Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 16° 3
Sutra: 16° 16° 3
24. rujna 2018.
OPĆA PRAKSA

kolumna TIHOMIR PONOŠ Političara imamo, građana baš i - ne

TIHOMIR PONOŠ Političara imamo, građana baš i - ne
TIHOMIR PONOŠ Političara imamo, građana baš i - ne
Autor:
Objavljeno: 20. kolovoz 2018. u 19:43 2018-08-20T19:43:42+02:00

Tjedan za nama uvelike je obilježila smrt mladoga Mattea Ružića. Ona je na dnevni red stavila važnu temu – kako je u Hrvatskoj organizirana hitna medicinska pomoć. No, smrt Mattea Ružića otvorila je u Hrvatskoj i pitanje postojanja građana. Pitanje je doista jednostavno – postoje li u Hrvatskoj građani, dakle oni kojima je stalo do poboljšanja društva i boljeg funkcioniranja države. Ima li, dakle, onih koji su u konačnici, osnovna i ishodišna jedinica političkog pluralizma i društva.

Odgovor je, ako ćemo suditi na slučaju smrti Mattea Ružića, gotovo potpuno negativan. Građana gotovo uopće i nema, a to se može zaključiti iz reakcija koje je zaprešićki događaj proizveo. One su, naizgled, bile burne, brze i žestoke, oštre, ali u stvarnosti jedva da ih je i bilo. Znamo to po prosvjedu organiziranom ispred Ministarstva zdravstva. Nakon što je zaprešićki slučaj hitne medicinske pomoći i Ružićeve smrti danima bio prva tema na razini države, nakon što je način funkcioniranja hitne pomoći u medijima detaljno ispitan, nakon što je gotovo unisono zaključeno da je način na koji je nesretni mladić umirao i umro naprosto skandalozan, na prosvjedu se okupilo pet ljudi. Toliko je ljude, one koji nisu izravno pogođeni smrću Mattea Ružića, dirnula i pogodila nečija smrt.

Po tko zna koji puta se pokazalo da je prilično jednostavno biti kivni i gnjevni građanin za tipkovnicom vlastitog računala, ali ipak nešto zahtjevnije biti građanin koji će svoje nezadovoljstvo iskazati na stvarnoj, fizičkoj adresi razloga svoga nezadovoljstva, a ne na virtualnoj IP adresi. Netko će kazati da je ljeto, pa k tome još u Zagrebu, nepogodno godišnje doba za organiziranje prosvjeda. Kolikogod nepogodno bilo, kolikogod je prosvjed u osnovi bio zamišljen skromno, a ne kao masovna demonstracija, okupljanje pet građana (dakle, ni susjedi nisu, makar iz znatiželje, navratili), jasno je pokazao koliko je, posebno kada je riječ o nečemu vrlo konkretnom (a ne tako apstraktnom kao što je to primjerice kurikularna reforma), teško biti građanin.
Nasuprot tome, ovaj je slučaj pokazao da, barem ponekad, imamo političare, odnosno ljude koji reagiraju političkim instinktom. U ovom slučaju to su bili Božo Petrov i Ines Strenja Linić iz Mosta, te Željko Jovanović iz SDP-a. Svi liječnici zvanjem, političari zanimanjem.

Most je najavio, svjestan da Kujundžić neće podnijeti ostavku (a za njegovu ostavku ili smjenu postoje dobri razlozi taman da se u Zaprešiću ništa nije dogodilo), da će pokrenuti postupak njegova opoziva u parlamentu. Ministru Kujundžiću to je bilo dovoljno da posprdno govori o njihovim stručnim, medicinskim kvalifikacijama, smetnuvši pri tome s uma da nitko ne problematizira medicinsku stručnost Petrova i Strenje Linić nego ministarsku sposobnost Kujundžića. Jovanović je, pak, reagirao upravo na posprdne izjave Kujundžića o Petrovu i Strenji Linić i Kujundžićevu odgovornost za njih odlučio politički parkirati tamo gdje bi to Kujundžića moglo i stručno zaboljeti – u Hrvatsku liječničku komoru. Političara imamo, građana baš i ne. Barem ne ljeti.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka