Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 18° 4
Sutra: 18° 18° 4
23. rujna 2018.
OPĆA PRAKSA Tihomira PONOŠA

kolumna Nema područja u kojem Vlada ne kiksa

Nema područja u kojem Vlada ne kiksa
Nema područja u kojem Vlada ne kiksa
Autor:
Objavljeno: 10. prosinac 2016. u 22:47 2016-12-10T22:47:51+01:00

Pedesetak dana nakon što je Vladi pod predsjedanjem Andreja Plenkovića izglasano povjerenje, u Saboru jedva da postoji područje u kojem Vlada nije teško kiksala. Posljedica je to političkog neiskustva Vlade (nadati nam se je da nije riječ o manjku političkog talenta, jer iskustvo se stekne, a antitalent ne iščezava) i činjenice da hrvatska izvršna vlast zapravo nema premijera otkako je to prestao biti Zoran Milanović. Njegovog sljednika Tihomira Oreškovića, neobično ambicioznog čovjeka koji se prihvatio dužnosti kojoj je bio neobično nedorastao, nitko i ne ubraja u ozbiljne predsjednike Vlade. Međutim, s Plenkovićem je trebalo biti drugačije, ako ni zbog čega drugog, zato što je čovjek, za razliku od Oreškovića, sudjelovao na izborima i svoju je stranku predvodio do relativne izborne pobjede.

Plenković je u samo 50 dana tri puta teško kiksao kao predsjednik Vlade. Trenutačno sebi, svojoj Vladi, stranci, ali i cijeloj Hrvatskoj uprizoruje grijeh nečinjenja. Jasno, u Jasenovcu je riječ i spomen-ploči podignutoj poginulim pripadnicima HOS-a na kojoj je zapisano »za dom spremni«. Umjesto rješavanja problema, Plenković se odlučio za njegovo relativiziranje, umjesto za micanje ploče on je odlučio poslušati mudrog Winstona Churchilla koji je zaključio da, kada se neki problem ne želi riješiti, treba osnovati komisiju. Za sada komisiju, iliti povjerenstvo, Plenković nije osnovao, tek je najavio njeno osnivanje, a onda će ta komisija, Plenkovićem rječnikom kazano, »na jedan kvalitetan način« riješiti problem. Budući da bi povjerenstvo svakako moralo zaključiti da se crvena zvijezda petokraka ne može zabraniti (jer se u tom slučaju svi zagovornici crvene petokrake mogu pozvati na jednu kvalitetnu presudu Europskog suda za ljudska prava i jer se u tom slučaju svi poštovatelji izvorišnih osnova Ustava mogu pozvati na te osnove u kojima se spominje ZAVNOH, i to nasuprot NDH, a znano je kakve su kape nosili ZAVNOH-ovci, od Vladimira Nazora nadalje) povjerenstvo vjerojatno neće zaključiti ništa, pa će Plenković moći reći da čak i stručnjaci ne mogu postići suglasje po tim i takvim pitanjima, što će biti dobar izgovor da i dalje po tom pitanju ne radi ništa. Ne treba smetnuti s uma niti to da je odluka Plenkovića, pri čemu mu je javno sekundirao Stier, a iz pozadine to čine ministri Ivan Kovačić i Vlaho Orepić, da ne čini ništa otvoreno izražavanje prezira prema izvorišnim osnovama Ustava, prema vrednotama iz članka 3. Ustava, a posebno prema žrtvama ustaškog režima. To što Plenković govori o pijetetu prema tim žrtvama nije ništa drugo nego, narodskim jezikom kazano, na vrbi svirala, i to sve dok je »za dom spremni« na zidu.

Drugi problem Plenkovića je, neočekivano, vanjska politika. Nisu prošla ni dva mjeseca otkako je kazao da će Bosna i Hercegovina biti u fokusu hrvatske vanjske politike, a odnosi između te dvije zemlje su na najnižoj razini u valjda posljednjih dvadeset godina. U ovome slučaju manji dio odgovornosti može se napakirati Plenkoviću. Njegova inicijativa o hrvatskom fokusu nije pala na plodno tlo. Naprosto, sviđalo se to nekome ili ne, Hrvatska jako teško može voditi samostalnu politiku prema Bosni i Hercegovini, pa je jasno da ne može odlučivati o fokusu. No, odnosi su na niskoj razini prije svega zbog intervjua predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović Defense Newsu i njenih opaski o radikalizaciji islama u BiH. Osim s Bosnom i Hercegovinom, u samo pedesetak dana uspjelo se pokvariti ionako loše odnose s Rusijom. Odnosi sa Srbijom i slučaj Čokolinda ne spadaju u odgovornost Vlade.

Treći slučaj na temelju kojega se mora postaviti pitanje ima li hrvatska premijera (ne u doslovnom smislu) i je li osoba koja je na toj dužnosti dorasla zadatku, jest proračun i pregovori sa sindikatima zaposlenih u javnom sektoru koji traže provedbu sporazuma iz 2009. godine. Dakle, proračunski su rashodi lijepo narasli u odnosu na ovu godinu. Rashodi su povećani za 5,5 posto, više novca namijenjeno je vojsci, više novca namijenjeno je braniteljima, a jedino više novca nije trebalo biti namijenjeno onima kojima se verificirano i potpisano, još 2009. godine, duguje novac. Sasvim očekivano, nakon što su vidjeli prijedlog proračuna, sindikati su zauzeli još tvrđu pregovaračku poziciju, a jedino je pitanje kako je moguće da su u Vladi bili tako raskošno naivni, čak toliko da su u jednom trenutku razmišljali o osporavanju legitimnosti sporazuma iz 2009. godine. Mnogo je teških kikseva za tako malo vremena.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila
Zima s pet zvjezdica uz BMW i MINI vozila

Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila