Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 17° 1
Sutra: 17° 17° 1
21. travnja 2019.
Opća praksa Tihomira Ponoša

Lekcije podmuklosti

Tko je uništio spomen-ploču u uvali Slana na Pagu koja je posvećena žrtvama ustaškog koncentracijskog logora? / Foto Novi list arhiva
Tko je uništio spomen-ploču u uvali Slana na Pagu koja je posvećena žrtvama ustaškog koncentracijskog logora? / Foto Novi list arhiva
Autor:
Objavljeno: 28. srpanj 2013. u 11:00 2013-07-28T11:00:00+02:00

Ovih je dana uništena i treća spomen-ploča, druga kopija izvornika, a izdržala je manje od tri tjedna. Doista treba biti podmukao pa uništavati spomen-ploče postavljene u čast žrtvama takvih događaja kao što je bio paški logor

Štošta podmuklo zbivalo se u Hrvatskoj u posljednjih desetak dana. U noći s 18. na 19. srpnja nepoznati počinitelj(i) uništili su spomen-ploču u uvali Slana na Pagu postavljenu 29. lipnja ove godine.

Spomen-ploča je postavljena žrtvama ustaškog koncentracijskog logora, njih 8.000, vjerojatno i više koji su u tom logoru ubijeni u samo stotinjak dana koliko je logor u proljeće i ljeto 1941. godine postojao.

Žrtve su bile Srbi i Židovi, za ustaški režim nepoćudni elementi, a njihova se nepoćudnost za ustaše manifestirala već u samoj njihovoj nacionalnoj pripadnosti.

Računovodstvo smrti u Slani i obližnjoj Metajni gdje je bio ženski logor kazuje da su ustaše prosječno dnevno ubijale 80 ljudi, možda i više. Mnogi su ubijeni, a u logor nisu ni ušli, poput onih stotina tisuća nesretnika ubijenih u Auschwitzu, a koji u Auschwitz nisu ni ušli već su odmah s rampe slani u plinske komore.

U slučaju logora na Pagu nije bila riječ o plinskim komorama. Ustaše su s trabakula kojima su dovozili logoraše neke od njih bacali u more, vezane, za noge privezanim kamenjem.

U logoru na Pagu nije bilo niti jedne »krive« žrtve, sve su bile nedužne, dopremljene u logor zbog svoje nacionalne pripadnosti, držane u njemu u neljudskim uvjetima i potom likvidirane. Logor je preživjelo njih tek dvjestotinjak, možda nešto više od dva posto od ukupnog broja logoraša. 

Spomen-ploča je tri puta postavljana, tri puta uništavana. Prvi je put postavljena 1975. godine, uništena 1991. godine u ratno vrijeme, u vrijeme kada propadaju i nestaju svi kriteriji, u doba kada se znatan dio onoga što je imalo veze sa socijalističkim razdobljem uništavalo (a ploča je podignuta u doba socijalizma), u doba kada je znatan dio onoga što je podsjećalo na ustaške zločine nestajalo.

Bilo je to razdoblje, uz ostalo, velike povijesne gumice za brisanje pamćenja. Nitko nije očekivao da će se počinitelji biti pronađeni. Godine 2010. ponovo je postavljena spomen-ploča, kopija nekadašnje. Uništena je za manje od 48 sati.

Ovih je dana uništena i treća spomen-ploča, druga kopija izvornika, a izdržala je manje od tri tjedna. Doista treba biti podmukao pa uništavati spomen-ploče postavljene u čast žrtvama takvih događaja kao što je bio paški logor.

Za to nije dovoljno biti tek puki barbarin, treba biti i podmukao, treba biti bešćutan. Baš kao ni 1991. godine, baš kao ni 2010. godine, ni ove, 2013. godine, godine kada je Hrvatska postala članicom Europske unije i time se diči kao vlastitim civilizacijskim dosegom, ne treba očekivati, ne treba se niti nadati, da će policija pronaći počinitelje.

A ne bi bilo zgorega da u istrazi krenu od otoka Paga, jer teško je povjerovati da je netko doputovao iz Strizivojne kako bi uništio spomen-ploču. Ako je dosadašnje ponašatelja uništavatelja spomen-ploče podmuklo, onda je dosadašnje ponašanje policije, rječnikom Hannah Arendt moralidiotsko. 

O podmuklosti je bilo riječi i pri izricanju presude Ediju Mišiću zbog ubojstva Selene Macedo. Sudac Vladimir Živaljić održao je pledoaje o podmuklosti kako bi obrazložio zašto je Mišiću izrekao kaznu od 15 godina zatvora, a ne 40 koliko je tražilo tužiteljstvo. U određivanju pojma podmuklosti Živaljić se vodio sudskom praksom.

»Podmuklo je ubiti nekoga u snu, podmuklo je baciti planinara s litice. Podmuklo je ubiti nekoga tko u osobu ima povjerenje. No to u ovom slučaju nije dokazano. Nema dokaza da su Edi i Selena imali ikakav odnos, a kamoli odnos povjerenja«, obrazlagao je sudac Živaljić.

Dakle, dobro poznavanje nekoga, odnos povjerenja, preduvjet su za podmuklo djelovanje, smatra Živaljić. Nije baš najjasnije što u tome onda rade oni Živaljićevi planinari: je li podmukao čin ako bacite s litice planinara kojeg dobro poznate i s kojim imate odnos povjerenja, a ako bacite s te iste litice nekog sebi potpuno nepoznatog planinara onda to nije podmukao čin nego nešto oštriji oblik sportske neopreznosti?

Živaljić je zaključio i da Mišić nesretnu Meksikanku nije ubio krajnje okrutno jer je u trenutku kada joj je on pokušavao odsjeći glavu ona bila u nesvijesti zbog udarca u vrat.

Upravo iz tog detalja, ako prihvatimo argumentaciju suca Živaljića da nije riječ o krajnjoj okrutnosti, dalo bi se zaključiti da je Mišić bio, bez obzira na svoj odnos s Macedo, podmukao. Za jedan tjedan podmuklosti i previše.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Tommy zna što voliš