blog Nepodnošljiva teškoća otpuštanja (ili nahebali smo)

Treba otpuštati! Ili barem treba omogućiti lakše otpuštanje, jer kako nam poručuju i ovoga tjedna, bez otpuštanja nećemo izaći iz ove krize. Treba stvoriti još gubitnika, jer otpušteni to jesu, da bismo na kraju, valjda, bili dobitnici. To da treba otpuštati poručuju nam ovoga tjedna dvije različite strukture. Jedna je MMF koji je završio svoj redoviti obilazak Hrvatske i poručio Vladi, uz ostalo, da treba smanjiti broj zaposlenih u javnom sektoru. Dakle, treba otpuštati. Za lakše otpuštanje založio se i u intervjuu "Globusu" i Davor Majetić, glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca, ali on nije zborio samo o javnom nego i o realnom sektoru. Iako nije baš sve što je kazao promašeno, trebale bi ostati zapamćene njegove rečenice "kad sve skupa zbrojite, dolazite do toga da vam je radnik najveći uteg u doba krize" i "kad propadnu (poduzetnici, op.) ostaju bez ičega, kuće i djedovine. Zato je rizik poslodavca veći, rizik radnika je da neće dobiti plaću i da će morati tražiti drugi posao, ali poduzetnik gubi sve". Naravno, što to radnik ima osim plaće nije navedeno, zašto poduzetnik ne bi potražio novi poduzetnički pothvat Majetić nije naveo, a i nije baš da su mediji iscrpno izvještavali javnost o turobnim poduzetničkim sudbinama koje je poslovna propast dovela do toga da postanu vrijedni kakvog lika iz romana Charlesa Dickensa. Usput, kad smo već kod Dickensa ovih dana obilježena je 200. godišnjica njegova rođenja. On je bio pisac društva i kapitalizma sredine 19. stoljeća. To je razdoblje imalo i svog pisca (Dickensa) i svog mislioca (Marxa), ovo još traži i svog pisca i svog mislioca. 

Što bi tek bilo da ne živimo u državi nepodnošljive teškoće otpuštanja?

Prije nego što Vlada uvaži te nagovore MMF-a i žalopojke HUP-a ne bi li se ljude lakše otpuštalo (opet usput, zašto uvijek treba otpuštati radnike, zašto ne bismo otpuštali poslodavce?), valja malo virnuti u brojke. Dakle, prema podatcima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koncem 2008. godine bilo je 240.455 nezaposlenih. Te je godine započela ova kriza koja, seksualnim rječnikom kazano nikako da svrši nego nas godinama, kako bi to kazali na HTV-u, hebe li hebe. Trenutačno je registriranih nezaposlenih 333.180. Dakle, Od 31. prosinca 2008. godine do 8. veljače 2012. godine broj nezaposlenih povećan je za 92.725. u 1.134 dana, računajući i subote i nedjelje i blagdane. Drugačije rečeno, prosječno je dnevno bez posla ostajalo 81,76 radnika. Što bi tek bilo da ne živimo u državi nepodnošljive teškoće otpuštanja? Natpisnik ovih redaka pozna više nesretnika i nesretnica iz realnog sektora koji su u ovoj krizi, iako njihove firme nisu propale, ostali bez posla lakoćom. I jedino teško u njihovu slučaju nije teškoća otpuštanja, nego njihova teška sudbina. 

Što se tiče perspektive, kako bi to kazao HTV - nahebali smo. 

Sad nam valja malo razmotriti kakva nam je perspektiva. Da bi se to razmotrilo, valja nam malo virnuti u pouke iz prošlosti i jednog američkog predsjednika koji je u komentaru pod prošlotjedni blog opravdano spomenut kao veliki predsjednik. Riječ je o Richardu Milhouseu Nixonu. Da se nije uslijed vlastite paranoje sam poskliznuo u aferi Watergate i, posljedično, sam potpuno samozasluženo razbio, bio bi doista zapamćen kao jedan od najvećih američkih predsjednika, kronološki gledano, sigurno najveći nakon Franklina Delanoa Roosevelta. Rezultat je njegova predsjednikovanja i izreka "samo Nixon može ići u Kinu". Prije četiri desetljeća Nixon je otišao u Kinu, na noge Velikom kormilaru Mao Zedongu. U spektakularnom diplomatskom potezu otvorio je Kinu, a nitko mu na domaćem terenu nije zamjerio da je popustljiv prema komunistima. Naprosto, njegov je status antikomunista, kojega je marljivo i ustrajno gradio desetljećima, bio toliko čvrst da ga nitko nije mogao optužiti za eventualnu popustljivost prema "crvenima". Prevedemo li to na hrvatski jezik i naše prilike, to znači da se samo vlade koje vode nacionalisti (HDZ) mogu obračunavati s nacionalizmom i da se samo vlade koje vodi SDP mogu boriti za smanjenje radničkih prava. Dakle, što se tiče perspektive, kako bi to kazao HTV - nahebali smo. 

• 
  Stipe Radilović   Objavljeno: 10. veljače 2012. u 21:13

  Državna uprava nije zbog Vlade
  a niti zbog njenih službenika
  već zbog 4,5 milijuna ljudi u državi.
  Racionalizacija državne uprave ili
  otpuštanje viška službenika?
  Međusobno su uvjetovani
  pa se tako moraju analizirati i rješavati.
  Ali to mora znati
  ne samo Vlada
  već i oni koji o tome javno pišu.

  • Odgovori 1
  • Preporuči  
  • Prijavi

  • 
    Tony Soprano   Objavljeno: 11. veljače 2012. u 0:56

    Pretpostavka za to bi bila, neovisno i istaživačko novinarstvo.

    • Preporuči  
    • Prijavi
• 
  Legolas iz Gospodara prstenova   Objavljeno: 9. veljače 2012. u 22:06

  "Samo se vlade koje vode nacionalisti (HDZ) mogu obračunavati s nacionalizmom i da se samo vlade koje vodi SDP mogu boriti za smanjenje radničkih prava"

  Slažem se, no samo donekle. Naime, niti nacionalisti, a niti vlade koje vodi SDP ne bi trebale prebukvalno shvatiti ovu tezu pa pretjerati u svojem `obračunu` bilo s nacionalizmom, bilo s radničkim pravima. Jer u suprotnom dobit će rezultat kakav je na proteklim izborima dobio HDZ koji se, ruku na srce, previše okrutno razračunao s idejama desnog biračkog tijela. Naime, analize su kasnije pokazale da nije toliko birača glasovalo za Kukuriku koaliciju (stranke Kukuriku koalicije su 2011. na izborima dobili čak manje glasova nego 2007.), koliko njih nije glasovalo za HDZ! I sam sam do pojave Ive Sanadera bio tradicionalni glasač HDZ-a, no nisam ni 2007., ni 2011. glasovao za ovakav HDZ upravo zato jer se preradikalno obračunao s nekim stvarima. Dakle, teza je u redu, ali samo ako se dozira u umjerenim količinama.

  Tihomire, vi ste povjesničar, pa se s rogatima ne valja bosti, no meni se kao laiku čini da je ipak Ronald Reagan bio najveći američki poslijeratni predsjednik. Dopuštam da sam u krivu.

  • Odgovori 1
  • Preporuči 5
  • Prijavi

  • 
    Patriot   Objavljeno: 10. veljače 2012. u 22:00

    Definitivno najuspješniji, puno bolji predsjednik nego glumac ...

    • Preporuči  
    • Prijavi
• 
  ichabod crane   Objavljeno: 9. veljače 2012. u 12:31

  pa sve ovo znamo otprije. reagan je mogao sklapati sporazume s rusima, a da mu nitko ne spočitne nekakvu nacionalnu izdaju jer je već otprije on bio deklariran kao žestoki desničar. isto tako, samo je hdz kod nas mogao izručiti generale. sdp to nije mogao.
  zato se nadam da će u srbiji pobijediti nikolić i onda ćemo konačno svi znati što ta zemlja planira učiniti sama sa sobom. sad tadić izigrava većeg nacionalistu od radikala (pa uzima boškovića kao srbina katolika), pa se doveo u stupicu iz koje ne može naći izlaz. a poznavajući ljudsku prirodu i učinak vlasti na nju, čini mi se da će hrvatska sa nikolićevom srbijom imati bolje odnose nego s ovom tadićevom.

  • Odgovori
  • Preporuči 2
  • Prijavi
• 
  Ana700   Objavljeno: 9. veljače 2012. u 11:15

  U cemu je problem ? Zar moramo plakati za glomaznom i krajnje neucinkovitom birokracijom, ti (ne)radnici su na tim mjestima ekskluzivno zbog politickih veza i vezica.Poduzetnici moraju placati apsurdne namete i poreze nepoznate Zapadnom svijetu ,samo da bi prehranili te uljeze,uredske stakore koji su jos i uvijereni da su netko i nesto. Treba im skresati place na visinu primanja radnika u preradjivackoj industriji kao i njihov broj ,istovremeno smanjiti poreze gospodarstvu kako bi moglo disati i zaposljavati !

  • Odgovori 3
  • Preporuči 17
  • Prijavi

  • 
    Tony Soprano   Objavljeno: 11. veljače 2012. u 0:46

    Potpisujem sve, uz mali dodatak.
    Gradonačelnike i načelnike općina birati na neposrednim izborima.
    Smanjiti birokracju bez nepotizma i uvjetovanja političkoj pripadnosti.
    Država, servis za narod i gospodarstvo.

    • Preporuči  
    • Prijavi
  • 
    Ana700   Objavljeno: 9. veljače 2012. u 12:57

    Avatar
    Ne znam sto za tebe znaci "rezati" jer uskladjivanje nije isto sto i rezanje. Politicke stranke su sebi kupovale glasove sa apsurdnim povisenjima placa koja nisu pratila realni sektor.
    Pogledaj visinu placa drzavnih sluzbenika u nasem okruzenju(Italija,Austria,Njemacka) i vidjeti ces da su u razini place zaposlenika u preradjivackoj industriji,jer ipak onaj tko proizvodi osam sati,ne smije biti manje placen od jednog sluzbenika .
    U RH na natjecaj za jedno "sigurno" mjesto se javi tisucu kandidata,dok istovremeno moramo uvoziti radnu snagu. Sada K.K. ima povjesnu priliku i obvezu da stavi sve kockice na svoje mjesto !

    • Preporuči  
    • Prijavi
  • 
    Avatar   Objavljeno: 9. veljače 2012. u 11:51

    Ne razati plaće jer češ tako dobiti masu nezadovoljnika s filozofijom "Ne mogu oni mene tako malo platiti kako ja mogu malo raditi" pa opet nemaš niš. Trebalo bi ih prvo pola otpustiti, a onda ostale zaposliti u privatnim tvrtkama koje bi bile kooperanti državi (naravno, uz strogu kontrolu tih natječaja). Time bi se dobilo na produktivnosti jer s ekod privatnika itekako radi uz ogromne uštade na ljudstvu, a standard tih radnika bi se čak mogao i povećati. Kome se to ne bi sviđalo uvjek bi mogao na biro.

    • Preporuči  
    • Prijavi
• 
  adarini   Objavljeno: 9. veljače 2012. u 9:45

  Treba preraspodijelit'! Previše neobrazovanog i nesposobnog kadra koje nije u stanju pratiti suvremene trendove i pravila, a bogami ni zakone, na sigurnim radnim mjestima. A skloni korupciji i nepotizmu. Samo ih treba preseliti na manje važna, manje odgovorna, manje plaćena radna mjesta, dakle - njima primjerena, bez mogućnosti da manipuliraju zapošljavanjem 'rodijaka'. I onda možemo krenuti dalje... Predlažem da se počne od visokog školstva, državne uprave i sl., a 'obične' radne ljude neka, za početak ostave na miru, najmanje štete su oni načinili...

  • Odgovori
  • Preporuči 4
  • Prijavi
• 
  ante1starcevic   Objavljeno: 9. veljače 2012. u 8:19

  Pogodak u sridu. Samo nedostaje sitni dodatak, tj. nastavak priče: što će nam ministri kad samo treba pootpuštat, to mogu i niže rangirani, treba otpustiti ministre, oni su tehnološki višak.

  • Odgovori
  • Preporuči 1
  • Prijavi