Vlada Andreja Plenkovića, resorno predvođena ministrom uprave Lovrom Kuščevićem, i parlamentarna većina ostvarili su san svakog diktatora željnog stabilnosti i netalasanja, ali ne bilo kakve stabilnosti i netalasanja, nego onih finih, obavijenih koprenom demokratskog privida.

Ministar Kuščević u svojoj blaženoj bezazlenosti diči se postignućima Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, kolokvijalno nazvanog lex šerif. Jer, kako je bezazleni ministar izjavio za Hinu, 574 općine, grada i županije, od njih 576 usvojilo je proračune za 2018. godinu, pa će ove godine prijevremeni izbori biti održani samo u Općini Muć, dok je u Gradu Gospiću usvojena odluka o privremenom financiranju.

Kuščević tvrdi da taj podatak »sam za sebe dovoljno govori o kvaliteti novih zakonskih rješenja«. Postignuće je doista epohalno – ministar se diči demokracijom u kojoj je zakonom praktično onemogućio prijevremene izbore. Ne zna čovjek bi li u ovom slučaju trebalo izgovoriti latinsku izreku »sapienti sat« ili ponoviti navodno posljednje riječi Jana Husa »o sancta simplicitas«.

Usvajanja proračuna ni prije usvajanja izmjena i dopuna spomenutog Zakona u prosincu prošle godine nisu bila problematična, pa se Vlada, valjda u nedostatku ozbiljnih problema, lani poduhvatila rješavanja nepostojećeg problema.

To da nisu bila problematična potvrdio je i sam Kuščević. Od 2013. do 2017. godine proračun nije bio donesen u 52 slučaja, i to po godinama u 2014. u osam jedinica, u 2015. u 19, u 2016. u 11, a u 2017. godini u 14 jedinica.

U te četiri godine jedinice lokalne i regionalne samouprave raspravljale su o 2.304 proračuna, a proračun nisu uspjeli usvojiti u 52 slučaja, dakle u 2,25 posto. Nije se na tome zaustavio Lovro Bezazleni i naglasio je da su se prijašnja zakonska rješenja na određeni način pokazala kao zapreka za bolje i efikasnije funkcioniranje tijela jedinica lokalne i područne samouprave, a ključan problem bila je nesuradnja predstavničkog i izvršnog tijela što je, pak, najvidljivije u postupku donošenja proračuna.

Da se ponovi gradivo - neusvajanje proračuna zabilježeno je u 2,25 posto slučajeva. Dakle, predstavničko i izvršno tijelo uspješno su surađivali u 97,75 posto slučajeva, ali za ministra Kuščevića to je za ocjenu nedovoljan.

Nije znano je li ministar Kuščević, a intervju s njim Hina je objavila u nedjelju, osjetio šamar koji mu je u ponedjeljak iz Iloka udijelila (istina, ne samo njemu) predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović govoreći kako bi se Hrvatska u funkcionalnoj i fiskalnoj decentraliziraciji trebala ugledati na Poljsku koja je, ne bi li uklonila zapreke za bolje i efikasnije funkcioniranje tijela jedinica lokalne i područne samouprave, odlučila te jedinice okrupniti.

Nesuradnja predstavničkog i izvršnog tijela, uglavnom nepostojeća, iznimno je lako rješiv problem i nije ga trebalo rješavati tako da se ministar Kuščević danas diči neizbornom demokracijom u Hrvatskoj na lokalnoj i regionalnoj razini. Sasvim je dovoljno ukinuti izravan izbor čelnika (načelnika, gradonačelnika i župana) i taj problem je riješen.

Naravno, u svojoj bezazlenosti ministar Kuščević nije dokučio zašto su danas općine, gradovi i županije tako uspješni u usvajanju proračuna, jer uspjelo je to učiniti u roku njih 99,65 posto.

Dakle, ako predstavničko tijelo ne usvoji proračun, ono ruši sebe, ne izravno izabranog čelnika i vijećnici su ti koji idu na prijevremene izbore. Tek ako ponovno sruše proračun, na izborima će svoju sreću okušati i vijećnici i izravno izabrani čelnik.

Takva uspješnost nije posljedica nikakve suradničke ugode između predstavničkog i izvršnog tijela, nego straha predstavničkog tijela od raspuštanja koji im je zakonom utjeran u kosti. Svakako valja zabilježiti da je Vlada Andreja Plenkovića nakon 15 mjeseci vladanja ostvarila velik uspjeh na lokalnoj i regionalnoj razini: postigli su demokraciju s maksimalno smanjenom mogućnošću izbora, a oni koji su izabrani žive u strahu.