Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
13. prosinca 2018.
Zaleđe Jasmina Klarića

Dva i po posto do Stockholma

Foto Petar FABIJAN
Foto Petar FABIJAN
Autor:
Objavljeno: 29. srpanj 2011. u 9:52 2011-07-29T09:52:00+02:00

Došla je u sobu, u ruci još držeći crni, pohabani daljinski upravljač. "Pa jesmo se dogovorili da za godišnji idemo kod tvojih jer nemamo ni kinte za nešto drugo. Kakva crna Švedska, Njemačka, Amerika?! Jesi poludio?!"

Kao i obično kad bi gledala nešto zanimljivo na televiziji izvještavala je iz dnevne tako glasno da su i susjedi mogli pratiti breaking news.

- Napravili su novu anketu, kažu da se ovi približavaju, viknula je prema sobi stiščući u ruci daljinski upravljač kao da će tako ubrzati izmjenu slajdova na ekranu za vrijeme Dnevnika.

Iz sobe se čulo tek grozničavo kuckanje po tipkovnici i polurazumljivo mrmljanje.

- Novi Zeland? Malo je daleko... Makar, oni su dosta otvoreni i cijene školovane ljude. Ali opet, Novi fakin Zeland... Kraj svijeta, zamišljeno je buljio u točkicu na Google mapsima pored koje je pisalo Auckland. Kliknuo je još nekoliko puta. Stanovnika ko Hrvatska, BDP daleko od nje - 24. na svijetu, micao je usnama buljeći u brzo izmjenjujuće stranice s brojkama.

- E, jebi ga, rekao je glasno i uspravio se u stolici.

Na ekranu je pisalo ime himne. God defend New Zealand. Odmah mu je palo na pamet Bože, čuvaj Hrvatsku. Stresao se, stisnuo bijeli iksić na crvenoj pozadini u gornjem desnom kutu ekrana i prozor s Novim Zelandom je nestao u vječnim lovištima za Windowse.

- Novi Zeland, zero points, kazao je poluglasno.

- E, jebi ga!, čulo se posve glasno i pomalo uspaničareno iz dnevne. - Ne možeš vjerovat'. Pa došli su na samo 2,5 posto razlike?! Šta je ovo, repriza 2007.? Jel' ovde itko normalan, zdvajala je ne skidajući pogled s ekrana, kao da će do granice živčanosti energični voditelj upravo otkriti tajnu svemira, života i svega ostalog.

- Amerika! Land of the free... Para ima. Još. Klima se da pronać tu i tamo..., iz sobe se dalo čuti komentiranje prerezano brzim klikovima mišem. Letjeli su ekranom Florida, LA, Istočna obala... Ali, u samom pojmu SAD-a kao da je, osim obećanja koje leži među tim slovima, a prepoznaje ga svatko tko je kao klinac makar nekad u životu probao Coca-Colu s polica socijalističkog dućana, dakle, u samom pojmu zemlje perjanice zapadnog svijeta mu je ležalo i nešto odbojno. Valjda je i za to kriv socijalizam. Klikao je još malo, zalutao na stranice s političkim komentarima i reportažom o pokretu Tea party. - Hvala, takve već imam... Opet se čuo samo "klik". Bijeli iksić, crvena pozadina, gorni desni kut... - Ništa ni od Amerike, sad je i on sasvim glasno govorio. Ekranu, ili ženi u dnevnoj - e to je već bilo pitanje.

A tamo, pred velikim televizorom, stvari su se otimale kontroli. I ona je ustala i počela se nervozno šetkati, kao da onaj s ekrana ima sugestivne moći.

- Ma ne mogu vjerovat', manja je razlika nego prije četiri godine. Pa jel' to normalno da je HDZ danas bliži SDP-u nego u ljeto 2007.?! Prije krize i prije Bajića?! Jeste li vi normalni, aloooo, vikala je prema otvorenom prozoru. S TV-a se čulo kako raste popularnost Jadranki Kosor i kako je ocjena rada Vlade nešto bolja. Završetak pregovora s EU, objašnjavao je onaj s ekrana, kao da se ispričava.

- Klima, klima, klima... Da vidimo. Španjolska, Portugal, Italija... Super su vam klime, drugari, ali... Klik, klik, klik, čulo se lupanje po iksiću. - A Njemačka... Kvragu, zašto ne Njemačka, viknuo je prema dnevnoj, sad se već pomalo nadglasavajući. Puno Hrvata, i ostalih "naših", bogata zemlja, blizu..., mrmljao je, lebdeći virutalnom kamerom nad rajnskom oblasti. Onda se sjetio zelenih jakni s njemačkom zastavom ušivenom na rukavu, kakve su sinovi gastarbajtera nosili u školi. Miš je rekao "klik" i rajnska oblast ode u virtualni zaborav.

- Ajde, bar Kukuriku još ima nekakvu prednost, ali, evo, kaže ovaj ne toliko veću nego SDP prije četiri godine. Pa dobro je li ovo moguće..., i dalje je vikala, makar za nijasnu tiše.

- Švedska, začuo se uzvik iz spavaće sobe, pomiješan s bukom ventilatora i hard diska iz pretpotopne kante s početka prošlog desetljeća. - Lijepa zemlja, visoka društvena solidarnost... Hladno je, ali, jebi ga, standard, citirao je omiljenu rečenicu iz jednog davnog filma smješkajući se kao i uvijek kad bi se sjetio nekog detalja iz luđih godina. - Švedska!, ponovio je još glasnije i posao nekoliko stranica na printer.

- Dobro, jesi ti normalan.

Došla je u sobu, u ruci još držeći crni, pohabani daljinski upravljač.

- Pa jesmo se dogovorili da za godišnji idemo kod tvojih jer nemamo ni kinte za nešto drugo. Kakva crna Švedska, Njemačka, Amerika?! Jesi poludio?!

- Godišnji? Ne tražim ja gdje ćemo na godišnji.
- Nego?
- Dugogodišnji, draga, dugogodišnji...

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka