Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 1
Sutra: 9° 9° 1
17. studenoga 2018.
Zaleđe Jasmina Klarića

blog CILJ REFERENDUMA Hrvatski narod odlučuje, a ostali - kuš!

Foto Ivo Čagalj / PIXSELL
Foto Ivo Čagalj / PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 4. svibanj 2018. u 20:34 2018-05-04T20:34:21+02:00

Kao što je prije pet godina izmjenama Ustava izvršen udar na prava seksualnih manjina, sad se – zahvaljujući, još jednom valja ponoviti, zjapećoj ustavnoj rupi koju su propustili zakrpati SDP i HDZ – izmjenama Ustava želi smanjiti prava nacionalnih manjina

Velika su bila očekivanja od rata protiv Istanbulske konvencije od domaće konzervativne desnice; od toga da će uzdrmati Plenkovića, do ufanja u stvaranje novog državnotvornog pokreta.

Prosvjedi koji su održani u Zagrebu i Splitu, međutim, bili su temeljiti fijasko – broj okupljenih bio je daleko od inicijalne kapisle za novi politički pokret ili makar masovnije artikuliranje otpora premijerovom zakretanju HDZ-a prema centru. Ako je, dakle, suditi prema priči o Istanbulskoj, zora stvarno konzervativne Hrvatske neće tako skoro svanuti.

Što znači da su cure i dečki staromodnijih shvaćanja društva opet, zapravo, u opoziciji (ovdje ne treba ipak prerano otpisati Plenkovićevu dosad izražavanu sklonost taktiziranja i povlađivanja konzervativizmu i iliberalizmu).

A kad su već u opoziciji, ta vremena donose i stare načine borbe – ulicu.

Odnosno, referendum. Kao nekad, kad smo subotom išli u zelenilo, a nedjeljom promijenili Ustav kako bi smanjili prava homoseksualcima.

Zahvaljujući temeljitoj neodgovornosti političara iz najjačih hrvatskih stranaka, naime, i dalje se bez dolaska na vlast, a pozivanjem na direktnu demokraciju, referendumom može utjecati na promjenu društva preko granica tuđih prava, kao što se pokazalo na referendumu o braku 2013. godine.

SDP i HDZ se tad nisu uspjeli dogovoriti o promjenama Ustava, pa je ta rupa ostala zjapiti i čekati neku novu Željku Markić da je iskoristi.

I eto je – od 13. do 27. svibnja inicijativa »Narod odlučuje« skupljat će potpise za referendum o izmjeni izbornog sustava u Hrvatskoj. Nova Željka Markić, odnosno osoba koja stoji iza te inicijative ovaj put se zove – Željka Markić.

Kao što je prije pet godina izmjenama Ustava izvršen udar na prava seksualnih manjina, sad se – zahvaljujući, još jednom valja ponoviti, zjapećoj ustavnoj rupi koju su propustili zakrpati SDP i HDZ – izmjenama Ustava želi smanjiti prava nacionalnih manjina.

Drugim pitanjem na potencijalnom referendumu se želi onemogućiti izabrane zastupnike nacionalnih manjina da utječu na sastavljanje Vlade i glasanje o državnom proračunu. Ukratko, u Saboru bi dobili zastupnike drugog reda, ugurane u pažljivo ograđeni tor iz kojeg bi ih se puštalo samo kad se ne bi odlučivalo o najbitnijim stvarima. Kako bi stvaranje niže klase zastupnika u Saboru utjecalo na međunacionalne odnose u zemlji, ali i prava Hrvata u susjedstvu – ne treba posebno zamišljati.

Argument o tome da manjinskim zastupnicima manjka legitimiteta jer su izabrani s puno manje glasova od ostalih nije teško parirati – prvo, radi se o pozitivnoj diskriminaciji u kojoj se pripadnike manjine štiti dodatnim pravima. Drugo, jedan Milorad Pupovac, koji je crvena krpa za desnicu u Hrvatskoj (a činjenica da je u koaliciji s HDZ-om im je tek jarkocrvena majka svih krpa) je dobio 20 (slovima, dvadeset) puta više glasova, od, recimo predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića. Treće, prava glasa zastupnicima dijaspore se ne bi dirala.

Dakle, cilj ovakve izmjene Ustava nije da, kako ime inicijative sugerira – narod odlučuje, nego da odlučuje hrvatski narod, a ostali da budu – kuš.

No, inicijativa ima i prvo referendumsko pitanje.

Ono, pak, ne želi ušutkati zastupnike manjinskih grupacija. Samo temeljito potresti, a možda i destruirati stranački sustav.

Da se razumijemo, stranački sustav u Hrvatskoj je često nakaradan, a stranački vođe znaju biti svemoćni diktatori o čijem pokretu prsta ovise političke sudbine. Provođenje promjena koje traži »Narod odlučuje« bi donekle oslabilo moć stranačkih imperatora, ali uz nuspojavu ozbiljne destabilizacije političkog sustava.

Naime, uvođenje tri preferencijalna glasa bi dodatno dala na snazi biračkim željama, a ne onima stranačke vrhuške – što bi bio poželjan razvoj događaja. Ali, ukidanje praga pri određivanju poretka na listi bi prije svega uništilo mogućnost predizbornog koaliranja (sloboda političkog udruživanja je, valja ponoviti, ustavna kategorija). To i jest cilj referendumske inicijative, kako minorne strančice više ne bi »parazitirale« na velikima. No, koaliranje je stvar slobodnog odabira političkih stranaka i birača koje za njih glasaju, a ne toga voli li Markić Ivana Vrdoljka ili, štajaznam, Silvana Hrelju.

Ukidanjem praga za preferencijalne glasove, iako se iz početka može činiti logičnim razvojem demokratizacije sustava (kako se činilo i potpisniku ovih redaka) zapravo klatno moći odmiče od organiziranih političkih struktura i daje ga u ruke biračima, sijući sjeme populizma i dodatne bigbraderizacije politike. Ukratko, koliko god je loše da predsjednici stranaka imaju svemoćne ovlasti pri kreiranju izbornih lista, toliko bi bilo loše i da se određivanje poretka kandidata u potpunosti izmakne iz ruku političkih stranaka.

No, udar na manjine i politički sustav nije neočekivan od ekipe koja ide u još jednu referendumsku avanturu. Pitanje dana je stoga mogu li uspjeti skupiti potreban broj potpisa u situaciji kad su jasna oporba HDZ-u.

Za sve ostalo tu je Ustavni sud.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka