Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 7° 1
Sutra: 7° 7° 1
21. studenoga 2018.
Opća praksa

kolumna TIHOMIR PONOŠ Na koju nogu ustaje Trump

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 1. kolovoz 2018. u 19:50 2018-08-01T19:50:00+02:00

Donald Trump specijalizirao se za salta, lupinge, potpuna iznenađenja, a problem je u tome što je nakon svega toga teško zaključiti što je američka vanjska politika, a nakon najnovijih događaja u politici prema Iranu nije lako zaključiti ni tko vodi tu vanjsku politiku. Za svijet je važno da su velike sile predvidive u međunarodnim odnosima

Poneke države ponekad vode vanjsku politiku kojom šokiraju jer iznenada naprave takav salto u nekoj za sebe važnoj temi da se svi pitaju »što se s ovima događa«. Takva salta mogu uroditi i velikim vanjskopolitičkim uspjesima, ali nije ih preporučljivo izvoditi često. Uz ostalo, takva iznenadna salta i vratolomni lupinzi, posebno ako su učestali, dovode u pitanje vjerodostojnost onoga koji ta salta i lupinge izvodi. Poseban je problem ako takva salta i lupinge počne učestalo izvoditi velika i važna zemlja, a Sjedinjene Američke Države, iako više ne žive u gotovo unipolarnome svijetu kakav je bio devedesetih godina, to svakako u ama baš svakome pogledu jesu.

Američki predsjednik Donald Trump specijalizirao se za takva salta, lupinge, potpuna iznenađenja, a problem je u tome što je nakon svega toga teško zaključiti što je američka vanjska politika, a nakon najnovijih događaja u politici prema Iranu nije lako zaključiti ni tko vodi tu vanjsku politiku. Za svijet je važno da su velike sile predvidive u međunarodnim odnosima. Povremena nepredvidivost može se tolerirati, posebno ako urodi nečim dobrim kao što je to bilo u slučaju predsjednika Richarda Nixona i njegove diplomacije u trokutu (SAD – Sovjetski Savez – Kina) koja je prije 45 godina rezultirala detantom. Međutim, biti neprekidno, iz tjedna u tjedan nepredvidiv, a biti na čelu Sjedinjenih Američkih Država, je opasno. Ne mogu međunarodni odnosi ovisiti o trenutačnom raspoloženju predsjednika SAD-a i o njegovim hirovima.

Trump je potpuno neočekivano, nakon što je prije samo deset dana verbalno zaratio s Iranom do razine da je predsjedniku te države Hasanu Rohaniju na Twitteru poručio »NEMOJTE VIŠE NIKAD PRIJETITI SJEDINJENIM DRŽAVAMA JER ĆETE SNOSITI POSLJEDICE KAKVIH JE DOSAD BILO MALO U POVIJESTI« (baš tako, sve velikim slovima, što se na internetu smatra urlanjem), izjavio da je spreman sastati se s čelnicima te države bez ikakvih prethodnih uvjeta. Samo nekoliko sati nakon toga korigirao ga je njegov državni tajnik Mike Pompeo poručivši da SAD ipak ima prethodne uvjete. Suštinsko pitanje nije ima li SAD prethodne uvjete za sastanak s iranskim čelnicima (logika stvari nalaže da ima), nego koliko vanjskih politika vode Sjedinjene Države, koja od njih je prava, kojoj vjerovati i na koju se osloniti. Odnos s Iranom tek je jedan primjer iz kojega je jasno da se na Trumpa kao faktora u međunarodnoj areni nije moguće osloniti.
S Europskom unijom je već bio u tinjajućem carinskom ratu. Sam ga je započeo, sam ga je zaoštrio, sam je prijetio da će ga razbuktati, a onda se prošloga tjedna u Washingtonu s predsjednikom Europske komisije Jean-Claude Junckerom senzacionalno izljubio i najavio da će sve biti riješeno, da će sve biti u redu, carinski rat gotovo pa da je istoga dana prekinut. Naravno, sve će to potrajati do prve sljedeće zgode kada će Trump ponovo započeti carinski ili neki sličan ekonomski sukob s Europskom unijom. Ne treba zaboraviti da je Trump još u kampanji govorio da ne želi vidjeti niti jedan mercedes na Manhattanu, za njega je to simbol europskog iskorištavanja SAD-a, američke popustljivosti, u konačnici neuspješnosti američke automobilske industrije zbog čega njemu ne preostaje ništa drugo nego da Ameriku ponovo učini velikom.

Ništa bolja nije ni anamneza odnosa sa Sjevernom Korejom (istina, sa za sada dobrim i željenim razvojem). Kako je prgavi Kim prkosio SAD-u (ali i ostalim članicama Vijeća sigurnosti i Japanu) svojim nuklearnim i balističkim programom, kako je davao sve drskije izjave, tako je Trump odgovarao istom mjerom, dapače podsjetio je Kima da je njegov gumb (nuklearni) veći od Kimovog. Rasplet je za sada dobar, Trump i Kim su se u još jednom obratu, čini se tipičnom za sadašnjeg američkog predsjednika, sastali u Singapuru, nakon toga je Trump kazao da Sjeverna Koreja više nije prijetnja. U svim tim slučajevima treba očekivati nove šokove koje će nam priređivati američki predsjednik. Recimo, u slučaju Sjeverne Koreje američki obavještajci tvrde, a američki mediji prenose, da Sjeverna Koreja posljednjih tjedana ubrzano sastavlja nove interkontinentalne balističke projektile. Pitanje je samo hoće li se Trump priviknuti na svijet i na način na koji funkcioniraju međunarodni odnosi ili će se svijet priviknuti na to da američka politika ovisi o tome na koju nogu je ustao stanovnik Bijele kuće.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka