Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 1
Sutra: 11° 11° 1
16. studenoga 2018.
Međuzemlje Tihomira Ponoša

Komentar Pokušava li Trump EU svesti na Zapadnu Njemačku?

Donald Trump, REUTERS
Donald Trump, REUTERS
Autor:
Objavljeno: 21. svibanj 2018. u 15:51 2018-05-21T15:51:00+02:00

EU riskira da je Trump preko rušenja iranskog nuklearnog sporazuma svede na ekonomskog diva i političkog patuljka odnosno na »igrača» čija je politička moć znatno manja od ekonomske snage

Prije nepuna dva tjedna Sjedinjene Države su istupile iz nuklearnog sporazuma s Iranom. Teško se sjetiti ima li takav potez presedana (sporazum je ratificiran, svih 11 inspekcija Međunarodne agencije za atomsku energiju navode da se Iran pridržava sporazuma), ali to je nešto o čemu Trump nije razmišljao kada je potpisao dokument kojim SAD povlači iz sporazuma. Uostalom, on i nije povukao SAD zato što se taj sporazum ne provodi nego zato što je on, po njegovu mišljenju, nedostatan jer njime nije obuhvaćen i iranski balistički program. Dakle, umjesto da pokuša pridobiti saveznike za eventualni dodatni sporazum s Iranom, on je odlučio srušiti postojeći sporazum.

Niti dva tjedna od američkog istupanja iz sporazuma o iranskom nuklearnom programu (poznatom pod engleskom kraticom JCPOA) itekako su vidljivi golemi problemi koje je time stvorio (a to je bilo izrečeno čim je povukao SAD iz sporazuma: da neće riješiti ni jedan problem, ali će stvoriti nove) i koji bi mogli rezultirati potpunom propašću sporazuma. Ostale potpisnice Kina, Rusija i tri europske zemlje (Velika Britanija, Francuska i Njemačke) poručile su Iranu da su čvrsto uz sporazum. Iran je pak odmah najavio da traži garancije, i to od tri europske zemlje, za provedbu sporazuma bez SAD-a. U protivnom iz sporazuma bi mogao istupiti i Iran, a u tom slučaju sporazum je propao.

Snaga američke odluke krije se u tome što njima ne pogađa samo Iran nego cilja i na kompanije izvan Irana koje posluju s tom državom i u toj državi, a istovremeno posluju i u SAD-u na temelju dozvola koje im je izdala američka administracija. Čim je Trump potpisao odluku o istupanju iz sporazuma postalo je izvjesno da će Airbus vrlo vjerojatno morati odustati od prodaje više od stotinu zrakoplova iranskim tvrtkama. Potpisivanje tog ugovora bio je najveći opipljivi uspjeh službenih posjeta iranskog predsjednika Hasana Rohanija Italiji i Francuskoj početkom 2017. godine, netom nakon ukidanja sankcija.

Nastavi li se kako je najavljeno posljedice sporazuma mogle bi biti pogubne za politički prestiž niza europskih država i Europske unije (koja je također sudjelovala u pregovorima i snažno politički podupire sporazum). Usprkos političkoj podršci sporazumu, broj kompanija koje najavljuju prekidanje tek obnovljenih poslovnih odnosa s Iranom se množi.

Francuski energetski div Total najavio je da će, ne promijeni li se situacija, do studenoga obustaviti poslove koji se odnose na golemo plinsko polje Južni Pars.

Do sada je Total u taj posao uložio 47 milijuna dolara, ukupna vrijednost investicije trebala bi biti milijardu dolara. Danski brodarski div Maersk, koji ima golemu flotu tankera, najavio je da će sve potpisane ugovore s Iranom ostvariti, ali neće potpisivati nove ugovore o transportu iranske nafte. Druga danska tankerska kompanija Torm najavila je također da neće preuzimati nove iranske narudžbe.

Njemački osiguravatelj Allianz (koji navodi da su njegovi poslovi u Iranu minimalni) objavio je da će, dok ne dobije točne direktive od EU i njemačke vlade, obustaviti poslovanje u toj zemlji. Ostvari li se sve to EU riskira da ju Trump svede na ono što je nekada, prije ujedinjenja, bila Zapadna Njemačka – ekonomski div i politički patuljak. Doduše, ne baš patuljak, ali svakako nešto čija je politička moć znatno manja od ekonomske snage.

Da su europske zemlje u defanzivi pred Trumpom i njegovom iranskom politikom jasno je i iz nedjeljne najave sastanka diplomata iz Njemačke, Velike Britanije, Francuske, Kine i Rusije koji će se ovoga tjedna sastati u Beču gdje će ne bi li spasili nuklearni sporazum razmotriti novi dogovor kojim bi Iranu ponudili financijsku pomoć u zamjenu za zaustavljanje njegovog balističkog programa.

O mogućem proširenju nuklearnog sporazuma govorio je francuski predsjednik Emmanuel Macron početkom svibnja u Washingtonu Trumpu (i to baš u kontekstu balističkog programa), o tome je govorila i njemačka kancelarka Angela Merkel, ali sudeći prema izjavama (i to dugogodišnjim) iranskih dužnosnika odustajanje od balističkog programa je u sferi iluzija.

Europska komisija sporazum pokušava spasiti aktiviranjem tzv. zakona o blokadi kojim bi pokušala spriječiti efekt američkih sankcija na europske kompanije. Taj zakon datira iz 1996. i usvojen je u kontekstu američkih sankcija protiv Kube i mogućih sankcija po europske kompanije, ali nikada nije aktiviran jer je Washington tada popustio. No, tko kaže da će Washington i sada popustiti i tko kaže da Trumpov cilj nije slabljenje Europske unije? 

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka