Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 13° 26
Sutra: 13° 13° 26
23. travnja 2019.
Međuzemlje

kolumna TIHOMIR PONOŠ 'Šaraj malo, brate'

Foto: Miranda Cikotic/PIXSELL
Foto: Miranda Cikotic/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 27. siječanj 2019. u 13:41 2019-01-27T13:41:15+01:00

U ranu jesen 2015. godine tadašnji predsjednik Vlade Zoran Milanović poručio je srbijanskom kolegi Aleksandru Vučiću »šaraj malo, brate«. Bio je to poziv Vučiću da u jeku migrantske krize malo »šara« s migrantima da ih ne šalje sve prema granici s Hrvatskom i da ih ne šalje tako da nekontrolirano prelaze zelenu granicu, nego da ih usmjerava na prometnice. Milanović je citirao stari vic, a taj je stari vic sa šaranjem (istina u originalu ne sprejem po zidovima) ovih dana od željenog ponašanja susjeda dogurao do statusa nacionalnog neprijatelja i vandala broj jedan u državi.

Šaranje po zidovima, šaranje po umjetničkoj baštini nije ništa novo u hrvatskoj praksi, pa čak ni praksa kažnjavanja nije nova. Valja se prisjetiti zbivanja otprije više od jednog desetljeća kada je šaranje po umjetničkoj baštini zakratko postalo hrvatski izvozni proizvod. Tada je bojnik Hrvatske vojske Petar Kažimir, član UN-ovog mirovnog kontingenta u Zapadnoj Sahari na slikarijama starim šest tisuća godina, u arheološkom nalazištu Lajuadu poznatom pod nazivom Đavolja planina, znanom kao afrička Altamira, ispisao »Petar Cro Army«. Kreativnog Petra nije bilo teško identificirati. Hrvatskih je vojnika u kontingentu bilo tek sedam, među njima Petar je bio jedan jedini i baš je taj jedan jedini Petar zaključio da bi bilo zgodno ostaviti vječni trag na mjestu na kojem je vječni trag već ostavljen. Bojnik Petar hitno je povučen u Hrvatsku, stegovno je odgovarao za svoje uljepšavanje svjetske kulturne baštine.

Kulturocid u Splitu

Stegovno i kazneno-pravno to je šaranje po pećinskim slikarijama, drugim spomenicima kulture, fasadama i drugim tuđim stvarima zamrlo sve do početka ove godine. A tada su vandali uzeli sprejeve u ruke i navalili na sve što je za domaćeg prosječnog birača HDZ-a svetinja.
Najsvježiji primjer bilježimo u Splitu gdje je šarano po Vestibulu, a potom i Zlatnim vratima Dioklecijanove palače. Nema tko se nije naljutio na tog divljaka, a da barem malo drži do sebe. Ipak je Dioklecijanova palača na popisu svjetske baštine UNESCO-a, ipak je ona ponos naše kulture i baštine (za čiji nastanak, istine radi, baš i nismo zaslužni, ali zato jest jedan rimski car kojem je hobi bilo proganjanje kršćana, pa tako i svetoga Duje, njegovog identitetskog partnera u svijesti Splićana) i ipak se takve stvari ne smiju raditi. Zaključeno je da je to kulturocid, a zaključeno je i da divljacima ništa nije sveto. Šokirao se i gradonačelnik Splita Andro Krstulović Opara, toliko da se ponadao da će u »najskorijem roku pravosudne i policijske službe izolirati i kazniti krivce koji su bezumnim činom nanijeli štetu našoj neprocjenjivoj baštini«. I ne samo to pozvao je Krstulović Opara i medije da se odgovorno ponašaju i da »naglašenim objavljivanjem ne potiču škrabotine na javnom mjestu kao prihvatljiv izraz komunikacije«.

Zagrebački mu kolega Milan Bandić takve apele tako bučno nije izricao. Zagrebačkoga gradonačelnika baš i ne smeta što su deseci fasada u središtu grada, mnoge od njih netom obnovljene, zašarane bezvezarijama, bez smisla i poruke, ne smeta ga pretjerano što se uništava tuđa imovina i što je centar Zagreba otvoreno lovište za grafitere koji to isto središte pretvaraju u ruglo. Međutim, postoji i u Zagrebu ono što prosječni birač HDZ-a ili Milana Bandića jako voli, pa se to ne smije dirati, ne smije se po tome šarati, ne smije se po tome ništa. Znan je svima slučaj risanja srpa i čekića na nedavno postavljen spomenik Franji Tuđmanu. Na isprva nepoznatog počinitelja digla se medijska kuka i motika; raspravljalo se o tom vandalu, o tom strašnom vandalskom činu, zaključilo da je spomenik uništen, bilo je to prvorazredno malograđansko zgražanje samo zato što su na spomenik čovjeku kojemu su srp i čekić u formativnim godinama bili važni narisani srp i čekić. Vidjeli smo i pravnu državu na djelu, jer ipak je riječ o kaznenom djelu, a žrtva je tuđa imovina.

(Lj)ubi Srbina

Bit će da cijela zagrebačka policija nije radila ništa drugo nego tražila vandala, pregledavane su snimke nadzornih kamera (jer ne samo da je živog Tuđmana trebalo nadzirati i to desetljećima nego i spomenik mrtvom Tuđmanu treba biti pod nadzorom), a kada je od svega toga bilo jedno veliko policijsko ništa, policija je od medija zatražila pomoć i dostavila im snimke mladića kojega se sumnjiči da je upravo on risao srp i čekić tamo gdje im ima mjesta, ali ih se risati ne smije. Naravno, mediji, svakako zagrebački, su zdušno dali svoj doprinos očuvanju kulturne baštine i uspomene na moralno-političku i ideološku čistoću i ispravnost prvog hrvatskog predsjednika i malo nakon što su fotografije zlotvora počele kolati internetom doznali smo tko je i što je Filip Drača, čovjek sa sprejem na Tuđmanovom spomeniku.
»Najgori« zločin počinio je Zadranin Jure Zubičić. On je na zgradi mjesnog odbora u Stanovima doradio grafit i to baš onako da se trgnu i članovi vladajućeg HDZ-a. Ništa njima (ali ni drugima) nije smetao grafit na njihovoj zgradi na kojoj je pisalo »UBI SRBINA«, a i zašto bi im smetao kad je sve ispravno napisano, baš onako kako treba. Dobro, možda je autor grafita bio malo nepažljiv pa je ono »S« u »SRBINA« napisao velikim umjesto malim slovom, ali, što ćemo, ni Banksy nije savršen, pa nećemo takva nerealna očekivanja postaviti ni pred anonimnog zadarskog grafitera. Međutim, Jure Zubičić nije anoniman, a i ono što nije smetalo nikome (osim njemu samome) je unakazio do neprepoznatljivosti dopisavši »LJ« ispred »UBI«. Sve je to činio šarajući po tuđoj imovini, što je nepoznati nam građanin prozreo i zbog čega je, kako red, poredak i zakon nalažu, kazneno prijavio Zubičića. Tako im i treba, i Drači i Zubičiću, kad slušaju socijaldemokratskog predsjednika vlade, a ne šaraju rogato »u« s križem između.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Festival samoniklog bilja
KRŠAN, 27. i 28. travnja

Festival samoniklog bilja