Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 27° 4
Sutra: 23° 28° 12
23. srpnja 2018.
OPĆA PRAKSA Tihomira PONOŠA

kolumna Livada iz košmara

Livada iz košmara
Livada iz košmara
Autor:
Objavljeno: 13. prosinac 2017. u 17:57 2017-12-13T17:57:42+01:00

U mjuziklu »Jalta, Jalta« opjevana je livada iz sna. To je ona livada koja je »zelena i mirisna/ cvjetna sva i nevina«, a ta je livada na točno određenom mjestu jer »još negdje sunca ima/gdje postoje još sni«. »Jalta, Jalta« je praizvedena 28. prosinca 1971. godine, a nepuna dva desetljeća nakon toga urušilo se ono što je Franjo Tuđman volio zvati »jaltskim poretkom« i u tom urušavanju, uslijed povoljnih međunarodnih okolnosti, Tuđman je odlučio biti na čelu onoga što je pompozno nazvano »tisućgodišnjim snom«, predvodio je put prema mjestu »gdje postoje još sni«, koji se u hrvatskom slučaju zvao suverena i samostalna država, a to mjesto »gdje postoje još sni« danas, četvrt stoljeća nakon međunarodnog priznanja nije nikakva livada iz sna nego livada iz košmara.

Kako drugačije nego livadom iz košmara nazvati mjesto u kojem se organizira komemoracija za čovjeka osuđenog na 20 godina zatvora i to zbog ratnih zločina, na koju dolaze predstavnici Ureda predsjednice, Vlade (i to na razini potpredsjednika Vlade i ministara), Sabora (i to na razini potpredsjednika). Komemoracija na kojoj tajnik Hrvatskog generalskog zbora umirovljeni general Marinko Krešić proziva predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović i premijera Andreja Plenkovića zato što nisu došli na komemoraciju Praljku, a što ga navodi na to da im politički priprijeti jer »zbog toga kako se ponašaju birači će ih kazniti«. Birači, naravno, nikada neće kazniti Krešića, kao što nisu kažnjavali ni Glogoškog, kao što nisu kažnjavali ni Klemma jer oni se ne daju kazniti. Oni u ovoj livadi iz košmara žele određivati što se i kako smije misliti, gdje se mora, a gdje ne smije biti, tko smije biti premijer, a koga birači moraju kazniti, a sve one koji ne odgovaraju njihovim standardima treba izgurati na marginu, a bude li moguće i gurnuti preko nje. Nema u tom košmaru mjesta za drugog i drugačijeg, a moglo se čuti na komemoraciji u »Lisinskom«, nema mjesta (osim usputno kod Miroslava Tuđmana) ni za žrtve ratnih zločina.

Kako drugačije nego livadom iz košmara nazvati mjesto u kojem predsjednica Republike poručuje da se ne bi baš pridržavala zakona kao pijana plota i da osuđenima za ratne zločine neće oduzeti odlikovanja, bez obzira na to što piše u Zakonu o odlikovanjima i priznanjima i istoimenom Pravilniku. Pozivati se pritom na nedosljednost prethodnika znači biti dosljedan u nedosljednosti, a dodvoravanjem dijelu desnice i guranjem hrvatskoga društva u košmar velikonacionalističkog ludila zasnovanog na veličanju ratnog zločina znači dobrovoljno sudjelovati u civilizacijskoj regresiji u koju Hrvatska tone.

Kako drugačije nego livadom iz košmara nazvati zemlju u kojoj se predsjednica Republike priopćenjem obraća javnosti u povodu 18. obljetnice smrti Franje Tuđmana i u njemu hladnokrvno konstatira da se »svi hrvatski državljani... s poštovanjem i zahvalnošću sjećaju svojega prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana«. Osim što je to očiti nonsens, to još i negira ono što su Hrvati, navodno, htjeli prije više od četvrt stoljeća, a to je višestranačje i pluralizam stavova. Jer samo u državi sjevernokorejskog ili titoističko-jugoslavenskog svi državljani se nekog političara sjećaju s poštovanjem i zahvalnošću.

Kako drugačije nego livadom iz košmara nazvati državu u kojoj je na vlast na prošlim izborima došao proeuropski Plenkovićev HDZ, a taj proeuropski, umjereni i odmjereni HDZ, kojemu je uzor CDU Angele Merkel danas veliča osuđenog ratnog zločinca do razine »santo subito«, a Miroslav Tuđman ga opisuje riječima kakvima, valjda, ne bi opisao ni rođenog oca. Taj proeuropski, umjereni i odmjereni HDZ uporno odbija ratificirati Istanbulsku konvenciju, a svoje odbijanje opravdava i SDP-ovim grijehom nečinjenja u vrijeme kada je na vlasti bila Kukuriku koalicija.

Kako drugačije nego livadom iz košmara nazvati zemlju u kojoj se novinarima prijeti smrću zato što su se drznuli propitivati novostvorene nacionalističke svetinje, nota bene pravomoćno osuđene na kaznu zatvora od 20 godina zbog ratnih zločina. Eto, dakle, Hrvati su, kako nas se uvjerava, imali svoj tisućljetni san o državi, a onda kada su ga ostvarili počela je djelovati Krležina kletva: snovi su se ostvarili i pretvorili u košmar.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka