Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 18° 2
Sutra: 18° 18° 2
14. studenoga 2018.
Zaleđe Jasmina Klarića

blog Doba K+koalicije: Prezir, spinovi i laži

Foto: D. KOVAČEVIĆ
Foto: D. KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 12. svibanj 2017. u 10:08 2017-05-12T10:08:33+02:00

Kad god netko priča o nužnoj političkoj stabilnosti i visokoj cijeni izvanrednih izbora, prvo provjerite vlastiti novčanik. Za svaki slučaj.

A činilo se, makar na tren, da zemlja može odahnuti. Da je odlaskom Tomislava Karamarka u povijesnu kanalizaciju bačena ulična konzervativna revolucija i da su barem stabilnost institucija i temelji demokracije zabetonirani dolaskom dosadnjikavog eurozastupnika Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a.

Danas, međutim, imamo Vladu koja ne zna ima li većinu u parlamentu, imamo K+koaliciju skrpanu kako bi se izabrao makar predsjednik Sabora, s rokom trajanja do narednog akcijskog popusta, imamo, jasno „Za dom spremni“ u Jasenovcu. Nemamo, eto, četiri ministra, nego su njihove resore, voljom premijera, uzurpirali ljudi bez ikakvog izbornog legitimiteta.

Stabilnost, što bi rekla ona koja iz Viso... s Pantovčaka garantira uravnoteženi rad državnih institucija.

Najgore od svega što se količina laži i spinova koje se ovih dana lansiraju iz, prvenstveno, premijerove orbite, pretvorila u otvoreni prezir prema javnosti. Pokušaj da se političko tumaranje, prizemna trgovina s mirisom ucjene i praktički otvoreno ruganje s neovisnošću istražnih tijela pretvore u neupitno liderstvo i državničku mudrost sa sobom već jasno nose otvorenu čežnju za autokracijom.

I nije neobično - za zemlje kržljave demokratske tradicije - da se vonj autokracije pomalja u onih koji su u demokratskoj igri krenuli redati pogrešku za pogreškom, pa panično pokušavaju promijeniti pravila u hodu. Neobične su dvije stvari - što se Plenković svojevremeno uspio brendirati kao moderni europski političar i što se sustav, iako se dugo, više od desetljeća činio imunim na ovakve balkanoidne devijacije, povija pod riječju Vođe.

Pa većina medija nakon defacto raspada vladajuće koalicije (motiviranog sumnjivim vezama s najvećom i raspadajućom korporacijom u zemlji http://www.novilist.hr/Komentari/Blogovi/Zalede-Jasmina-Klarica/Premijer-je-pijun-a-Hrvatska-u-talackoj-krizi), slavi Vođu koji ju je srušio, a skupljanje dovoljnog broja glasova za obranu kompromitiranog ministra financija i novog šefa Sabora proizvelo je najmučnije scene u povijesti hrvatskog parlamentarizma.

No, K+koalicija, istrgovana u last minute akciji i s tendencijom da joj kod svake buduće odluke cijena bude sve viša i viša ide dalje. Na vječitu čast svima onima koji u toj farsi sudjeluju svojim glasom potpore.

Način na koji se ona pokušava obraniti i učiniti odsudnim garantom hrvatske budućnosti ipak je posve nova razina pretvaranja hrvatske demokracije u farsičnu fasadu, kakve su, toliko smo naučili, idealan zaklon za igru „specijalnih“ interesa u dubokoj pozadini.

Uglavnom, kad god netko priča o nužnoj političkoj stabilnosti i visokoj cijeni izvanrednih izbora, prvo provjerite vlastiti novčanik. Za svaki slučaj.

Dakle, ovih dana smo imali prilike čitati sulude procjene koštanja eventualnih novih izvanrednih izbora. Nabacuju se tako wannabe akteri političke stabilnosti (novčanik alert!) sa stotinama milijuna kuna neopisivo nepotrebnog troška, kao da nikad u povijesti ova zemlja nije išla na birališta.

Dvjesto, tristo milijuna kuna - a sve to da možda dobijemo iste rezultate kao dosad. Brutalni horor rastrošnosti, dok Hrvati „kopaju po kontejnerima“ i dok imamo „stotine tisuća ovršenih“.

U stvarnosti, cijena izbora je 122 milijuna kuna (po troškovniku iz 2015. godine), od čega stotinjak milijuna kuna ide na naknade onima koji izbore provode i tiskanje izbornih listića. Drugim riječima, taj novac ostaje u zemlji, nije spaljen, a pepeo mu posut po dvorištu moloha tako suvišne demokratske procedure.

Ovdje valja naglastiti nevjerojatnu, ali i znakovitu činjenicu da su donedavno najprizemnije spinove o „cijeni izbora“ izgovorila dva (zasad) oporbena političara – Ivan Vrdoljak iz HNS-a je lakonski cijenu izvanrednih izbora podigao na 300 milijuna kuna, a Boris Miletić iz IDS-a ustvrdio da bi politička nestabilnost mogla ugroziti turističku sezonu.

Ivan Vrdoljak, Boris Miletić i Davor Bernardić

Sreća pa smo jako, jako davno imali političku nestabilnost i izvanredne izbore u vrijeme turističke sezone pa se ne sjećamo kako je to ispalo. Možda se ipak u gustoj magli sjećate potpunog kraha sezone i praznih hrvatskih ulica i plaža davne 2016.-e?

Ipak, sve njih je zasjenila ministrica regionalnih razvoja i fondova EU Gabrijela Žalac, koja je cijenu sulude avanture, kakvu svaki izbori zasigurno jesu, podigla na brutalnih 1,7 milijardi eura! Toliko ćemo, veli ministrica, izgubiti samo iz EU fondova odemo li na birališta.

Stavimo sad sa strane dosadnu i suvišnu činjenicu da je lani (dakle, u godini izvanrednih izbora) značajno porasla iskorištenost EU fondova. Ovdje valja razmisliti o jednom potpuno racionalnom prijedlogu. Jer, ako nas ti vražji izbori svake četiri godine koštaju milijarde eura, zašto ih ne bi pomakli, na recimo, svakih osam, deset ili 12 godina? Ili, zaokružimo malo, da se ne cjenkamo; metnimo da na izbore spržimo, ovako ili onako, dvije milijarde eura. Ako ne održimo niti jedne izbore u narednih dvadeset godina – eto novca za pokrivanje duga Agrokora. Okej, dosad poznatog duga Agrokora, i bez Mercatora, ali što sad na 20 godina znači godinu više ili manje?

Šalu na stranu, bizarni pokušaji odricanja vrijednosti najelementarnije demokratske procedure – dakle, izlaska na parlamentarne izbore, toksično djeluju na perspektive razvoja Republike.

A da se tim putem možda i ne ide slučajno, pokazalo se i na tretmanu posljednje sjednice Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav održane ovog tjedna u Saboru. Na sjednici, zanimljivo, nije bilo branitelja „političke stabilnosti“ iz HDZ-a i njihovog omiljenog koalicijskog saučesnika iz SDSS-a, no bilo je sasvim dovoljno zastupnika za kvorum. U radu je sudjelovalo i četvero profesora ustavnog prava koji su ukazivali da bi ustavom određeni „razumni rok“ za izbor novih ministara trebao biti 30 dana, dakle, da je Plenkovićev plan o izboru novih ministara nakon drugog kruga lokalnih izbora malo u neskladu s duhom Ustava Republike Hrvatske.

Foto: D. KOVAČEVIĆ

Sjednicu najvažnijeg saborskog Odbora je predsjednik Sabora Gordan Jandroković nazvao „nefromalnom raspravom“ SDP-a i Mosta, a predsjednik Vlade je istaknuo kako mišljenjem profesora ustavnog prava „nije impresioniran“.

Prezir.

Ako se gleda optimistično – netrpeljivost koju ključni ljudi države iskazuju prema njenim institucijama i procedurama strogo je utilitarnog tipa. Naime, Plenkoviću i cijeloj kliki oko K+koalicije više od svega treba vrijeme. Vrijeme do idućeg akcijskog popusta na saborske zastupnike koji bi mogao biti otvoren kad prođe ta neviđena gnjavaža od lokalnih izbora.

Onda se većina možda, s par strateških transfera, učini stvarnom i stabilnom, te kupi još koji tjedan, mjesec ili godinu održavanja na vlasti. Volja birača koji glasom za kandidate Živog zida ili Kukuriku koalicije sigurno nisu htjeli podržati Plenkovićevu uzurpaciju vlasti tu je naravno, izlišna. Uostalom, izbori su, ionako skupa i destabilizirajuća rabota.

A ovo je, valja naglasiti, optimističan pogled.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka