Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 25° 17
Sutra: 25° 25° 17
19. lipnja 2019.
Međuzemlje

TIHOMIR PONOŠ Pantovčak - radno mjesto koje želi samo Kolakušić

Foto Davor Kovačević
Foto Davor Kovačević
Autor:
Objavljeno: 9. lipanj 2019. u 9:07 2019-06-09T09:07:52+02:00

Stanje je porazno - malo više od šest mjeseci prije izbora ni jedna stranka ne zna hoće li i ako hoće, koga će kandidirati za predsjednika Republike. A ako stranke ne znaju koga bi kandidirale ili čekaju da im se netko smiluje i kaže »želim biti kandidat« onda su stranke u ozbiljnom problemu

Dvije godine izbornoga zatišja su minule. Izbora nismo imali od lokalnih izbora u svibnju 2017. godine, pa sve do nedavnih europarlamentarnih izbora. I nakon što su dvije godine izbornog zatišja minule, uslijedit će dvije godine izbornoga kreševa.

Nakon svibanjskih izbora za Europski parlament krajem godine slijede nam izbori za predsjednika ili predsjednicu Republike, sljedeće jeseni izaći ćemo na parlamentarne izbore, a u svibnju 2021. godine na lokalne izbore. To znači da je vjerojatnost da će se ozbiljni zahvati u državi, ono što se krije iza već sasvim solidno ofucanog pojma »reforme«, manje-više odgoditi do završetka lokalnih izbora.

Nakon lokalnih izbora slijedi nam čudesno izborno zatišje koje će potrajati sve do svibnja 2024. godine kada ćemo ponovno birati europarlamentarce. Zbog toga je itekako važno na parlamentarnim izborima sljedeće jeseni izabrati dobar saziv Sabora iz kojega će proizaći, ako je ikako moguće, dobra Vlada. Ona će nakon lokalnih izbora imati čiste dvije godine, pa i više za te ozbiljne zahvate.

Ozbiljan šamar HDZ-u

Prvi izbori koji su nam na redu su predsjednički i oni su u ovome trenutku, u svojevrsnoj najavi o kojoj se u medijima priča gotovo svakoga dana, pomalo čudni. Naime, izgleda da nitko ne bi htio biti predsjednički kandidat, svakako ne predsjednički kandidat velikih i etabliranih stranaka. Te velike i važne stranke su, čini se, neprimamljive kada je riječ o podršci predsjedničkim kandidatima. Valja nam krenuti od HDZ-a i stranke koja objektivno govoreći može kandidirati samo Kolindu Grabar-Kitarović. Međutim, aktualna predsjednica uporno odbija izjasniti se želi li biti predsjednička kandidatkinja te stranke ili ne želi.

Ona uporno govori da je fokusirana na svoju dužnost, a o tome hoće li biti predsjednička kandidatkinja izjasnit će se kada dođe vrijeme. A to vrijeme ubrzano dolazi, a ona se uporno ne izjašnjava. Pitanje je zašto, pitanje je što to njeno neizjašnjavanje znači. Rasprava u javnosti o tome hoće li Grabar-Kitarović od HDZ-a zatražiti podršku za još jedan mandat traju više od godinu dana, a odgovora nema. Grabar-Kitarović takvim svojim stavom u potencijalno neugodno poziciju dovodi svoju nekadašnju stranku za koju ne treba sumnjati da joj je i danas bliska srcu.

Jer, što će biti ako će ona uporno odbijati izjasniti se o kandidaturi, a onda, recimo u rujnu ili listopadu, kaže da baš i ne bi bila kandidatkinja HDZ-a, a možda ne bi bila ni kandidatkinja uopće. U tom slučaju će matirati vlastitu stranku koja joj je uz golemo logističku, organizacijsku, financijsku i svaku drugu pomoć, omogućila da pobijedi Ivu Josipovića 2015. godine. No, iz njene neodlučnosti daje se naslutiti da je HDZ kao njen podržavatelj na izborima za nju nepoželjan, a to je ozbiljan šamar HDZ-u.

Donekle slične probleme ima i SDP. U toj stranci barataju s više imena, ali samo jedno, sudeći prema anketama, vodi stranku u drugi krug predsjedničkih izbora, a to je Zoran Milanović. Za razliku od Grabar-Kitarović on se uopće ne izjašnjava. Već gotovo pune dvije godine s njegovim se imenom barata kao s predsjedničkom kandidatskom markicom, a on uporno o svemu šuti. Iz njegove se šutnje može zaključiti da to njega ne zanima, ali mu je naprosto zabavno da se o njemu govori kao o kandidatu, ali se može zaključiti i da doista želi biti kandidat, jer da to doista ne želi biti obavijestio bi javnost da to ne želi biti, pa bi ga se pustilo da na miru radi svoj konzultantski posao. I kao što HDZ čeka što će kazati Kolinda Grabar-Kitarović, tako i SDP čeka što će kazati Zoran Milanović.

U slučaju SDP-a spominju se još neki kandidati, uglavnom bez anketnih izgleda da se probiju u drugi krug, a spominje se i mogućnost stranačkih predizbora. S jedne strane ti bi predizbori vjerojatno unijeli dodatnu zlu krv koje u toj stranci ne nedostaje, ali je ipak manje vruća nakon osvajanja četiri mandata (jedan na klupi za rezervne zastupnike dok se ne razriješi pitanje Brexita) na izborima za Europski parlament. S druge strane, ako netko želi biti kandidat te stranke zašto bi se opirao mogućnosti stranačkih predizbora jer je to metoda kojom bi stranka mogla iskristalizirati svojega, možda i ne baš najboljeg, kandidata.

U ništa boljoj poziciji nisu ni druge tradicionalne stranke u Hrvatskoj. Dapače, one su u nešto lošijoj poziciji. One uglavnom čekaju da se dvije velike stranke odluče, a kada se one odluče one će znati koga će podržati, njihovog kandidata dakako, i svrstat će se iza njega. GLAS je ne tako davno razmišljao o svojem kandidatu, radio njegov svojevrsni foto-robot, zaključio da nema nikoga odgovarajućeg, stvorio Amsterdamsku koaliciju koja je na izborima prošla prilično loše i nakon toga zaključio da će čekati da SDP kaže tko je njegov kandidat, pa će znati koga će podržati. Slična je situacija i s drugim tradicionalnim strankama.

One se, uglavnom, ne bi htjele miješati u nešto što je temeljni posao stranaka, a to su izbori. To što velike i manje velike tradicionalne stranke u ovome času još nemaju svoga predsjedničkog kandidata jasno ukazuje na krizu stranaka.

Traže se ljudi

Jedini koji imaju koliko-toliko jasne kandidate su slobodni strijelci od kojih se zapravo i ne očekuje da pobijede na izborima, ali se priželjkuje da nekog kandidata upropaste. Mislav Kolakušić je najavio da će se kandidirati za predsjednika, a želja mu je da kada pobijedi sebi samome dodijeli mandat za sastavljanje vlade. Miroslav Škoro nije odbacio mogućnost kandidiranja, a on će biti kandidat taman po mjeri da ni jedna stranka desnije od HDZ-a ne može istaknuti svojega vlastitog kandidata.

Na lijevom dijelu spektra slobodnih strijelaca kandidaturu je najavila Katarina Peović, ali ona će se, vrlo vjerojatno, sudariti s ozbiljnim poslom prikupljanja deset tisuća potpisa koliko ih je potrebno za kandidaturu. Neki koje se do jučer smatralo potencijalno ozbiljnim kandidatima koji bi mogli osvojiti solidan broj glasova su propali ili upravo propadaju. Dalija Orešković stajala je u anketama mnogo bolje prije nego što je osnovala stranku nego nakon osnivanja stranke, a nakon lošeg izbornog rezultata i nakon što joj se stranka takorekuć raspala ona je prestala biti ozbiljna kandidatkinja.

Ivan Vilibor Sinčić definitivno od ovoga tjedna više nije kandidat koji bi nekome mogao pomrsiti račune, spriječiti nekoga da uđe u drugi krug, jer čovjeku se upravo u živom prijenosu raspada stranka i to ne zbog ideologijskog, svjetonazorskog ili ozbiljnog programskog sukoba nego zbog novaca i kadrova. Stanje je porazno - malo više od šest mjeseci prije izbora ni jedna stranka ne zna hoće li nekoga i ako hoće, koga će kandidirati za predsjednika Republike. A ako stranke ne znaju koga bi kandidirale za predsjednika Republike ili čekaju da im se netko smiluje i kaže »želim biti kandidat« onda su stranke i stranačje u ozbiljnom problemu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Wolt stiže u Rijeku!
Dostava najbolje hrane

Wolt stiže u Rijeku!