Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 6° 1n
Sutra: 6° 6° 1n
17. studenoga 2018.
Zaleđe Jasmina Klarića

Komentar Alojzov doprinos: HDZ nikad neće ratificirati Istanbulsku konvenciju

Alojz Tomašević, Foto: www.pszupanija.hr
Alojz Tomašević, Foto: www.pszupanija.hr
Autor:
Objavljeno: 6. listopad 2017. u 8:45 2017-10-06T08:45:00+02:00

Istanbulska konvencija baca izrazito jasno svjetlo na HDZ – stranku kojoj su monolitnost i vlast praktički kisik i sunčevo svjetlo opstanka – a koja je žestoko ideološki podijeljena između liberalnije, „briselske“ ekipe i „obiteljaški“ nastrojenijih konzervativaca starog i novog tipa

Ružna obiteljska razmirica, u kojoj je, čini se, bilo i udaranja supruge, što je naravno civilazacijski neprihvatljivo, nikad nije dobra vijest za političku stranku čiji su članovi vinovnici skandala.

Sukob požeško-slavonskog župana Alojza Tomaševića s njegovom suprugom stoga, osim što se radi o mučnoj obiteljskoj drami, zadao je i glavobolje vodstvu HDZ-a.

Makar isprve.

Jer, i od glavobolje ima – gora glavobolja.

U HDZ-ovom slučaju ona se zove Istanbulska konvencija i žešće definira borbu protiv nasilja nad ženama. Radi se o dokumentu koji izaziva kontradiktorne reakcije unutar stranke i nije čudno da se o njemu još nije glasalo u Zagrebu. U Bruxellesu jest – HDZ-ovi eurozastupnici su se podijelili po pola.

No, županove obiteljske razmirice koje su, po optužbama njegove supruge prešle i u fizičko nasilje, mogle bi razriješiti Plenkovića velike muke – kako izglasati Istanbulsku konvenciju, a da mu se ne raspadne stranka.

Tomašević je, suprotno prvoloptaškom očekivanju, sjajan alibi za ono što aktualna vlast najčešće radi – za odlaganje do zaborava.

Gledano zdravorazumski, što je često brutalno pogrešno, županove kućne čarolije veliki su problem za stranku. Jer, osim etikete nasilnika koja se sad jasno rado lijepi na cijeli HDZ, središnjica je morala raspustiti cijeli županijski ogranak – a tamo je stranka na vlasti – a sa samim Tomaševićem bi još moglo biti itekakvog cirkusa.

Naime, njega s Trga žrtava fašizma u Zagrebu mogu suspendirati, raspustiti mu ogranak, izbrisati ga iz članstva... sve, osim jedne stvari – ne mogu ga natjerati da ponudi ostavku na mjesto župana. Tamo su ga, naime, izabrali građani. Postoji, doduše, mogućnost u aktualnom zakonodavstvu da skupštinska većina (koju HDZ ima) sruši proračun i time župana, pa da svi skupa idu na izvanredne izbore, ali HDZ je upravo u naponu napora da izmijeni Zakon o lokalnoj samoupravi i tu mogućnost, zapravo – ukine, a lokalne čelnike doista pretvori u nesmjenjive šerife, kojima, eto, nekad može malo i „poletjeti ruka“, a da za to ne moraju platiti funkcijom koju obnašaju.

Tomašević, pritom, „pruža otpor“ i na sugestije Andreja Plenkovića i ostalih kako bi bilo moralno da odstupi odgovara priopćenjem o tome da će i „časnu dužnost“ na koju su ga građani izabrali, „i dalje obnašati odgovorno, savjesno i predano“.

Glavobolja.

Ali, Istanbulska konvencija je daleko gora migrena za Plenkovića i društvo.

Alojza T. će već nekako riješiti, ili pritiskom svim sredstvima tamo gdje ga već boli, ili pretvaranjem župana požeško-slavonskog u desperadosa bez članske iskaznice kojemu će truditi maksimalno zagorčati život do narednih izbora na kojima će vjerojatno u političku mirovinu.

Konvencija je, međutim, gadnija stvar.

Ona je dokument koji baca izrazito jasno svjetlo na HDZ – stranku kojoj su monolitnost i vlast praktički kisik i sunčevo svjetlo opstanka – a koja je žestoko ideološki podijeljena između liberalnije, „briselske“ ekipe i „obiteljaški“ nastrojenijih konzervativaca starog i novog tipa.

Glasanje o dokumentu za koji crkva i konzervativne udruge uporno tvrde da uvozi rodnu ideologiju u Hrvatsku (za potrebe ove analize nije nužno detaljno objašnjavati, ali rodna ideologija po kojoj će se ukinuti pojmovi mama i tata, ili tjerati djecu da se jednom godišnje preoblače u suprotni spol je bizarna izmišljotina ultradesnog konzervativnog pokreta) moglo bi stoga biti veliki poraz za Andreja Plenkovića, čak i kad bi u Saboru Konvencija prošla.

Jer, s ovog mjesta u vremenu se čini da je jedini način da prođe glasovima dijela HDZ-a, te SDP-a i liberalne oporbe.

Teško je pojmiti što bi za premijera i njegovu partiju bilo gore – da dio HDZ-a odbije prijedlog Vlade i blokira ratifikaciju konvencije o borbi protiv nasilja nad ženama, ili da taj dokument izglasa „briselska“ frakcija HDZ-a uz pomoć lijevog centra.

Obzirom na uzavrele strasti i niz izjava HDZ-ovih dužnosnika i zastupnika, mogućnost da se stranka poslovično postroji i svi zastupnici spuštene glave dignu ruku za Istanbulsku konvenciju je praktički nezamisliva.

I što je u odnosu na ovaj problem jedan nestašni župan?

Prilika.

Jer, ukoliko se nastavi s otezanjem ratifikacije konvencije, očekivane optužbe o HDZ-u kojemu ne smeta nasilje nad ženama ostat će bez prave oštrine. Plenković će se, naravno, pozivati na primjer Alojza Tomaševića, čiji je ogranak nakon groznih optužbi stranka raspustila, te ga natjerala i na ostavku na mjesto župana/izbacila iz stranke. Njima je borba protiv nasilja nad ženama, naravno, užasno bitna, ali oko Istanbulske konvencije ipak postoje neka pitanja na koja prvo treba pažljivo odgovoriti i cijelu situaciju dedramatizirati, jer je Hrvatskoj iznad svega potrebna politička stabilnost...

You know the drill.

Kvragu, uopće nije nemoguće i da dobijemo još neko stručno povjerenstvo.

I tako, dokument će se kiseliti, mjesecima, godinama, a Plenković će se naći u još jednoj situaciji kakve očito preferira.

S problemom pospremljenim ispod tepiha.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka