Vlade otprije nekoliko godina da uvede spolni odgoj u škole. Upotrijebila se pritom standardna obmana o tome kako se radi o promoviranju pedofilije, upravo gotovo ista špranca laži kojom se izjednačavanje prava LGBT osoba opisuje kao uvođenje tobožne rodne ideologije koja bi ukinula pojmove majka i otac i zabranila dječacima da budu dječaci, a djevojčicama djevojčice.

U zahtjevu, pak, za ostavkom novog Ustavnog suca Gorana Selanca koji se usudio reći koju rečenicu svog stava o pitanjima poput abortusa ili istospolnih brakova, otkriva se do kraja prava priroda pokreta kojeg predvodi Vigilare i slične udruge, a pred kojim se povija i sam HDZ.

Ne radi se dakle, ovdje o pastoralnoj slici nasmiješene dječice, nego o udarom na slobodu kao takvu. Na slobodu u spolnim, obiteljskim, ljubavnim i društvenim odnosima.

Prazna dječja kolica i priča o ljubavi samo su stoga maska za prijeteći stisnute zube.

Blagoslovljen bio plod?

E, nećeš, inkvizicijo.