Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 1
Sutra: 14° 14° 1
12. studenoga 2018.
OPĆA PRAKSA Tihomira PONOŠA

kolumna Neuravnoteženost Jasenovca i Bleiburga

Foto N. Reberšak
Foto N. Reberšak
Autor:
Objavljeno: 16. svibanj 2018. u 17:42 2018-05-16T17:42:51+02:00

Pretpostaviti je da je čitateljima komentara i kolumni preko glave tekstova o Martini Dalić, Vladi, Andreju Plenkoviću, hotmailu, Borgu, padu Vlade, podršci Vlade, Agrokoru. Čitateljima treba dati barem kratak predah od tih tema i preusmjeriti im fokus na neke druge trenutačno donekle potisnute tema, primjerice Jasenovac i Bleiburg.

Počesto se govori da Jasenovac i Bleiburg nisu jedno te isto, da postoji razlika, da su na Bleiburgu bili i oni koji su ubijali, pa i u Jasenovcu, te da to čini golemu razliku. I doista čini, a ta je golema razlika uočljiva i u tome kako se Jasenovac i Bleiburg službeno tretiraju u Hrvatskoj. Za početak valja kazati da se o ljudima koji idu na komemoraciju na Bleiburg govori kao o hodočasnicima (vjerske zajednice, katoličku i islamsku to uopće ne smeta) jedino nije jasno kome, kojem svecu hodočaste. O ljudima koji idu na komemoraciju u Jasenovac se ne govori.
Politički vrh Hrvatske posljednje tri godine napravio je veliku razliku između Jasenovca i Bleiburga otvoreno stavši na stranu Bleiburga. Otkako je Kukuriku koalicija izgubila izbore 2015. godine, a posljednje je tri godine na vlasti HDZ (kako na Pantovčaku, tako i u dvije Vlade), na komemoraciji u Jasenovcu politički vrh zloguko šuti. Od svih mjesta na svijetu baš je mjesto jasenovačkog logora ono na kojemu se ne smije ništa govoriti, smatra HDZ-ov politički vrh. Ne tako davno, do 2011. godine, HDZ-ovom vrhu, tada je također to bio ujedno i državni vrh, nije bilo ni na kraj pameti da je Jasenovac mjesto šutnje. Ništa o tome nisu znali primjerice Ivo Sanader i Jadranka Kosor koji su držali govore, i to dobre, jasno osuđujući ustaški režim.

I dok se u Jasenovcu mora šutjeti, na Bleiburgu se mora govoriti. Govori se svake godine, spajaju se vjerski obredi s političkim govorima, pa se tako ove godine oglasio čovjek iz vrha u Jasenovcu šutljivog HDZ-a i vlasti, glavni tajnik stranke Gordan Jandroković, u funkciji predsjednika Sabora. Tako političari govore o tome kakvi su to zločini počinjeni u svibnju 1945. godine, tko ih je počinio, govore o motivima, ali o tome tko je počinio zločine od 1941. do svibnja 1945. nema službene riječi, kamo li rečenice, jasenovačka šutnja. Dapače, kada se govori o tim zločinima, često se spominju fašistički zločini, ne govori se o zločinima ustaša.

Toj se jasenovačko-bleiburškoj neravnoteži priključila i Hrvatska televizija. Dovoljno je pogledati pregled programa da bi se to zaključilo. Obje komemoracije izravno se prenose i to je u redu. Međutim, što se Jasenovca, ili uopće razdoblja ustaške vlasti i zločina tiče, teško je, u vrijeme održavanja komemoracije na Jasenovcu pronaći u programu HTV-a neku posebnu emisiju, dokumentarni film. Preskače se i »Deveti krug«, prvi jugoslavenski film (i to u produkciji hrvatskog Jadran filma) koji je bio nominiran za Oscar, a koji obrađuje upravo temu ustaškog progona Židova u Zagrebu.

U ponedjeljak uoči komemoracije na Bleiburgu na Prvome je programu u elitnom večernjem terminu emitiran dokumentarni film »Macelj – Titovo stratište«, a u ponedjeljak nakon komemoracije emitiran je dokumentarni film »Magnum crimen 1945.«, oba u produkciji Laudato TV (prvi u koprodukciji s Udrugom Macelj 1945.). Neravnoteža je očita, a ovom zgodom valja se referirati i na najavu objavljenu na portalu hrt.hr za drugi film. U njoj se uz ostalo navodi (a uz ostalo se i za Kozake navodi da su nacija, što je svakako novum), »zašto se nad ljudima koji su bježali od komunističkog režima stranog hrvatskom biću tada nisu poštovala međunarodna ratna prava?« i valja se zadržati na komunističkom režimu stranom hrvatskom biću. Hoće li se time reći da ustaštvo nije strano hrvatskom biću ili su oni koji su išli u šumu ne bi li se borili protiv ustaša potvrdili da je ustaštvo strano hrvatskom biću. Nadalje, ako je komunistički režim stran hrvatskom biću, znači li to da primjerice Andrija Hebrang (stariji) nije bio Hrvat zato što je bio komunist? Znači li to da niti jedan Hrvat koji je bio komunist zapravo nije Hrvat iz čega bi se dalo zaključiti da Franjo Tuđman nije bio Hrvat sve do 1967. godine kada je isključen iz Saveza komunista i umirovljen?

Ovakvim pristupima stvara se netočan i po društvo dugoročno poguban dojam: da su bitne one žrtve koje su etnički Hrvati, a one žrtve koje su prouzročili etnički Hrvati nisu čak ni važne, pa makar među njima bilo i etničkih Hrvata.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka