Grad: Rijeka
Danas: 4° snijeg
Sutra: -9° 3°
16. prosinca 2017.
Opća praksa Tihomira Ponoša

kolumna Zviždati treba onima koji su u Pazinu zviždali predsjednici Republike

snimio M. MIJOŠEK
snimio M. MIJOŠEK
Autor:
Objavljeno: 27. rujan 2017. u 22:21 2017-09-27T22:21:00+02:00

Slavensko (hrvatsko i slovensko) svećenstvo Istre doista je zaslužno za sjedinjenje Istre s maticom. Istarski antifašisti koji su zviždali Grabar-Kitarović sami sebe su svrstali uz one protiv kojih se navodno bore – fašiste i crnokošuljaše

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović često je gostovala u ovoj rubrici i to obično baš i ne po dobru. Ovaj put ponovno je ona, na neki način, povod za pisanje teksta i opet je riječ o neugodi. Riječ je o neugodi koju je doživjela u Pazinu, na svečanoj akademiji u povodu Dana istarske županije i 70. obljetnice Pariške konvencije i trenutku u kojem ju je dio okupljenih u pazinskom Spomen-domu izviždao na spomen katoličkog svećenstva i uloge tog svećenstva, etničkih Hrvata, u pripajanju Istre matici zemlji. To je bio skandalozan trenutak te svečane sjednice, a zviždati treba onima koji su zviždali, odnosno izvikivali »buuu«, predsjednici Republike.

Doista je teško dokučiti što je u glavama onih koji su zviždali ili »buuukali« nečemu što je točna povijesna konstatacija. Slavensko (hrvatsko i slovensko) svećenstvo Istre doista je zaslužno za sjedinjenje Istre s maticom. Ono je doista bilo izrazito nacionalno orijentirano, a ta se orijentacija ponajviše manifestirala u dizanju nacionalne svijesti, prosvjećivanju i opismenjivanju naroda i obrani Hrvata i Slovenaca od talijanizacije. To je svećenstvo uvelike bilo i izrazito antifašistički orijentirano, što pazinsko zviždanje pretvara u prvorazrednu antifašističku besmislicu i nakaradu. Božo Milanović kojega je spomenula Grabar-Kitarović izvorni je antifašist. Njega su talijanski fašisti tukli i prije nego što su 1922. došli na vlast, spalili su njegov župni dvor, a nakon što su došli na vlast ga nisu tukli, nego pretukli. Pod talijanskom fašističkom vlašću bio je jedan od rijetkih koji je pokušavao braniti nacionalna prava netalijanskog (hrvatskog i slovenskog) stanovništva Istre, a to stanovništvo tada nije moglo, primjerice, svojoj djeci dati narodna slavenska imena. Dakle, nečiji sin ne bi službeno bio Ivan, nego Giovanni. Srećom, danas roditelji svojim sinovima u Istri mogu dati ime kakvo žele; i Ivan, i Giovanni, i Jovan. Kakva je bila talijanska fašistička uprava vidi se iz jednog u Zagrebu gotovo zaboravljenog urbanističkog detalja. Na zagrebačkoj Trešnjevci još uvijek postoje kućice koje su građene za Hrvate izbjegle iz Istre.

Milanović je bio član izaslanstava Julijske krajine i s te je pozicije utjecao na odluke Saveznika na razgraničenje. Hrvatski svećenici iz Istre prikupili su brojne podatke o Istri i njenoj narodnosnoj strukturi, ali i tome kako je izgledala fašistička uprava, objedinili ih u Spomenici hrvatskog svećenstva u Istri, a Savezničkoj komisiji za razgraničenje i taj dokument, koji je potpisalo pedesetak svećenika, bio je važan u odlučivanju o tome kojoj će državi pripasti Trst, a kojoj Istra. Drugi svećenik iz Istre, Zvonimir Brumnić, kad smo već kod teme o ulozi svećenika u sjedinjenju Istre matici zemlji, bio je jedan od potpisnika Pazinskih odluka iz rujna 1943. o sjedinjenju Istre s maticom Hrvatskom. U spomen na dan Pazinskih odluka, 25. rujna, u Hrvatskoj se obilježava kao spomendan. I nisu ni Milanović, ni Brumnić, ni drugi svećenici djelovali onako kako su djelovali bez uporišta u prošlosti. Njihovo djelovanje naslanja se na djelovanje biskupa Jurja Dobrile, čovjeka koji je crkvene prihode trošio na prosvjećivanje, tiskanje knjiga, pokretanje novina na hrvatskom jeziku.

Doista je potpuno nejasno što su htjeli poručiti oni koji su zviždali. Ako su htjeli poručiti da katoličko svećenstvo iz Istre nije bilo važno kako u narodnom preporodu (u njemu u Istri, dapače, ključno) tako i u procesu sjedinjenja, onda su jednostavno rečeno neznalice. Iz same činjenice da su zviždali, bez obzira bili znalci ili neznalice, može se pomalo zlobno zaključiti da bi im više odgovaralo da žive u Italiji, a imajući na umu antifašističku baštinu ljudi poput Bože Milanovića, ti istarski antifašisti koji su zviždali predsjednici Grabar-Kitarović na spomen uloge svećenstva Istre, u trenutku svoga zviždanja sami sebe su svrstali uz one protiv kojih se navodno bore – fašiste i crnokošuljaše.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka