Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 2
Sutra: 11° 11° 2
17. studenoga 2018.
Opća praksa Tihomira Ponoša

kolumna (Samo)ranjeni ministri hrvatske Vlade

Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL
Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 13. kolovoz 2017. u 13:34 2017-08-13T13:34:22+02:00

U samo nekoliko tjedana zabilježeni su slučajevi teških (samo)ranjavanja koja su nanijela veliku štetu autoritetu ministara  Krstičevića, Tolušića i Marića, a  samoranjen bi i Plenković mogao biti

Desetak mjeseci nakon što je Vlada Andreja Plenkovića potvrđena u Saboru i nešto više od dva mjeseca nakon što je Vladu premijer, kako on kaže rekonfigurirao (i time u svakodnevnom političkom govoru etablirao novi pojam), vrijeme je da se postavi pitanje je li Andrej Plenković predsjednik Vlade teško ranjenih ministara. U samo nekoliko tjedana zabilježeno je nekoliko slučajeva teških (samo)ranjavanja, a ta su (samo)ranjavanja nanijela veliku štetu autoritetu ministara.

Prva teška žrtva političkog samoranjavanja je potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević. Prije nešto više od tri tjedna od je, u vrijeme velikog požara nadomak Splita, naprasno podnio ostavku, čak navodno neopozivu ostavku, a potom se njegova ostavka (koju po svemu sudeći nije podnio predsjedniku Vlade nego novinaru) danima razvlačila u javnosti poput prežvakane kaugume. Krstičevića je pogodila izjava predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović koja je iz Salzburga poručila kako misli da se vojska ranije mogla uključiti u gašenje požara nadomak Splita. Eh, to je ministra jako pogodilo.

Izjava predsjednice bila je nespretna, svakako je bilo nespretno to što je izrečena u Salzburgu, ali u njoj u osnovi nije bilo ničega otrovnog, ništa zajedljivo nije bilo izrečeno na račun ministra, pa ni na račun vojske kojoj je ona vrhovna zapovjednica. Krstičević je naprasno podnio ostavku, premijer je neplanirano sazvao konferenciju za novinare (ne zbog požara nego zbog ostavke), a Krstičević je zaključio da je on ministar dok ga Sabor ne razriješi.

Krajem travnja svjedočili smo tome da je netko ministar dok Andrej Plenković ne kaže tajnici Vlade Andreji Gabrijel da napiše rješenje. Sredinom srpnja Plenković je potvrdio da je to procedura razrješenja ministra - »znate kako to ide, nazovem ja Andreju Gabrijel, potpiši i to je to, ali toga neće biti u vezi s Damirom«.

I toga doista nije bilo s Damirom, ali se Damir danima premišljao o tome je li on uopće podnio ostavku ili nije, ako jest je li neopoziva ili neke druge vrste, silno se trudio ostaviti dojam uvrijeđenog djeteta koje voli da ga se moli, pa su ga molili i volili i premijer sa svom svojom i hrvatskom Vladom i predsjednica Republike, a on je bio toliko potresen da je najavio odlazak na jednotjedni godišnji odmor. Nakon svega toga doista će biti teško ozbiljno shvatiti ministra obrane.

Kako Šarović reče, tako i bi

U tjednu za nama zabilježeno je više slučajeva (samo)ranjavanja. Najteža je žrtva tog procesa ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić. Njegovo samoranjavanje započelo je 14. srpnja kada je u Narodnim novinama objavljen Pravilnik o inspekcijskom nadzoru i kontroli usklađenosti voća i povrća s tržišnim standardima kojim je cijenu nadzora povisio za 22 puta, s 90 na 2.000 kuna.

Ljetna oluja kratko je trajala, tek nekoliko dana bilo je potrebno da se tarifa vrati na staro. Ministar Tolušić u svom je naporu ne bi li nadzirao i kontrolirao uvozno voće i povrće iz 168 država svijeta koje nisu članice Europske unije, ali neke od njih jesu zemlje regije (Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija) bio gotovo usamljen. Tek je HPK i poneki poljoprivrednik stao na njegovu stranu.

Tolušić je ujedinio četiri spomenute zemlje (rekli bismo, Tole majstore!) i te četiri zemlje zaprijetile su kontramjerama, Srbija ih je počela i provoditi, Plenković se javno usprotivio svome ministru i dao mu nalog da hitno riješi problem, a ni Bruxelles nije bio na njegovoj strani.

I kao da nije bilo dovoljno što gutanje žabe Tolušiću servira njegov šef u Vladi i stranci nego mu je jednu još servirao i ministar vanjske trgovine Bosne i Hercegovine Mirko Šarović. Nije Tolušić bio taj koji je objavio da će promijeniti Pravilnik nego je to objavio Šarović u srijedu još i naznačivši da će se to dogoditi »vjerojatno u petak«.

I kako Šarović reče tako i bi. Znači li to da je bosanskohercegovački ministar vanjskih poslova bolje upućen u dinamiku objave dokumenata hrvatskog ministarstva poljoprivrede ili znači da je ovom zgodom on bio taj koji je odlučio kada će novi pravilnik biti objavljen i što će u njemu pisati? I jedno i drugo je porazno za Tolušića, ali i hrvatsku državu, a od Tolušićevog ministarskog autoriteta ostalo je koliko i od Pravilnika od 14. srpnja.

Teško ranjen i Zdravko Marić

Teško je ranjen i ministar financija Zdravko Marić. Bez obzira na rezultate koje kao ministar ima, njegov je autoritet i inače narušen. Glasanje o povjerenju u Saboru uspio je politički preživjeti. Za dlaku je izbjegao smjenu, a okrnjenost njegova autoriteta pratit će ga dok bude ministar.

Marić u Agrokoru nije bio epizodist, bio je izvršni direktor za strategiju i tržišta kapitala, početkom godine se hvalio kako je dobro upućen u zbivanja u koncernu (kojemu je valjda i on određivao strategiju i sugerirao gdje će se i pod kojim uvjetima zaduživati), a onda se koncern jednostavno rasuo. U tjednu za nama Plenković je nakon i ne baš snažnog pritiska najavio odgodu primjene poreza na nekretnine »na jedno dogledno vrijeme«. U toj svojoj saldakontističkoj varijaciji između bila naroda (kojega, kako reče, osluškuje) i ministra za kojega se izložio kao za nikoga u politici, odlučio se osluškivano bilo naroda.

Ministru financija time je vjerojatno (tek treba vidjeti hoće li primjena poreza doista biti odgođena i što će se za vrijeme odgode s porezom dogoditi) narušio jedan od najvažnijih dijelova porezne reforme koju je, sa svim njenim promjenama od prijedloga do usvajanja, zdušno podržavao i nju navodio kao ključnu reformu na početku mandata i sam Plenković. Ministra financija time je i ponizio jer je Marić dan prije premijerovog intervjua na HTV-u kazao »da je porez na nekretnine novi namet, ja bih prvi potpisao peticiju, vjerujte mi«. Premijer je, za sada, stao na stranu potpisnika peticije, a i time i osluškivanjem bila naroda povukao je potez koji bi trebao prezirati. Naime, riječ je o populističkom potezu, a upravo je Plenković u Hrvatskoj najglasniji (i najmoćniji) protivnik populizma u politici.

U ovoj bi storiji i Plenković mogao biti samoranjen. Popuštanje je najavio prilično brzo i lako. Priča je u javnosti bila živa tek nekoliko dana (iako je Zakon o lokalnim porezima na snazi od 1. siječnja, ali do ljeta je to malo koga zanimalo),  potpisi na peticiju prikupljani su na internetu, protiv nje se digla jedna udruga (poreznih obveznika Lipa) čiji je predsjednik kao savjetnik premijera Oreškovića sudjelovao u pripremi porezne reforme koje je dio i porez na nekretnine, a osim udruge diglo se i nekoliko pojedinaca čiji su politički istupi ridikulozni. Protiv Milanovićeve vlade trebalo je uložiti znatno više vremena, znanja, energije i referendumskih inicijativa da bi ona odustala od monetizacije autocesta.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka