Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
26. siječnja 2020.
Zaleđe Jasmina Klarića

blog Ima li u SDP-u ikog osim Milanovića tko popu može reći - pop, a ustaši - ustaša?

NL arhiva
NL arhiva
Autor:
Objavljeno: 8. siječanj 2016. u 7:56 2016-01-08T07:56:00+01:00

Uglavnom, na užas HDZ-a i njegovih koalicijskih partnera, koji se posljednjih dana upiru dokazati kako bi bilo dobro da Milanović ode u političku povijest, izgleda kako predsjednik SDP-a u ovom trenutku u stranci nema ozbiljnog protukandidata

Ukoliko se još neformirana vlast ne raspadne uz veliki prasak - u 2016. godini Hrvatska ne bi trebala na birališta. Što ne znači da ćemo ostati uskraćeni za izborne drame, naime, svoje šefove (ili šefice) birat će dvije najveće stranke, SDP i HDZ.

Niti jedan od dva dosadašnja lidera, Zoran Milanović i Tomislav Karamarko, nije siguran da će sačuvati svoje mjesto. Što je nekako i logičan ishod činjenice da su parlamentarni izbori završili jasno neriješenim rezultatom, te da put do vlasti vodi isključivo preko ćudljivog Mosta s kojim Vladu, uz dosta muke, upravo slaže HDZ.

 Završi li priča očekivano, a to je da se Vlada izglasa ovog mjeseca u Saboru, bit će to veliki korak naprijed prema "preživljavanju" Karamarka na kormilu svoje stranke, ali je pitanje kolika će biti cijena svega na što će morati pristati i kako će to odjeknti u HDZ-u.

Jer, samo površni uvid u tijek pregovora zadnjih nekoliko dana jasno pokazuje da HDZ nastavlja - odustajati. Nakon premijerskog mjesta, ova stranka je morala, barem u prvih nekoliko mjeseci/godina dići ruke i od smanjivanja ministarstava i osnivanja holdinga u kojem bi bila sva državna poduzeća.

Niz "poraza" unutar "pobjede" mogao bi značajno nagristi izglede Tomislava Karamarka za obranom čelnog mjesta u stranci, no prognoze je još jako teško davati, pogotovo što se očekuje da će, po prvi put, šefa HDZ-a birati svi članovi te stranke.

S druge strane, utrka za Milanovićem nakon Milanovića je već odmakla i čini se da je u ovom trenutku prvi favorit ipak - Milanović. Nakon i dalje nerazjašnjenog predbožićnog obrata Bože Petrova i odlaska u zagrljaj HDZ-a, opozicija u SDP-u je strastveno krenula s etiketiranjem svog šefa kao - gubitnika. Krenuli su i javni pozivi za njegovom ostavkom i promjenom politike i vodstva SDP-a, čak i od ljudi koji nisu članovi te stranke, poput Gvozdena Flege.

Sve je to vrlo logičan rasplet situacije, najnormalniji u demokratskom svijetu, jer su vremena neprikosnovenih "voljenih vođa" i "očeva domovine", valjda, daleko iza nas. Ukoliko želi "preživjeti" na funkciji koju obavlja već skoro devet godina, Milanović će morati zasukati rukave i u demokratskoj bitci uvjeriti članove svoje stranke da je on još uvijek bolji izbor od svojih konkurenata.

No, nekoliko detalja iz recentnih (legalnih i legitimnih) udara na Milanovića ipak su razlog za zabrinutost.

Prije svega, pozivi na Milanovićevu ostavku su, ne samo besmisleni, već i duboko nedemokratski. Jasno je da se tu ne radi o ostavci - ona je besmislena u situaciji kad za nekoliko mjeseci ionako slijede unutarstranački izbori.

Milanovićevi oponenti, među kojima ima mnogo političara koji su u vrijeme jasnog poraza SDP-a na izborima 2003. godine gromoglasno šutjeli oko moguće ostavke Ivice Račana, naime, ne ciljaju na ostavku, već na to da bi Milanović trebao odustati od kandidature na unustarstranačkim izborima. Žele, dakle, ne njemu, već članovima SDP-a oduzeti mogućnost da se izjasne o radu, liku i djelu dosadašnjeg premijera.

Takva rabota krajnje je nedemokratska. Uostalom, ako je Milanović nesposobni gubitnik, kakvim ga oporba u stranci često predstavlja (što je, imam nekako potrebu još jednom reći, posve legalno i legitimno) kakav je problem pobijediti ga - još jednom?

Izgleda da se, međutim, i radi o tome da Milanovića "nema tko" i "nema kako" pobijediti u SDP-u. Naime, kad maknemo HDZ-ovsku propagandnu floskulu u "nizu pobjeda na izborima", koju je preuzela antimilanovićevska struja u SDP-u i koja je jednostavno - pogrešna (jer se samo uz jako veliku dioptriju rezultat na lokalnim izborima prije dvije godine i parlamentarnim prije dva mjeseca može proglasiti porazom SDP-a, a isto vrijedi i za zamjenu teza po kojoj je - tijesni - poraz Ive Josipovića poraz Zorana Milanovića), izgleda kako rušenje predsjednika SDP-a na izborima nije baš tako lagan zadatak. Pogotovo u SDP-u i pogotovo od strane struje koja se zasad jasno predstavila u javnosti.

Naime, jedan od glavnih tokova Milanovićeve kritike ide u smjeru potrebe opuštanja odnosa prema HDZ-u, odnosno, želje da se SDP pretvori u tzv. konstruktivnu oporbu, kojoj neće izlijetati ocjene o "kriminalnoj, špijunskoj i proustaškoj koaliciji".

Kako se, međutim, na suparničkoj strani itekako nalazi kadrova i politika koje se mogu slobodno ocijeniti sa tri pridjeva koja je upotrijebio Milanović i kako se, makar gledano izvana, čini da je članstvo SDP-a daleko, daleko bliže ocjeni kako ovoj čudnovato sastavljanoj vlasti treba "priređivati pakao" (što je izraz kojeg je Gvozden Flego otužno pogrešno shvatio), izgleda da je upravo ovakav vid kritike Milanovića jedan od glavnih njegovih aduta u kampanji za još jedan mandat na čelu SDP-a.

Kad zbrojimo ove dvije dosad glavne značajke Milanovićeve opozicije, ispada da se radi o ekipi koja bi htjela od SDP-a napraviti stranku u kojoj o političkoj budućnosti ne bi odlučivali birači, već "moralni imperativi" - koje bi, jasno, određivala probrana avangarda partijske klase, te stranku koja se ne usuđuje, jer to nije u duhu zajedništva i konstruktivnosti, popu reći pop, a ustaši - ustaša.

Naposlijetku, radi se i o ekipi, koja se, barem zasad, drži one karamarkovske "mišje rupe" - nitko još nije izišao i jasno kazao - ja sam taj koji ću ići protiv Milanovića. Pa dobro, je li taj lik stvarno toliko strašan da se s njim nitko ne usuđuje javno sučeliti?! I još kažu kako se radi o - serijskom gubitniku?! Pa ljudi, izađite iz ilegale i satrite ga, to bar ne bi trebalo, bar nas tako uvjeravate, biti preteško.

Uglavnom, na užas HDZ-a i njegovih koalicijskih partnera, koji se posljednjih dana upiru dokazati kako bi bilo dobro da Milanović ode u političku povijest, izgleda kako predsjednik SDP-a u ovom trenutku u stranci nema ozbiljnog protukandidata.

No, kako je do izbora u SDP-u ostalo još oko dva mjeseca, valja se ponadati da će se ipak pojaviti netko čiji glavni program nije autoanestezija stranke i "zajedništvo" sa slučajnim mandatarom i čudnovatom koalicijom na vlasti. Netko tko će Milanoviću "give hell" u stranačkoj kampanji.

Izađi i bori se. Jer, ovo je, još uvijek, demokratska zemlja.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.


Promo
Dodijeljena nagrada digitalnom šampionu
Biramo najbolje privatne iznajmljivače

Dodijeljena nagrada digitalnom šampionu