Međuzemlje Tihomira Ponoša

Ustavni sud na “hop, hopu”

Tihomir Ponoš

Spriječiti ljude da viču "dole Vlada" tamo gdje je sjedište vlada može se samo tako da se na najpovijesniji gornjogradski trg spriječi dolazak turistima, tako da se spriječi prolaz trgom tetama koja s djecom hitaju prema kitopsini u Prirodoslovnom muzeju ili nastavnicama koja s učenicima idu na terensku nastavu u Muzej grada Zagreba



Ustavni sud konačno je odlučio o zakonitosti zabrane javnih okupljanja i mirnih prosvjeda na Markovu trgu. Dobro je, gotovo šest godina bilo mu je potrebno za to, dakle gotovo šest godina bilo mu je potrebno da se počne petljati u vlastiti posao.


Eh, sad što je odlučio, znano je. Sporna je zabrana ukinuta, ali sa vremenskom zadrškom od godine dana.


No, ne samo da postoji vremenska zadrška nego i odobrenje zakonodavcu da zabrani bilo kakva okupljanja na Markovu trgu.




Dosadašnja se zabrana odnosila na izražavanje političkih, socijalnih, vjerskih ili nacionalnih ciljeva. Ubuduće bi se to moglo odnositi na ama baš sve jer kako je Ustavni sud pojasnio i dosadašnje rješenje ima legitiman cilj budući da se radi o neprikladnom prostoru. Trg je mali, svašta je na njemu, da ne bi bilo zabune i Ustavni sud.


Krenimo nekakvim redom s tom odlukom Ustavnog suda.


Predsjednica toga suda Jasna Omejec objasnila je zašto je tijelo kojem predsjedava gotovo šest godina bilo mutavo po tom pitanju. Kako reče, “procjena je da zabrana više nije nužna s obzirom na razvitak društva u Hrvatskoj. Mi smo pred vratima Europske unije.”.


 Dakle, Hrvatska se lijepo razvila u ovih šest godina, sudeći prema izjavi gospođe Omejec. Prije šest godina nju su nastanjivali primitivni, opasni elementi koji nisu imali drugog posla nego bacati kamenje, topovske udare i Molotovljeve koktele po zgradama u kojima sjedi vlast. Dakle, Ustavni sud ne raspravlja o ustavnosti i zakonitosti nego procjenjuje društveni razvoj u Hrvata.


U tom slučaju valja primijetiti da osoblje te sudske instance vjerojatno nije kvalificirano za taj posao. Tamo, navodno, sjede pravnici i pravnice, a koliko je javnosti poznato nema sociologa. Bit će da ti pravnici o društvenom razvitku, o tome ide li on u poželjnom smjeru, a to, pak, znači smanjenju broja barbara naoružanih ciglama, odlučuju po osjećaju.


Drugi dio objašnjenja Omejec potpuno je nesuvisao. Kaže žena “mi smo pred vratima Europske unije”. Da, i? Što ćemo s tim? Tamo nema barbara, divljaka i primitivaca? Tamo je sveudilj društveni razvoj baš po mjeri našeg Ustavnog suda? Evo, Cipar se toliko društveno razvio da samom sebi jedan nije bio dovoljan, pa su zato dva. No, dobro, pola Cipra još nije dovoljno društveno razvijeno da bi bilo pred vratima Europske unije, a pola je toliko razvijeno da je prešlo preko praga vrata iste te Unije.


Nije Ustavni sud samo odlučio što je odlučio nego je dopustio i zakonodavcu da odluči kako će se i hoće li se ljudi uopće ubuduće smjeti okupljati na Markovu trgu.


Dakle, dosadašnja odredba može se tumačiti i kao legitiman cilj zbog neprikladnosti prostora, ali i kao diskriminatorna odredba jer jedni nikako ne smiju, a drugi baš, eto, mogu. Oni koji su baš htjeli doći na Markov trg ne bi li Vladi vikali “dole Vlada” nisu se smjeli okupljati, možda će moći za godinu dana slijedom dosegnute razine društvenog razvoja. Međutim, zakonodavac može odlučiti da se ama baš nitko ne smije okupljati na Markovu trgu i time oni koji žele vikati “dole Vlada” i dalje ne bi mogli doći na trg, ali više ne bi bili diskriminirani jer se nitko ni zbog čega ne bi smio okupljati.


Dakle, spriječiti ljude da viču “dole Vlada” tamo gdje je sjedište vlada može se samo tako da se na najpovijesniji gornjogradski trg spriječi dolazak turistima, tako da se spriječi prolaz trgom tetama koja s djecom hitaju prema kitopsini u Prirodoslovnom muzeju ili nastavnicama koja s učenicima idu na terensku nastavu u Muzej grada Zagreba. U konačnici, i saborski bi zastupnici morali pripaziti kako dolaze na posao. Savjetovalo bi im se da idu jedan po jedan, nikako grupno.


Vjenčanja u Crkvi sv. Marka treba otkazati, a i sve mise, uključujući i one koje za domovinu o blagdanima služi kardinal Josip Bozanić. I onda bi bilo sve u redu. Zakon bi bio nesuvisao, ali ništa zato. Bit će zakon.


Uostalom, prisjetimo se na današnji dan Miroslava Krleže. I on je pisao u “Glembajevima” o nesuvislosti zakona. Jer kočija barunice Castelli-Glembay pregazila je staru ubogarku Rupertovu po propisima.


Kako je lijepo konstatirao obiteljski odvjetnik Puba Fabriczy-Glembay “kočijaš je na zaokretu, propisno, u smislu cestoredarstvenoga reda, dva puta viknuo ‘hop, hop’, i kako barunica nije vozila brzinom većom nego što je dopušteno”.


Sve je bilo pošteno, sve je bilo po propisima i srce je ubogarke kucalo još punih sedam minuta nakon što joj je rečeno “hop, hop”.