Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 28° 1
Sutra: 28° 28° 1
20. rujna 2018.
Opća praksa Tihomira Ponoša

kolumna Kako nedostatak radnika u Njemačkoj može ugroziti Hrvatsku

Nije teško pretpostaviti da će Njemačka to pokušati prevazići nečime što se na modernom hrvatskom jeziku zove »brain drain« odnosno isušivanje mozgova, odnosno prelijevanje mozgova iz jedne države u drugu
Nije teško pretpostaviti da će Njemačka to pokušati prevazići nečime što se na modernom hrvatskom jeziku zove »brain drain« odnosno isušivanje mozgova, odnosno prelijevanje mozgova iz jedne države u drugu
Autor:
Objavljeno: 9. svibanj 2018. u 17:56 2018-05-09T17:56:31+02:00

Hrvatska i niz članica Europske unije koje se donedavno zvalo tranzicijskima  ionako su u ovih četvrt stoljeća pogođene ozbiljnim demografskim deficitima koji su donedavno tinjali, a sada bukte

Njemačkoj bi do kraja sljedećega desetljeća moglo nedostajati 4,9 milijuna radnika. Procjena je to savjetničke tvrtke Korn/Ferry koju su iscrpno u ponedjeljak prenijeli njemački mediji. Nedostatak tako velikog broja radnika Njemačku bi koštao 525 milijardi eura.

Korn/Ferry procjenjuje da će u sljedećih 12 godina u Njemačkoj rasti broj radnika koji nedostaju. Za dvije godine nedostajat će ih 1,43 milijuna, 2025. godine nešto više od tri milijuna, a 2030. 4,9 milijuna. S porastom brojke nedostajućih radnika raste i gubitak, sve do spomenutih 525 milijardi eura.

Neprekidno će rasti i broj nedostajuće visokokvalificirane radne snage (iako će njen udio u ukupnom broju nedostajućih radnika padati). Već 2020. nedostajat će 1,2 milijuna visokokvalificiranih, zatim 2025. 1,79 milijuna, a 2030. 2,47 milijuna.

Najviše radnika nedostajat će u uslužnim djelatnostima (uračunate su i financije) 1,2 milijuna, slijedi industrija s 600.000, a nešto manje od 200.000 radnika nedostajat će u telekomunikacijama.

Zašto bi te brojke o stotinama tisuća i milijunima radnih mjesta koja u Njemačkoj (možda) neće biti popunjena zbog čega bi njemačka privreda posljedično mogla bilježiti izmakli prihod vrijedan stotine milijardi eura bile važne bilo kome u Hrvatskoj?

Prvi razlog se krije u tome što bi njemačka privreda, uslijed manjka radne snage, mogla imati manje narudžbe nego što bi ih imala da se ne suočava s manjkom radne snage (i to već sad, u prvom kvartalu ove godine nepopunjeno je 1,2 milijuna radnih mjesta, uglavnom za kvalificiranu i visokokvalificiranu radnu snagu), a to bi se posljedično odrazilo i na one od kojih ti njemački naručitelji naručuju (dijelove, komponente, sirovine, usluge...) a među njima su i mnoge hrvatske tvrtke.

Drugi je razlog pitanje kako će Njemačka nastojati popuniti tu »rupu«, kako i iz kojih izvora će pokušati nadomjestiti taj za sada tek pretpostavljeni manjak od 4,9 milijuna radnika, među njima 2,47 visokokvalificiranih.

Nije teško pretpostaviti da će to pokušati napraviti nečime što se na modernom hrvatskom jeziku zove »brain drain« odnosno isušivanje mozgova, odnosno prelijevanje mozgova iz jedne države u drugu.

U takvoj igri uvijek dobro prolaze bogati, a loše siromašni. Naprosto, bogati mogu privući radnu snagu iz siromašnijih zemalja koje, logikom snage svoje vlastite ekonomije, mnoge visokokvalificirane mogu teško zadržati.

Netko će prigovoriti da je takvo slobodno tržište radne snage, da radnici, pa i visokokvalificirani, slobodno mogu ići raditi tamo gdje smatraju da će im (i njihovim porodicama) biti bolje.

Taj prigovor je na mjestu, ali država koja bi mogla biti izložena takvom procesu kao što je »brain drain« (a neće mu biti izložena samo Hrvatska) bi morala porazmisliti kako da se od toga pokuša obraniti jer pitanje je do koje mjere ta siromašnija država može funkcionirati uz pretpostavljeni masovni odljev velikog broja kvalificiranih i visokokvalificiranih radnika.

Pitanje je i radi li se tek o slobodnom kretanju radne snage ili se zapravo radi o tome kako bogata država eksploatira siromašnu koja joj školuje radnu snagu (naravno, o svom trošku, ne o trošku bogate države).

Hrvatska i niz članica Europske unije koje se donedavno zvalo tranzicijskima (a tranzicija je navodno ulaskom tih država u EU i NATO formalno okončana, što su dopuštenjem ulaska verificirale stare i bogate članice EU i NATO-a) ionako su u ovih četvrt stoljeća pogođene ozbiljnim demografskim deficitima koji su donedavno tinjali, a sada bukte.

Hrvatska trenutačno ima barem 600.000 stanovnika manje nego što je imala na popisu stanovništva 1991. godine (nešto više od zbroja stanovnika tadašnjih skupština općina Splita, Rijeke i Osijeka), a prema procjenama UN-a do sredine stoljeća bi mogla izgubiti još 700.000 (i biti treća po postotku pada broja stanovnika među zemljama srednje i istočnoj Europi, regiji koja je po tom parametru uvjerljivo najgora u posljednjih četvrt stoljeća s tendencijom da u sljedećih 30 godina učvrsti primat).

Pridoda li se tome ocjena uglednog ekonomista Branka Milanovića iz 2014. godine, objavljena u istraživanju o 25. obljetnici pada Berlinskoga zida, da Hrvatska spada u skupinu »relativno neuspješnih« tranzicijskih zemalja što se svakodnevno osjeća u zemlji jasno je zašto procjena Korn/Ferryja treba brinuti i barem nekoga u Hrvatskoj.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila
Zima s pet zvjezdica uz BMW i MINI vozila

Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila