Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
13. studenoga 2019.
Opća praksa

blog TIHOMIR PONOŠ Vladu ne može uzdrmati SDP, ali mogu žetončići

Snimio Denis LOVROVIĆ
Snimio Denis LOVROVIĆ
Autor:
Objavljeno: 10. lipanj 2019. u 14:30 2019-06-10T14:30:53+02:00

Plenković trenutačno gleda gužvu u vlastitom kokošinjcu u kojem pilići pijuču i svađaju.se. Njemu je, kao i drugima, jasno da HNS neće izaći iz Vlade jer je riječ o političkom pokojniku, a jasno mu je da ga ni Bandićevi žetončići (pri čemu današnji HNS-ovci nisu ništa drugo nego Plenkovićevi  žetončići) neće srušiti s premijerskog položaja. 

Stabilnost je mantra predsjednika Vlade Andreja Plenkovića. Kada je izabran za predsjednika Vlade, i kada je njegova Vlada potvrđena u listopadu 2016. godine, Plenković je zajašio na stabilnosti.

Nakon traumatičnih iskustava prve vlade HDZ-a i Mosta, predvođene u političkoj iznudici desantiranim padobrancem bez ikakvoga legitimiteta i političkim anonimusom Tihomirom Oreškovićem na čelo to Vlade, politička stabilnost utjelovljena je kako je i red u stabilnosti parlamentarne većine, a time i Vladi.

Bilo je to nešto što je Hrvatskoj bilo potrebno. Upitno je kako bi Hrvatska i njena politička scena preživjeli još jedne prijevremene parlamentarne izbore. Međutim, upravo je Plenković izazvao najveću nestabilnost od tog listopada 2016. godine.

On je bio taj koji je Most hladnokrvno na sjednici Vlade izbacio iz te Vlade, zbog Mostove praktične uskrate povjerenja ministru financija Zdravku Marića, a zbog toga što je njegovo posljednje radno mjesto prije ministarskog bilo u Agrokoru.

No,ni sve što se zbivalo s i oko Agrokora u proljeće 2017. godine nije srušilo Vladu. Marić je uspio preživjeti kao ministar financija (u Saboru je bilo neriješeno, 75 za smjenu, 75 protiv smjene, Glasnović izvan sabornice), a Plenković je uspio raskoliti tadašnji HNS i s preostatkom te stranke formirati novu Vladu i parlamentarnu većinu.

Od tada, bez obzira na povremene opozicijske pokušaje (koji spadaju i u njihov opis posla), Vlada nema problema sa stabilnošću. Logično je da Vlada nema problema sa stabilnošću kada ju pokušava ugroziti opozicija. Opozicija ju može ugroziti samo tako da prestane biti opozicija i postane većina.

Svaka vlada sa stabilnošću može imati problema ako ima poteškoća u vlastitim redovima. A upravo takvih problema posljednjih dana ima postojeća Vlada, doduše vjerojatno bez izgleda da Vlada sruši samu sebe, ali s jasnom perspektivom da sebi oteža rad.

Riječ je o sukobu između Milana Bandića i njegove stranke i HNS-a, inicijalno započetog zbog provedbe obrazovne reforme za koju je zadužena ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak koja je nešto poput vanjske članice HNS-a.

Bandić i njegova stranka su ne po prvi puta protiv ministrice Divjak, a po svemu sudeći riječ je o sukobu financijske naravi, pitanja tko će financirati udžbenike za izborne predmeta, kako se i po kojoj cijeni nabavljaju tableti za učenike, tko koliko ulaže u obrazovanje (pri čemu se previđaju ovlasti i dužnosti, pa je logično da lokalna zajednica ulaže u škole kao zgrade, a državna razina u nastavnike i njihove plaće), a u konačnici su svi za reformu, samo se, navodno, svađaju oko toga kakva bi reforma trebala biti.

Radi se o sukobu unutar vladajućih, u kojem doduše ne sudjeluje najvažniji vladajući, a to je HDZ, i već zbog toga je taj sukob interesantniji od bilo kojeg oporbenog zahtjeva za smjenu ministra. Izrečena ideja da će Bandićev klub zastupnika u Hrvatskom saboru (koji je skupljen s političkog kolca i konopca, a nema veze s njegovom strankom) tražiti smjenu ministrice Divjak, je zbog toga za Vladu, kolikogod vjerojatnost da ona padne bila zanemariva, neugodnija nego zahtjevi SDP-a za smjenom bilo kojeg ministra.

To su talasanja u njegovim vlastitim redovima, redovima njegove većine, pa makar talasaju i oni koji nisu iz HDZ-a, a to nije dobra vijest za Vladu. Tom talasanju treba pridodati i stanje mostova u Zagrebu jer, pokazalo se, dovoljno je da loše stanje jednog običnog pješačkog mosta može biti razlog za svađu unutar vladajućih, HNS-a i Bandića, i raspravu o tome tko radi, a tko pije gemište.

Plenković trenutačno gleda gužvu u vlastitom kokošinjcu u kojem pilići pijuču i svađaju.se. Njemu je, kao i drugima, jasno da HNS neće izaći iz Vlade jer je riječ o političkom pokojniku, a jasno mu je da ga ni Bandićevi žetončići (pri čemu današnji HNS-ovci nisu ništa drugo nego Plenkovićevi žetončići) neće srušiti s premijerskog položaja.

Bilo bi doista senzacionalno da Bandićev klubu u bloku bude za smjenu Divjak i dobije dovoljan broj glasova, njih najmanje 76. Bandićevi žetončići su uvelike prazna puška jer oni nisu članovi njegove stranke, oni su se naprosto skučili u njegovom saborskom klubu, a on ih je udomio.

Očekivati da bi primjerice Milanka Opačića glasala za smjenu Divjak i time riskirala pad Vlade je doista nevjerojatno. Zašto bi Opačić, zajedno s drugim žetončićima, sebi skratila saborski mandat, time i plaću i druga prava koja kao zastupnici imaju pravo?

Nema nikakvoga razloga da se žetončići ponašaju toliko iracionalno. Osim mogućih pozadinskih pritisaka nakladnika udžbenika, razlog za Bandićevo talasanje može biti i stanje u Zagrebu, njegovo sve gore vođenje glavnog grada.

Bandić je nedavno najavio da očekuje kako će se uskoro sastati s Plenkovićem i razgovarati o gradskim projektima u čijoj bi realizaciji trebala pripomoći i Vlada. Riječ je o projektima koji pokazuju Bandićevu nesposobnost upravljanja Zagrebom, pa bi htio da ceh plati državna razina.

On, uz ostalo, traži sufinanciranje 60 novih tramvaja jer je Zagreb očito to nesposoban samostalno financirati. Pristane li Plenković na to da državna razina plaća gradska vozila,od njega će to tražiti, s punim pravom, svi ostali gradovi u Hrvatskoj.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.