Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
22. rujna 2018.
Opća praksa Tihomira Ponoša

Komentar Tito ili dosljedna nedosljednost HDZ-a

snimio D. JELINEK
snimio D. JELINEK
Autor:
Objavljeno: 28. lipanj 2017. u 17:31 2017-06-28T17:31:07+02:00

Današnji je HDZ dosljedno nedosljedan i zato što ima na piku baš ovog Tita u Zagrebu, baš u gradu u kojem nije na vlasti od 2000. godine, a ako i malo jest, to je posljedica raspodjele mandata u Gradskoj skupštini i stvaranja postizborne koalicije

Nazivi ulica i trgova u Hrvatskoj često nisu tek puki nazivi ulica i trgova. Topografija gradova odražava odnose moći, odražava odnos vlasti prema sebi i prema prošlosti, a odražava i to da je Heraklit bio u pravu kada je prije dva i pol milenija zapisao da samo mijena stalna jest.

Odnos vlasti prema sebi i prošlosti u aktualnom se slučaju vjerojatnog preimenovanja Trga maršala Tita u Trg Republike Hrvatske jasno vidi iz ponašanja i mijene stavova HDZ-a. Otkako je prije nepunih 18 godina umro utemeljitelj stranke Franjo Tuđman svi čelnici te stranke zaklinju se u Tuđmana i to da su nastavljači njegova djela i baštinici njegove misli. Baš kao da su titoisti koji pjevaju »Druže Tito mi ti se kunemo/da sa tvoga puta ne skrenemo«, samo što u njihovu slučaju nije riječ o Titu nego o Tuđmanu. Iskustvo pokazuje da su u HDZ-u kada je riječ o odnosu prema prošlosti, Titu i Tuđmanu dosljedno nedosljedni.

Tuđman nije bio lišen kritičkih tonova u razmišljanjima o Brozu, ali ga je itekako cijenio. Dapače, kada bi stavio na vagu dobro i loše, kod Tuđmana bi u Titovu slučaju prevagnulo dobro. Bit će da je Tuđmanu, kao čovjeku uvjerenom u svoju državotvornu misiju, bilo važnije Titovo državotvorstvo i posljedice tog državotvorstva za položaj Hrvatske, nego Titov odnos prema pojedincu i njegovoj sudbini.

Za vrijeme Tuđmanova života nije dolazilo u obzir da se promijeni ime Titova trga u Zagrebu, a kako je u nedavnom intervjuu našem listu ispričao Drago Krpina, Tuđman je 1999. godine vikao na svog bliskog suradnika Ivicu Kostovića koji, kako je shvaćao prvi predsjednik Republike Hrvatske, ništa nije razumio kada je riječ o Titu. Iako je Tita cijenio, a izmišljeni razgovor maršalovog duha i Titovog generala, pun obostranog razumijevanja, postao je popularnim dijelom hit-predstave »Spikom na spiku« devedesetih godina, ni Tuđman nije bio dosljedan prema predsjedniku Jugoslavije i ulicama, trgovima i obalama nazvanima maršalovim imenom. U Zagrebu Tita nije dao, nije mu bilo teško posvađati se zbog toga, ali je mirno gledao kako Tito nestaje iz brojnih hrvatskih gradova, od Splita do Siska.

Današnji je HDZ dosljedno nedosljedan i zato što ima na piku baš ovog Tita u Zagrebu, baš u gradu u kojem nije na vlasti od 2000. godine, a ako i malo jest, to je posljedica raspodjele mandata u Gradskoj skupštini i stvaranja postizborne koalicije, a ne snage gradonačelničkog kandidata te stranke ili nje same. U gradovima u kojima HDZ stabilno i dugotrajno vlada, a svi su nekako baš nadomak Zagreba, lokalni HDZ-ovci ne daju Tita. Ne daju ga u Zaprešiću, Velikoj Gorici (gdje mu je s druge strane ulice prvi susjed Stjepan Radić), ne daju ga u Karlovcu. Dakle, tamo gdje ga mogu deložirati ne deložiraju ga, a tamo gdje baš i ne mogu, postavljaju njegovu deložaciju kao uvjet za formiranje skupštine.

Prijedlog promjene imena Trga maršala Tita u Trg Republike Hrvatska odraz je rasporeda političkih snaga u Zagrebu, spremnosti, u Bandićevu slučaju, da se odustane od načela kako bi se sačuvala vlast, i volje da se kod nas povijesni računi u sadašnjosti podmiruju nazivljem trgova i ulica. U tom je kontekstu Tito manje važan, nije ni prvi ni posljednji koji je ostao (ili će uskoro ostati) bez trga u glavnom gradu, nije ni prvi ni posljednji koji je bez ulice ili trga ostao zbog onoga što bi se najopćenitije moglo opisati promjenom paradigme. Dakle, svi koji su uvjereni da Tuđman svoj trg ima zauvijek trebali bi biti na oprezu. Dovoljno je od zagrebačkog Trga maršala Tita prošetati do prvog mu susjeda, Rooseveltovog trga. Taj trg je izvorno 1896. nazvan Trgom Khuena-Hedervaryja (baš kao što je Tito bio na vlasti kada je 1946. dobio trg u Zagrebu, na vlasti je bio i Khuen-Hedervary te 1896.). Zatim je u jesen 1918. kratkotrajno preimenovan u Trg 29. X. 1918. u spomen na dan kada je Sabor donio odluku o razrješenju svih državnopravnih veza s Austro-Ugarskom. Nakon toga se u čast američkog predsjednika koji je očarao slavenski svijet idejom o samoodređenju naroda nazvan Wilsonovim trgom, da bi od 1927. to bio Trg Aleksandra I. Karađorđevića, tadašnjeg kralja. Za vrijeme Drugog svjetskog rata i ustaške vlasti nazvan je Trg II., odmah po završetku rata ponovno je postao Wilsonov trg, da bi na koncu bio posvećen Franklinu Delanou Rooseveltu. A i taj je američki predsjednik mogao ostati bez trga. Nakon ubojstva američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja predloženo je da se Rooseveltov trg preimenuje u Kennedyjev, ali njemu su trg uspjeli pronaći na drugom kraju grada.

D. JELINEK

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila
Zima s pet zvjezdica uz BMW i MINI vozila

Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila