Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 17° 6
Sutra: 17° 17° 6
16. listopada 2019.
Međuzemlje Tihomira Ponoša

Kokošarenje mita i mita o Brkiću

Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 21. travanj 2019. u 10:23 2019-04-21T10:23:42+02:00

Zar je moguće da su mito i korupcija u ovoj zemlji spali tako nisko da se daju razotkriti za pišljivih 660 eura? Zar je moguće da je naš princ tame, svemoćni Brkić, moć koristio kako bi malo ćirio u mailove (bivše) žene?

Tjedan za nama obilježio je potpredsjednik Sabora i zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić. Bit će da nije htio da on bude taj o kojem će se ovoga političkog tjedna, u kojem vlada saborsko zatišje, a izborna kampanja se polako zahuktava, tako mnogo zboriti, ali takva mu je sudbina.

Protiv Milijana Brkića je PNUSKOK podnio kaznenu prijavu, a slijedom te kaznene prijave DORH je pokrenuo istragu i to ne samo protiv Miljana Brkića nego i protiv njegova brata Joze, kuma mu Blaža Curića i bivšeg policajca Franje Varge. Sve ih se sumnjiči da su počinili kaznena djela presretanja računalnih podataka, poticanja na neovlašteno presretanje računalnih podataka, pomaganja u tome te zlouporabe naprave.

Iza suhog jezika prava krije se nešto prozaično: njih se četvoricu sumnjiči da su protuzakoniti presretali i čitali elektroničku poštu četiri žene među kojima je i bivša Brkićeva supruga Karmen. Ona je već ustvrdila da ništa za što se sumnjiči njenog bivšeg supruga nije istinito i po svemu sudeći spremna je svjedočiti da je ona svojevoljno omogućila pristup svojoj elektroničkoj pošti. Što je s preostale tri žene, za sada nije znano.

Moćan i nadmoćan

Milijan Brkić godinama je u javnosti prikazivan kao siva eminencija hrvatske politike, posebno HDZ-a. Doduše, nije on nikada bio prava siva eminencija, imao je (i još ih ima) jasne i javne funkcije i u stranci i u državi. Međutim, Brkića se tretiralo kao obavještajno-organizacijskog veleuma bez čije pomoći nitko u HDZ-u ništa ne može postići i koji je satkao gustu mrežu svojih ljudi u državnim službama, posebno obavještajno-sigurnosnoj, a ta mu mreža omogućava da kontrolira koga hoće, kada hoće i odakle hoće, svejedno bio on (odnosno HDZ) na vlasti ili ne. Brkić je prikazivan kao čovjek koji nije moćan nego nadmoćan. Želite li postati predsjednik HDZ-a? Nazovite Brkića.

Želite li da vam stranačko članstvo na terenu bude sklono i da budete izabrani na stranačku dužnost iako niste Plenkovićev kandidat? Nazovite Brkića. Zanima vas štošta i koješta, a za što vam je potrebna pomoć obavještajaca i policijskih istražitelja? Nazovite Brkića. Takav je dojam stvaran o čovjeku: on je moćan, kontrolira manje-više sve ključne poluge, doduše nikada neće biti kralj (ali će zato odlučivati tko će biti i tko će mu staviti krunu na glavu, barem u HDZ-u), svako malo se spominjalo Brkića kao čovjeka s kojim je bolje ne biti u zavadi baš zbog toga što je on taj koji kontrolira sve te poluge s kojima i inače nije dobro imati posla.

Govorilo se da tko zna za što sve i kako Brkić koristi sve te poluge s kojima nije dobro imati posla, a onda smo u manje od tjedan dana vidjeli što je, kakvo navodno korištenje, žestoko politički uzdrmalo Brkića. Čovjek bi od čovjeka o kojemu je stvaran takav dojam očekivao da je masovno prisluškivao i pratio novinare, da ima dosjee o oporbenim čelnicima i njihovim ljudskim slabostima, da je princ tame koji moć koristi zlehudije nego li Frank Underwood, a kad ono, čovjek bi malo ćirio u mailove (bivše) žene.

Dakle, Brkić je, ako je vjerovati onima koji ga za to sumnjiče, svu tu moć koristio zato da bi žicao prijatelje i znance da mu omoguće da virne u elektroničku poštu (bivše) supruge. Na to je na koncu sveden navodno svemoćni Brkić za kojega je sve što se oko njega posljednjih dana zbiva cirkus i zloupotreba sistema protiv pojedinca u svrhu političkog obračuna. Osim cirkusa, postoji još nešto što se oko Brkića zbiva, a to je stranačka zavjera šutnje.

Propala i korupcija

Nakon što su do javnosti doprle informacije o slučaju Milijana Brkića nikako da se netko iz vrha stranke čuje s njim, da porazgovara, makar da razmijeni sms (bit će da im dopisivanje elektroničkom poštom stvara nelagodu, ipak je to, još uvijek, Brkić), a ipak je riječ o zamjeniku predsjednika stranke. Kako li samo funkcionira ta stranka, kako je ona tako uspješna, kada nitko ne želi razgovarati sa zamjenikom predsjednika stranke? Čudni su putevi stranačke organiziranosti.

Drugi znakoviti ovotjedni slučaj jest onaj načelnika sektora pravnih poslova u Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja Josipa Bienenfelda. On i još trojica uhićeni su zbog primanja mita, a mito su primili kako bi Hotelu »Vila Harmony« u Splitu pribavili izmjenu i dopunu građevinske dozvole, drugim riječima da bi stvarno stanje izgrađene zgrade legalizirali. Svota za podmićivanje u ovom slučaju iznosi 660 eura.

Eh, sad, pitanje je što je ovdje u pitanju? Jesu li mito i korupcija u Hrvatskoj toliko propali da se više ne farbaju tuneli višestruko, da se više ne cijede desetci milijuna kuna i eura, da se ministarstvima ne prodaju preplaćene zgrade, a zbog čega bivši premijer završava u zatvoru. Zar je moguće da su mito i korupcija u ovoj zemlji spali tako nisko da se daju razotkriti za pišljivih 660 eura, ni 5.000 kuna što je manje ne samo od prosječne plaće u Hrvatskoj, nego od medijalne. Naravno, ne treba na mito i korupciju i njihovu propast nužno gledati tako osorno. Možda oni nisu ni krivi ni dužni za vlastitu propast koja je rezultirala niskim cjenikom, tko će ga znati, možda nam je pravna država eksplodirala do neslućenih razmjera i visina, toliko da joj više ni takvo kokošarenje ne može promaknuti.

Naravno, postoji i treća mogućnost, a ta je da je cijena duše u ovom zemlji toliko pala da ju pojedinci prodaju kao da je vječna rasprodaja. Naravno, slučaj Josipa Bienenfelda i njegovih suradnika ima svoju dobru stranu. Saznali smo kako se zove ministar graditeljstva i prostornog uređenja. To je onaj Predrag Štromar iz onog HNS-a, čak je i potpredsjednik Vlade.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.