Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 4° 1
Sutra: 4° 4° 1
15. prosinca 2018.
Opća praksa

kolumna TIHOMIR PONOŠ Izborni zakon nije kriv

P. MAČEK/PIXSELL
P. MAČEK/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 19. rujan 2018. u 22:09 2018-09-19T22:09:12+02:00

Izborni zakoni su izvor zla u ovoj zemlji i kad se taj izvor zatrpa i napravi novi, drugačiji od sadašnjeg, Hrvatska će naprosto procvjetati. Izbornozakonodavne inicijative su popularne, mnogo ih je, sežu od preporuka do ustavotvornih referendumskih inicijativa. Posljednji u nizu onih koji su prst uperili u izborno zakonodavstvo kao izvor zla je stranka Promijenimo Hrvatsku. I oni su ponudili svoju varijantu izbornog sustava, a ona bi, treba li u to uopće sumnjati, na vlast trebala dovesti kompetentne, stručne i poštene ljude. Bit će, valjda, da bi na vlast trebala dovesti i one koji pobijede na izborima.

Promijenimo Hrvatsku tvrdi da je izborni zakon rezultirao negativnom selekcijom »političara i onih koji vode državu« (inače, oni koji vode državu obično i jesu političari, a nisu objasnili jesu li i oni negativno selekcionirani), a sve je to dovelo do loše političke stvarnosti i konstantne političke nestabilnosti, jer političari jeftino prelaze iz jedne u drugu političku opciju. Valja konstatirati da Hrvatska nije zemlja konstantne političke nestabilnosti. Otkako je višestranačja utemeljenog na općem pravu glasa u Hrvatskoj birači su samo jednom, u rujnu 2016. godine, izašli na izvanredne, prijevremene parlamentarne izbore. Negativna selekcija (iako se valja čuvati generalizacija, u političkim strankama ima ljudi koji ne spadaju pod opis »negativne selekcije«) o kojoj se često govori je posljedica nešto širih društvenih procesa. Nekada, ne baš tako davno, većina je ljudi, ne bi li ostvarila svoje profesionalne ili karijerne želje, manje-više morala ući u političku stranku, prije toga u jedinu partiju. Danas je situacija ipak drugačija. Tko želi ostvariti svoje profesionalne ciljeve i karijeru ne mora nužno biti član stranke. Postoji mnogo niša u kojima je moguće djelovati, ostvariti svoje ciljeve, reklo bi se profesionalno se realizirati, a da se ne bude član stranke.

To bi, pak, značilo da u političke stranke ulaze ili idealisti, vjerojatno malobrojni, ili oni koji u stranku ulaze zbog obiteljske tradicije, a zapravo ne znaju što će tamo, ili oni koji smatraju da će svoje ciljeve najjednostavnije ostvariti kroz stranku jer na drugi način možda i ne mogu. Sve to skupa s izbornim zakonima nema nikakve veze. Promijenimo Hrvatsku tvrdi i da će novi izborni sustav, kako su ga oni zamislili, dovesti kompetentne, stručne i poštene ljude, a to je uvjet da zemlja izađe iz teškog stanja. Naravno da je politika, sposobnost vođenja i upravljanja, itekako važna i da određuje u kakvom će stanju biti zemlja (vjerojatno najilustrativniji primjer za to trenutačno je Venezuela), ali ima li doista negativna selekcija u politici veze s time što u Hrvatskoj po svemu sudeći nema dovoljno sposobnih menadžera i poslodavaca i kakve to ima veze s izbornim zakonima?

Promijenimo Hrvatsku politički sustav doživljava kao poduzeće. Ne samo da traže kompetentne i stručne (pri čemu uvijek valja podsjećati da smo stručnjake za politiku odavno nazvali političarima), nego se zalažu za smanjenje broja zastupnika na 120 jer bi se time smanjili troškovi, a kvaliteta odlučivanja ne bi se promijenila. Oni zapravo time poručuju da je njihova inicijativa besmislena, osim s financijskog aspekta. Zašto mijenjati izborno zakonodavstvo s ciljem da se sve u ovoj zemlji poboljša, ako se kvaliteta odlučivanja u Saboru ne bi promijenila?
Može se čovjek čuditi i tehničkim detaljima prijedloga objavljenog u utorak. Primjerice, želji da se broj preferencijskih glasova i tako izabranih političara poveća s jedan na pet. Tvrde da sadašnji sustav pogoduje velikim strankama, što je potpuna besmislica, a onaj koji predlažu odnosio bi se u svojoj punini samo na velike stranke, kako stvari stoje samo na HDZ. Ako stranka na izborima osvoji jedan mandat u izbornoj jedinici (a osim lista HDZ-a, SDP-a i IDS-a druge teško mogu računati da će osvojiti više) onda joj je potpuno svejedno ima li birač pravo na jedan, dva ili pet preferencijskih glasova.

Sve to (i još ponešto poput smanjenja broja zastupnika nacionalnih manjina, povećanja broja zastupnika iseljeništva) ne bi bilo dovoljno da birače motivira da u većem broju od dosadašnjeg izađu na izbore, pa se predlaže i jednokratna porezna olakšica za one koji glasaju. A pitanje zapravo glasi zašto je biračka apstinencija u mnogo većoj mjeri pogodila nekadašnje socijalističke zemlje nego nešto starije demokracije, zašto u prvima na izbore izlazi mnogo manje birača nego li u drugima? Hrvatska bi na sljedećim parlamentarnim izborima prvi put mogla zabilježiti odaziv manji od 50 posto, a na nedavne parlamentarne izbore u Švedskoj odazvalo se 87 posto birača. To nema veze s kvalitetom izbornog zakonodavstva, to već ima veze s ukorijenjenošću demokracije i građanske svijesti.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka