Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 5° 1
Sutra: 5° 5° 1
18. studenoga 2018.
Opća praksa

blog TIHOMIR PONOŠ "Jojkanje" - termin koji trenutačno najbolje opisuje SDP

Snimio Denis LOVROVIĆ
Snimio Denis LOVROVIĆ
Autor:
Objavljeno: 17. kolovoz 2018. u 19:28 2018-08-17T19:28:11+02:00

Zaprešić, Jastrebarsko, Hitna pomoć, Uljanik... U državi se događa štošta, a osim ponekog člana SDP-a kojega neki medij zazove i nazove ili se sam oglasi na društvenim mrežama, od te stranke ni traga ni glasa. Čovjek se pita zašto postoji SDP i nekog suvislog odgovora ne nalazi

Kad je netko u opoziciji, njegova je politička pozicija po definiciji nemoćna. Tko nije na vlasti, nema moć, eventualno može biti manje ili više utjecajan. To što je SDP kao opozicijska stranka nemoćan nije ni čudno ni problematično, ono što je čudno i problematično jest to što je tu političku nemoć s državne razine SDP prenio u samoga sebe i na razinu unutarstranačkog funkcioniranja. Stanje je, pojednostavljeno rečeno, sljedeće: svatko bi svakoga, ali nitko ne može nikoga. Eliminirati ako ne iz stranke, onda iz vrha stranke svakako.

U tome je najčudnija pozicija predsjednika stranke Davora Bernardića koji je, sudeći po njegovoj silnoj neprisutnosti u javnosti u posljednje vrijeme, na podužem godišnjem odmoru. Njega manje-više svi napadaju, čak i njegovi donedavni zagovornici ne izjašnjavaju se u prilog predsjednika stranke. Logika moći nalaže da, ako su svi protiv jednoga, pa makar on bio i na čelnom mjestu, pa k tome još u organizaciji koja ima uređene procedure koje predviđaju i smjenjivanje čelnika, onda taj jedan ostane bez moći, a to znači i bez funkcije. No, Bernardiću se to uporno ne događa.

Koliko god na njega jurišali, on opstaje. To može značiti ili da je Bernardić unutar stranke, svim protivljenjima unatoč, zapravo svemoćan, u što je doista teško povjerovati, ili da se protivnici Bernardića nikako ne mogu dogovoriti tko bi trebao biti četvrti predsjednik Socijaldemokratske partije, pa ta neodlučnost (a što bi se aktualnim društveno-političkim pojmovnikom kazano moglo tumačiti kao izostanak zajedništva u ostvarenju cilja, dakle rušenju Bernardića) do daljnjega Bernardića održava na predsjedničkom mjestu.
Rasap moći do razine nemoći unutar stranke vidljiv je i po pojavi nove skupine, nazvane neretvanskom, koja bi da Bernardić više ne bude predsjednik stranke, samo bi to nešto nježnije provela i nešto je nježnije formulirala nego što je to učinila skupina u kojoj su Peđa Grbin, Siniša Hajdaš Dončić, Vedran Babić, Mihael Zmajlović i sve skupa dvije trećine članova Kluba zastupnika SDP-a i veći dio SDP-ovaca na važnim pozicijama.

To znači da u ovom trenutku postoje barem tri frakcije u SDP-u: neretvanska, zatim ona pogrešno nazvana pučističkom (pučisti nisu, jer nisu radili u tajnosti, a nisu ni pokušali nikakav nasilan, izvanstatutarni prevrat u stranci), a treća je Davor Bernardić. Svatko vuče na svoju stranu, Bernardić bi o(p)stao na čelu stranke, neretvanska skupina bi da se Bernardić makne, pa da na njegovo mjesto privremeno, a to privremeno bi moglo trajati i godinu dana, dođe Zlatko Komadina, »pučisti« bi da Bernardić odstupi i da se raspišu unutarstranački izbori. Kada se podvuče crta, zaključak je jednostavan: sve je u Bernardićevim rukama, on je taj koji odlučuje.

O njemu svi govore kao o »bivšem«, iako je još itekako sadašnji, a o njemu kao o »bivšem« govore zato što se nadaju da će se on sam maknuti, tamo negdje u rujnu, jer ako se on sam ne makne, možda se dogodi i da ga oni koji ga žele maknuti (jedna ili druga grupacija, svejedno je) odlučno zamole da se makne, pa od toga na kraju možda još i nečega bude. Bernardić je preslab da bi bio predsjednik, a ove dvije skupine su preslabe da bi ga maknule, takvo je stanje stvari sredinom kolovoza.

U međuvremenu se čovjek pita zašto, u toj istoj sredini kolovoza, postoji SDP i nekog suvislog odgovora na to pitanje ne nalazi. U državi se događa štošta, a osim ponekog člana SDP-a kojega neki medij zazove i nazove ili se sam oglasi na društvenim mrežama, od te stranke ni traga ni glasa. Eto, posljednji puta su na twitteru nešto objavili 6. kolovoza.

Podsjetimo, nešto se dogodilo u Zaprešiću i Jastrebarskom što je potaknulo raspravu o sustavu hitne medicinske pomoći, o ostavci ili smjeni ministra zdravstva, o nekim ljudima koji su umrli, a čini se da su im životi mogli biti spašeni, ali SDP-a kao stranke to se ne tiče. Ne tiče ga se mnogo ni sve što se zbiva u »Uljaniku«. Jedino što se SDP-a trenutačno tiče nije ni ojkanje u Petrinji, nego njegovo vlatito jojkanje, jer bolni »joj« trenutačno valjda najbolje opisuje stranku za čije postojanje znamo po tome što je upisana u registar stranaka.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka