Grad: Rijeka
Danas: 11° pretežno oblačno
Sutra: 1° 13° moguća kiša
14. prosinca 2017.
Opća praksa Tihomira Ponoša

blog Putovanje južnom polutkom

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 16. kolovoz 2017. u 19:34 2017-08-16T19:34:47+02:00

Posjet Australiji u smislu političkih odnosa dviju država ne može donijeti praktično ništa. Putovanje premijera ili predsjednice raduje, koji puta manje, koji puta više, tamošnje iseljenike, a bez toga to je tek putovanje južnom polutkom

Za glavne, iliti kako se to na suvremenom hrvatskom jeziku kaže »mainstream«, medije u Hrvatskoj tvrdi se da su svjetonazorski dominantno liberalne, navodno čak i ljevičarske orijentacije, dok je među takvim medijima navodno teško pronaći one svjetonazorski desne orijentacije.

No, ako ta ocjena vrijedi za svjetonazorsku orijentaciju medija, ona pada u vodu ima li se na umu kako ti isti mediji vrednuju političare s lijevog, a kako s desnog dijela političkog spektra. Nikada ni jedan političar ljevice, bez obzira na kojoj funkciji bio, u medijima nije imao tretman kakav su uživali dok su (bili) na vlasti Ivo Sanader, Kolinda Grabar-Kitarović ili Andrej Plenković.

Vidi se to i po različitom tretmanu posjeta Australiji i Novom Zelandu predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović od tretmana kakvoga je uživao u ožujku 2014. godine  tadašnji predsjednik Vlade Zoran Milanović.

Vrlo brzo postavljeno je pitanje smisla posjeta Milanovića Australiji i Novom Zelandu, postavljeno je pitanje zašto čelnik izvršne vlasti tako dugo izbiva izvan zemlje, a ubrzo je na dnevni red stavljena i cijena tog posjeta.

Na koncu smo doznali da je posjet državni proračun koštao 321.000 kuna. Predsjednici Republike nitko ne postavlja takva pitanja iako je smisleno njen posjet, barem po onome što je do sada ostvareno i po onome što je najavljeno, identičan posjetu Zorana Milanovića.

U za sada ostvarenom ipak postoji jedna bitna razlika između Milanovića (čiji je posjet Australiji službeno kategoriziran kao radni) i Grabar-Kitarović (čiji je posjet službeno kategoriziran kao državni). Predsjedniku Vlade je dio australijskih Hrvata zviždao, protiv njega prosvjedovao, a bit će da su ga ti ljudi, zato što je ujedno i predsjednik SDP-a, doživjeli kao antihrvata, odnosno kao jugokomunjaru.

Grabar-Kitarović nema, a ne bi ni smjela, imati takvih problema. Dapače, u njenom slučaju problem je idolatrija u kojoj i ona radosno sudjeluje. Nikako drugačije nego idolatrijom se može i treba nazvati postavljanje spomen-ploče u čast predsjedničinog posjeta i to u trenutku njenog posjeta (a ne, recimo, o obljetnici posjeta) k tome još u Hrvatskom katoličkom centru sv. Nikole Tavelića.

Sama ta idolatrija i nije baš primjerena jer svjetovnome vladaru postavljati spomen-ploču u vjerskom objektu ne bi trebalo pripadati ni Katoličkoj crkvi, a ni državi u 21. stoljeću. Predsjednica se time nije dala zbuniti, iako je konstatirala da nije »nekako navikla otkrivati ploče u svoju čast« i skromno dodala da vjeruje da je njen posjet ipak povijesni.

I Milanović i Grabar-Kitarović održali su predavanja na sveučilištu, oboje na Macquarieju. Oboje će imati susrete na najvišoj razini, Milanović se susreo s premijerom Tonyjem Abbottom, a Grabar-Kitarović će se susresti s premijerom Malcolmom Turnbullom.

U oba slučaja bilježimo i sastanke s čelnim ljudima parlamenta i opozicije, polaganje vijenca, susrete s poslovnim ljudima (od čega nije bilo, a neće niti biti neke ekonomske koristi). Svemu tome treba pridodati i susrete s iseljenicima hrvatskog porijekla (zbog toga se, uostalom, i putuje u Australiju), a postoje i određene razlike u državničkim obvezama koje je imao Milanović i onima koje ima Grabar-Kitarović. Milanović je išao nešto gledati u muzej, a Grabar-Kitarović će ići gledati tune i masline.

Među državničke obveze u Australiji protokol predsjednice Republike uvrstio je i šetnju Melbourneom u pratnji g. Daniela Andrewsa, predsjednika Vlade Viktorije. Koga zanima, ta je predsjednička šetnja u predsjedničkoj pratnji zakazana za četvrtak 17. kolovoza u 14 sati i 10 minuta.

Posjet Australiji u smislu političkih odnosa dviju država ne može donijeti praktično ništa. Posjeti premijera i predsjednice ne mogu ništa bitno promijeniti ni u skromnoj ekonomskoj razmjeni dviju država što je razvidno zna li se koliko je nebrojna poslovna delegacija koja ih prati. Putovanje premijera ili predsjednice raduje, koji puta manje, koji puta više, tamošnje iseljenike, a bez toga to je tek putovanje južnom polutkom.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka