Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
19. listopada 2019.
Opća praksa Tihomira Ponoša

kolumna Reformski tjedan

Reforme se dugoročno isplate, ali im političari nisu skloni jer njima umjesto dobitka donose brodolom, tvrdi Zdravko Petak / Snimio Darko JELINEK
Reforme se dugoročno isplate, ali im političari nisu skloni jer njima umjesto dobitka donose brodolom, tvrdi Zdravko Petak / Snimio Darko JELINEK
Autor:
Objavljeno: 11. srpanj 2014. u 18:11 2014-07-11T18:11:34+02:00

Kada netko na izborima osvoji vlast njegov je posao da vlada, a ne da govori zašto ne može provoditi reforme čime ne govori ništa drugo nego pokušava objasniti zašto mu se baš i ne da vladati

Reforma je imenica koja je uvelike obilježila ovaj tjedan. Organiziran je okrugli stol na temu jesu li reforme u Hrvatskoj uopće moguće, istoga dana organizirana je rasprava o reformi izbornog zakonodavstva, a ovotjedna je imenica tjedna zadobila važno mjesto i u intervjuu što ga je prva potpredsjednica Vlade i predsjednica HNS-a Vesna Pusić dala »Globusu«.

Krenimo od intervjua Vesne Pusić: ona je najavila da se teške reforme neće pokretati do kraja mandata jer su sada otpori u društvu presnažni. Realno govoreći nije realno očekivati da će ikoja vlast pokretati duboke reforme u posljednjoj godini mandata.

Svaka reforma trebala bi se po definiciji pokretati zato da se nešto poboljša, ali gubitnici su nužna popudbina svake reforme. U trenutku kada vladajuća koalicija ne uživa veliku podršku javnosti pokretanje osjetljivih reformi naprosto je politički preriskantno, pa se moguća društvena korist od provedbe neke reforme odgađa zbog političkog oportunizma.

Riječ je o nečemu što je odlično opisao Zdravko Petak s Fakulteta političkih znanosti na spomenutom okruglom stolu: reforme se dugoročno isplate, ali im političari nisu skloni jer njima umjesto dobitka donose brodolom.

Martina Dalić, sada saborska zastupnica HDZ-a nekada ministrica financija, dakle osoba koja je bila zadužena za reforme, konstatirala je da se svi na riječima zauzimaju za reforme, a glavna prepreka provedbi reformi je i dalje snažan socijalistički mentalitet. 

   Izgovora za nepokretanje pojedinih reformi (pri čemu je tvrdnja kako ova zemlja stoji u mjestu i kako se u njoj ništa ne mijenja i ne poboljšava netočna) očito ima mnogo: nije pravo vrijeme, ne možemo zbog skorih izbora, snažno se opirie socijalistički mentalitet, protive im se sindikati, ruše ih zeleni ili kakvi drugi marginalci, protive im se oni koji će interesno biti pogođeni, nije moguće postići politički konsenzus. 

  No, postoje reforme koje se ne provode zato što im se opire politička klasa, pa je primijenimo li i na nju tvrdnju Martine Dalić i u njoj snažan socijalistički mentalitet. O potrebi reforme izbornog sustava i zakonodavstva i nužnosti reforme administrativno-teritorijalnog ustroja države složit će se manje-više svi, ali te promjene jedva i da se spominju, a rasprava organizirana ovog tjedna o izbornom zakonodavstvu svoj bi odjek mogla imati u bržoj varijanti 2017. godine, nakon prve godine vlasti vlade izabrane 2015. Paradigmatski je slučaj administrativno-teritorijalnog ustroja, odnosno hrvatske rascjepkanosti na 555 jedinica lokalne i regionalne samouprave.

Svatko će kazati da je to previše, da je posljedica toga neefikasnost, da to sve skupa nema smisla i da to treba reformirati i reorganizirati, mnogi će se složiti s time da je Poljska upravo time, smanjivši broj vojvodstava (mi bismo rekli županija) s 49 na 16, sebi i svom razvoju napravila veliku uslugu, ali se u to u Hrvatskoj, u taj zabran farsičnog prava na lokalnu samoupravu, neće dirati.

Razlog je jasan i ne krije se u tome da nekome u maloj općini ili županiji treba objasniti da više neće imati »svoju« općinu ili županiju nego u tome da takav ustroj generira dovoljno radnih mjesta primarno za kadrove političkih stranaka i to je u ovom slučaju i ishodište i konačna točka nevoljkosti za promjenom. 

  Sve druge izlike za odbijanje reformi (pri čemu valja imati na umu da se kod nas već i mala promjena naziva reformom, pa je pitanje i koliko ta potrošena imenica ima smisla) kao poboljšanja nekog segmenta države i društva koje smo mogli čuti ovoga tjedna naprosto su bespredmetne i ukazuju na to da političari zapravo nisu političari.

Kada se nekoga izabere i kada netko na izborima osvoji vlast njegov je posao da vlada, a ne da govori zašto ne može provoditi reforme čime ne govori ništa drugo nego pokušava objasniti zašto mu se baš i ne da vladati iako mu je to (privremeni) posao. Zaključak je jednostavan: primarna reforma trebala bi biti reforma politike i političara.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.