Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 15° 1
Sutra: 15° 15° 1
21. travnja 2019.
Snimio Denis LOVROVIĆ
Snimio Denis LOVROVIĆ
Autor:
Objavljeno: 28. prosinac 2012. u 7:57 2012-12-28T07:57:00+01:00

"HDZ mora dobiti naredne izbore. Mora! Inače će propasti Hrvatska, je li ti jasno! Misliš li ti da je privatnost SDP-ovih glasača važnija od opstanka naše svete Domovine!!!", već je urlao Tomica, s ispruženim rukama, iskočivši iz fotelje

Centralnu sobu za sastanke u Središnjici osvetljavalo je slabo svjetlo. Tomica nije volio da ga obasjava stotine vati, a i bila su gruba vremena - valjalo je uštedjeti i na računu za vražju struju koja je, zahvaljujući, jasno, onim mamlazima u Banskim dvorima, bivala sve skuplja i skuplja.
Volio je da bitne stvari ima na papiru, od svjetlosti s ekrana bi ga brzo zaboljele oči, tako je i te večeri stiskao u rukama list na vrhu kojeg je stajala oznaka "Crobarometar". Gledao je dugo i šutio.
Znali su da ga ne valja prekidati kad razmišlja. Pogotovo kad se čini da papir steže sve jače i jače.
Ali, Vaso nije bio od onih kojima je strpljenje genetski naslijeđena vrlina.
- Onda, šefe? Jel rastemo?
- Smeće, da bi smeće obično... mrmljao je Tomica ne dižući pogled s papira. Palčevi kao da su mu pritom iz crvene prelazili u lagano ljubičastu nijasnu.
- Došlo im glave, ha? Znao sam, iskreno se razgalio bivši zamjenik glavnog ravnatelja policije. Vaso je danima ponavljalo kako se rušenje rejtinga države u razinu "smeća" mora odraziti na značajnom smanjenju razlike između njih i "komunjara".
- Ma smeće su ovi koji su provodili ovu takozvanu anektu, viknuo je Tomica i bacio papir niz stol.
Vaso ga je uzeo i s nevjericom ustanovio kako je razlika SDP i HDZ, čak i za "junk" prosinac i dalje viša od sedam postotnih poena. Još gore, oni za koje je Tomica često govorio da su "gori i od komunjara" (mada to Vaso nije mogao ni zamisliti) su i dalje jaki. I sve bliži...
Tomica je ustao i s iskrenom zabrinutošću pogledao kroz prozor. Zagrebačka noć uzvratila mu je pogled potpuno indiferentno. No, Tomica je znao. Kraj bi mogao biti blizu, a ovaj isječak glavnog hrvatskog grada s kružnom ulicom oko "džamije" i siluetom katedrale na zapadu, postati opet tek razglednica nečeg... Nečeg otuđenog od Hrvatske za kakvu su se borili dvadeset godina. Socijalistički odlomak od Jugoslavije, da. Baš to. Bio je ponosan na tu svoju metaforu.
- Nije meni do nas, kao da mu je pročitao misli oglasio se Vaso, ali, što će biti s Hrvatskom ako mi izgubimo.
- Prokletstvo kralja Zvonimira i dalje nas proganja, prošaputala je shrvana od brige s kraja stola Dubravka.
Onda je šutnja pritisnula prostoriju.
Nakon nekoliko dramatičnih sekundi, oglasio se Drago.
- Dobro, ljudi, a šta ako nije do Hrvata. Ni do anketara. Budimo praktični. Šta ako je do nas, do HDZ-a?
- Šuti! Zec iz SDP-ovog šešira, viknula je Dubravka skočivši na noge.
Kako na to nitko nije reagirao, Drago je ušutio.
- Možda da ipak malo više krenemo prema gospodarstvu. Ljudima je sve teže i ne mogu do kraja pojmiti sudbonosni ideološki trenutak u kojem se moraju odlučiti između hrvatstva i eurokomunizma, naglas je razmišljao Tomica...
- Tako je šefe, rekla je Dubravka. Vaso je klimao glavom, a Drago kolutao očima, pazeći da ga Dubravka ne vidi.
- Možda, nastavio je šef, možda treba ljudima još upornije ponavljati kako je sve što su Zoran i njegova bagra trebali napraviti "ništa ne dirati da ne pokvare" (još jedna fraza na koju je bio posebno ponosan), ali oni su narodu nametnuli "agresorske poreze" (i još jedna) i doveli zemlju, možda i namjerno u najgoru gospodarsku krizu u povijesti...
Drago ipak nije mogao odšutjeti.
- Tomice, to nema smisla. Pa Jaca je i izgubila izbore jer nije ništa napravila, to smo odavno zaključili, a kriza je ipak prvenstveno rezultat europske krize. Nisu ljudi toliko blesavi da misle da se mi možemo izvući ako i Njemačka stoji sve lošije...
Nije stigao ni završiti. Dubravka se opet digla na noge.
- Šuti! Zec iz SDP-ovog šešira!
Tomica i dalje nije reagirao na Dragine rečenice. Samo se vratio do stolice i umorno zasjeo u nju gledajući u prazninu.
Vaso je osjetio da je možda njegov trenutak.
- Šefe, a da mi to riješimo na stari način?
Tomica ga je gledao s iščekivanjem.
- Da na svakog od njih stavimo svog čovjeka pa da vidimo gdje će nas to odvest?
- Ma na koga, Vaso, zaboga?, zavapio je Drago.
- Pa na te komunjare koji rade ankete!
Tomica je i dalje šutio. Vaso nije.
- Da vidimo s kim se druže, koga šta pitaju, s kim pričaju telefonom, kakve mailove šalju i to. Rutinska operacija. Evo, možemo je nazvat': Akcija Broz.
Tomici se ime očito dopalo. Nasmijao se i kimnuo glavom.
Dragi nije.
- Jeste vi ljudi normalni? I što, Vaso, s tim misliš napraviti osim do kraja uništiti stranku ako se za tu akciju ikad dozna?!
- Pa saznat ćemo tko anketarima uopće govori da bi glasao za komunjare, sa čuđenjem je objašanjavao Vaso, usporeno govoreći svaku riječ, kao da priča djetetu.
- I šta onda, nije se dao Drago.
- Onda ćemo na svakog od tih komunjara stavit svoje dečke, malo pogledat pozive, mailove i to...
- Vaso, ti si potpuno lud. Ali, potpuno. Bogati, odi pisat nanovo diplomski i ostavi se politike.
- Dosta!
Tomica više nije želio slušati Dragina zanovijetanja i vrijeđanje njegovog najbližeg suradnika.
- HDZ mora dobiti naredne izbore. Mora! Inače će propasti Hrvatska, je li ti jasno! Misliš li ti da je privatnost SDP-ovih glasača važnija od opstanka naše svete Domovine!!!, već je urlao Tomica, s ispruženim rukama, iskočivši iz fotelje.
Drago ga je nekoliko sekundi gledao, a onda mu je postalo jasno.
Poput zeca iz šešira.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Tommy zna što voliš