Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 0° 1
Sutra: 0° 0° 1
16. prosinca 2018.
Zaleđe Jasmina Klarića

Balada o Ratku i Zoki

Foto: Arhiv NL
Foto: Arhiv NL
Autor:
Objavljeno: 21. siječanj 2011. u 10:32 2011-01-21T10:32:00+01:00

Negdje pred Novim Zagrebom, oko 2 i pet,  Zoka je u daljini ugledao vozila s rotirkama.  Upaljenim. "B-b-b.... barikade",  procijedio je i desnom rukom grčevito stisnuo rukohvat iznad vrata.  Straga se odjednom začuo muk.  Ratko se paklenski nasmiješio.  U Volvu je svirao boogie-woogie.

Zoki ponekad ništa nije bilo jasno. Znalo mu se to događati, no ljudi bi ga tješili da je mlad i da ima vremena za naučiti. No, tu noć, kad mu je Ratko namignuo i počeo svojim dubokim glasom "Avanti popolo...", učinilo mu se da je stvarno jako mlad. Dobro, noć je izborne pobjede, slavi se, popilo se, ali da kapitalist poput Ratka, krupni, pomislio je Zoka i nasmiješio se, dakle, da takav krupni kapitalist povede "Bandieru rossu"...
No, kad je došao na red refren, stvari su se počele događati. Ivan se popeo na stol i počeo trgati majicu. Fotoreporteri i novinari su se bacali oko njega kao da je na oporbenu proslavu odjednom došla Severina s dečkom. Ratko je povukao Zoku za rukav i viknuo: "Idemo".

- Nećemo na suši?, upitao je Zoka, ulazeći u crni, masivni Volvo. Malo je zastao kad je skužio da ulazi na suvozačko mjesto.  - Oćeš da ja vozim?   - Ne, ja sam brži i spretniji, kazao je Ratko i odvalio se smijati.   Zoka je progutao knedlu i brzo vezao pojas.

Prijao im je hladni zrak zagrebačke noći, na koju su se iskrali.
Ratko se smijuljio i pomalo teturao. No, bio je posve fokusiran. "Volvo, Srbin, tulum", izdeklamirao je Zoki jer mu je bilo žao kako ovaj zbunjeno izgleda. Zoki je i dalje isto izgledao. "I-de-mo kod Srbina na tulum, čovječe, znaš da kod sebe radi proslavu. Brzo, dok novinari ne skuže da nas nema".

- Nećemo na suši?, upitao je Zoka, ulazeći u crni, masivni Volvo. Malo je zastao kad je skužio da ulazi na suvozačko mjesto.

- Oćeš da ja vozim?

- Ne, ja sam brži i spretniji, kazao je Ratko i odvalio se smijati.

Zoka je progutao knedlu i brzo vezao pojas.

- 'Oćemo zovnut Damira, upitao je da ne misli na put do Novog Zagreba.

- Možeš ga zvat' koliko hoćeš. Kad smo izlazili spavao je s glavom u tanjuru. Znaš da mali slabo podnosi alkohol, kazao je Ratko i iz pretinca izvadio čokančić konjaka. Stresao ga je u grlo i šiknuo flašu prema Zrinjevcu. Zoka je brzo stavio dlanove na koljena i počeo nečujno micati usnama. Ratko je na tren pomislio da se moli, no onda se ipak sjetio koje je stranke predsjednik i podrignuo.

- Oj ti vilo, svih Hrvata, našeg roooodaaaaa diiiiikooooo, netko je urlao u opasnoj blizini auta.

Zoka je preokreno očima, a Ratko otvorio vrata i bacio se silueti u zagrljaj. Ubrzo je u autu sjedio i Silvano.

- Veži se Silvano, kazao je najmirnije što je mogao Zoka.

- Jesmo ih, braćo, a, pitao je Ratko, dok je motor urlao.

- Ko Njemce na Sutjesci!, čulo se sa zadnjeg sjedala, a onda su Silvano i Ratko, kao po dogovoru zaurlali: "Po šumama i goraaaaamaaaa..."

Dok su ulična svjetla promicala sve većom brzinom, Zoka je opet počeo micati usnama.

- Staaaaaaniiiiii!!!!!, čuo se urlik sa zadnjeg sjedala.

Dok mu se želudac spuštao iz grla, Zoka je pomislio kako baš i nije neka fora što Volvo ima tako dobre kočnice.

- U mjestu, smješkao se Ratko.

Nasred Trga žrtava fašizma, stajala je usplahirena ženska figura. Sama. Ratko je izišao i uveo Jadranku u auto.

- Hvala, dečki, rekla je. Ovi moji su me poslali vani, neka malo razmislim. A o čemu?, pitala se, držeći u ruci papirnate maramice.

- Ne znam stvarno zašto su ovi moji tako bijesni. Pa devetnaest posto i nije tako loš rezultat. A, evo, pri kraju smo pregovora, donijeli smo program za aktiviranje akcijskog plana za početak primjene programa gospodarskog oporavka i listu 200 infrastrukturnih projekata koji će se realizirati u zadnjoj dekadi stoljeća... 

- Vežite se, ljudi, molećivo je ponovio Zoka.

Otpozadi se čuo bas: "Spustila seeeee, gustaaa maaaaglaaaaa"...

- Ma pusti bagru, ideš s nama na tulum kod Srbina, kazao je Ratko gazeći po gasu kao po Drini.

- Ne mogu vjerovati, do prije par sati je s nama bio u koaliciji, a sad već radi za vas tulum?!, ciknula je Jadranka uvrijeđeno.

- Ma on ti je organizirao tulum za proslavu pobjede bez obzira na rezultat. Kako je zvao mene prije pola sata, tako bi zvao tebe da je bilo drugačije, objasnio je Ratko, držeći volan s dva prsta.

- Stari dobri Srbin, rekako je Zoki.

"I raaaaataaaaraaaa, i paaaaastiraaaa, u frulicu....", frulio je Silvano otpozadi.

Na semaforu se upalilo crveno.

Ratko se nije dao zbuniti. Ni usporiti.

Sa Zokinog lica je i u polumraku blještalo bljedio. Pogledao je Ratka, a onda se unezvjereno okrenuo unazad: "Vežite se ljudi, nemojte se zajebavat'!!!", zaurlao je iz sveg glasa.

Jadranka se nije dala zbuniti. Ni prekinuti.

- Ne znam stvarno zašto su ovi moji tako bijesni. Pa devetnaest posto i nije tako loš rezultat. A, evo, pri kraju smo pregovora, donijeli smo program za aktiviranje akcijskog plana za početak primjene programa gospodarskog oporavka i listu 200 infrastrukturnih projekata koji će se realizirati u zadnjoj dekadi stoljeća... Mislim, ako to nije strateško i odgovorno promišljanje, što je... A oni meni na nos nabijaju i Mladena i Tomicu i da smo uništili stranku i da...

- Jadranka, umukni, u isti glas su poviknuli Ratko, Zoka i Silvano.

- I veži se, prošaptao je Zoka.

Opet crveno. Opet ništa. Nastavili su sve brže kliziti kroz noć.

***

Negdje pred Novim Zagrebom, oko 2 i pet, Zoka je u daljini ugledao vozila s rotirkama. Upaljenim.

- B-b-b.... barikade, procijedio je i desnom rukom grčevito stisnuo rukohvat iznad vrata. Straga se odjednom začuo muk. 

Ratko se paklenski nasmiješio.

U Volvu je svirao boogie-woogie.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka