Grad: Rijeka
Danas: 4° naoblaka
Sutra: -9° 3°
16. prosinca 2017.
Opća praksa Tihomira Pooša

Konačno! Imamo novi rat

arhiva NL
arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 29. studeni 2017. u 18:45 2017-11-29T18:45:07+01:00

Taj rat u zemlji tinja mjesecima, a posljednjih se dana naglo razbuktao nakon što je premijer Andrej Plenković prije nekoliko dana kazao da se u Hrvatskoj vodi hibridni medijski rat, da u njemu postoji mnogo aktera koji žele destabilizaciju

Dobro je! Imamo novi rat! Konačno imamo priliku završiti i Drugi svjetski rat i Domovinski rat. Drugi svjetski rat nikako da završimo, dapače u posljednjih godinu dana solidno se razbuktao do razine besmislice, pa se 2017. godine u Hrvatskoj raspravlja o tome je li »za dom spremni« ustaški pozdrav ili nije, je li preimenovanje Trga maršala Tita u Zagrebu drugačiji završetak Drugog svjetskog rata drugim sredstvima ili nije. Domovinski rat nije završio, dapače sveprisutan je (dovoljno je bilo vidjeti kojim redoslijedom su poredane vijesti u kasnovečernjem Dnevniku HTV-a u ponedjeljak), raspravlja se o tome tko je gdje bio 1991. godine. Domovinski rat nije uspio završiti ni Ante Gotovina (što samo pokazuje da je njegov utjecaj manji nego njegov ugled) koji je prije više od pet godina, kada se kao slobodan čovjek iz Haaga vratio u Zagreb kazao »rat je gotov«. Sada konačno imamo priliku završiti (ili, ako već i ne završiti, jer to je možda ipak preambiciozan cilj, onda gurnuti u drugi plan) i Drugi svjetski rat i Domovinski rat, a najbolje sredstvo za završavanje jednog rata je započinjanje novog, u aktualnom hrvatskom slučaju hibridnog.

Taj rat u zemlji tinja mjesecima, a posljednjih se dana naglo razbuktao. Dakle, naglo se razbuktao nakon što je predsjednik Vlade Andrej Plenković prije nekoliko dana kazao da se u Hrvatskoj vodi hibridni medijski rat, da u njemu postoji mnogo aktera koji žele destabilizaciju (pri čemu valja imati na umu da je stabilnost glavni politički cilj Plenkovića), a s hibridnim ratom suočavaju se i vlade u drugim zemljama. Iz te bi se premijerove izjave dalo naslutiti tko je napadnuti, dakle pretpostavljena žrtva, a to su vlade, uključujući i onu kojom on predsjedava. A tko je napadač, malo je teže dokučiti jer u tom je ratu »mnogo aktera koji žele destabilizaciju«.

Nije prošlo ni nekoliko dana, a manje-više sve loše što se nekome, svakako nekome tko je na vlasti, događa je posljedica hibridnog rata, prijetvornog hibridnog napada. Baš takvom je napadu bio izložen i ministar obrane Damir Krstičević, od ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića čuli smo da takva vrsta ratovanja nije došla iz vedra neba, dapače postoji godinama (zašto kao državljani i građani nismo ranije upozoreni na taj rat?), a tko je žrtva, a tko agresor teško će biti razlučiti pročita li se blog Ivice Todorića koji, nasuprot svemu što tvrdi Vlada, tvrdi da je upravo Vlada ta koja, barem u slučaju Agrokora, vodi hibridni rat.

I sada neka čovjek bude pametan i zaključi tko je u ovome ratu žrtva, a tko agresor. Sudimo li po izjavama koje smo čuli u samo nekoliko dana taj rat nikako neće izbjeći da ga se jednoga dana nazove i građanskim jer jasno je da u tome ratu ima mnogo i unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Budući povjesničari hibridnog rata imat će težak zadatak razlučiti tko je žrtva, tko agresor, a dok oni to ne razluče, dok se arhivi hibridnog rata ne otvore, ne bi bilo zgorega koncentrirati se na sredstvo kojim se rat vodi, a to su – mediji. Jer, nije premijer Plenković prvi koji je kazao da se u Hrvatskoj vodi hibridni medijski rat, nije on prvi koji je, makar samo aludirao, zapravo kazao da su mediji oružje hibridnog rata. Kako, dakle, izbjeći hibridni rat? Pa jednostavno, ako već ne možete precizno locirati neprijatelja, a to obično znači i da ga nije moguće pobijediti, možda čak ni ne znate točno tko je on, ali znate koja sredstva koristi, uzmite mu sredstvo. Opasna sredstva ratovanja – u rasponu od protupješačkih mina do nuklearnog oružja – ionako se nastoje eliminirati ili ograničiti.

Nije da rata više neće biti, ali nekim sredstvima se više neće moći (zakonito) voditi. Tako će osigurati dosljednost hibridnog rata u odnosu na ratove općenito, jer u svakome ratu, pa tako i hibridnom, prva žrtva obično bude istina. I nije štos u tome da mediji, budu li ograničeni zato što su ratno sredstvo, neće moći pisati istinu, štos je u tome da neće moći ni lagati, pa će sve biti prepušteno onima koji su ograničili sredstvo ratovanja. A onda bi za sedamdesetak godina, negdje oko 2089. godine, neka vlada mogla osnovati Vijeće za suočavanje s posljedicama hibridnog rata.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka