Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 1
Sutra: 14° 14° 1
14. studenoga 2018.
Opća praksa Tihomira Ponoša

kolumna Jasen Mesić na stazi Radovana Zogovića

Snimio Denis LOVROVIĆ
Snimio Denis LOVROVIĆ
Autor:
Objavljeno: 11. veljača 2017. u 23:16 2017-02-11T23:16:27+01:00

U Mesićevoj se rečenici, tako se ona može tumačiti, krije ideja stvaranja politički zabranjenih poetika i estetika, a ako postoje takve, onda postoje i politički poželjne estetike i poetike. U tome je, po svemu sudeći, pozadina udara na HAVC

Jasen Mesić, saborski zastupnik HDZ-a i bivši ministar kulture, u ovotjednoj je raspravi o HAVC-u i nalazu državne revizije kazao da »mi sebi u HDZ-u ne uzimamo za pravo kakvi bi filmovi trebali biti, ali ono što znamo je kakvi ne bi trebali biti«. Time je Mesić, kojega se uobičajeno svrstava u meku struju HDZ-a, nagovijestio da njegova stranka zna što se i kako se u ovoj zemlji ne bi smjelo snimati, a barem za sada nisu sigurni u to što bi se sve i kako trebalo snimati.

Izjava Mesića, kojega su SDP-ovci, primjerice Nenad Stazić, u raspravi o izglasavanju povjerenja vladi Tihomira Oreškovića hvalili i postavljali kao suprotnost Zlatku Hasanbegoviću, tada predloženom ministru kulture, upozorava na to da on, a lako moguće i njegova stranka, u pitanjima umjetničke poetike i estetike,  polako, ali sigurno, koračaju stazom kojom je nakon Drugog svjetskog rata koračao Radovan Zogović.

Njega se danas pamti kao jednog od najvažnijih crnogorskih pjesnika druge polovice 20. stoljeća, ali mnogo je upečatljiviji dojam ostavio kao jedan od vodećih ljudi Agitpropa neposredno nakon Drugog svjetskog rata, čovjeka koji se zalagao za socrealizam i ništenje onih poetika i estetika koje su u tu sliku svijeta i umjetnosti ne uklapaju i, na koncu, kao čovjeka koji se u sukobu Tito – Staljin 1948. godine izjasnio za Staljina.

Zogović je 1947. godine objavio knjigu »Na poprištu«, a dio te knjige je i tekst »Primjer kako ne treba praviti 'Primjere književnosti'«. U tom se tekstu osvrnuo na »Primjere iz književnosti za osmi razred gimnazije« koje je uredio Vice Zaninović, a odobrilo Ministarstvo prosvjete Narodne Republike Hrvatske. U tom je tekstu Zogović (to je razlika u odnosu na Mesića i HDZ) jasno znao što i kako se treba objavljivati i što i kako se ne smije objavljivati.

Na Zaninovićeve »Primjere« obrušio se zbog izbora autora i zbog toga što i tko jest u tim »Primjerima«, i zbog toga što i tko nije u njima. Linija razdvajanja za njega nije bila ni estetika ni poetika nego politika.

Zogović nije bio nježan momak, a takve su bile i njegove rečenice. Eto jednog primjera: »Krkleca nema, ali je Tin Ujević, koji nije talentovaniji od Krkleca, ali je neusporedivo mračniji, dekadentniji i reakcionarniji od njega, a u ratu se držao neusporedivo gore od njega –  uključen i u nastavni plan i u Zaninovićev zbornik (sa šest pjesama i jednim proznim fragmentom).

Vladimir Vidrić, nejaki formalistički pjesnik, nalazi se i u nastavnom planu i u 'Primjerima', a Jovana Dučića nema ni na jednom ni na drugom mjestu, iako je on neuporedivo veći pjesnik od Vidrića, a nije ništa veći izdajnik od Ujevića«.

Ima tu rečenica o Milanu Begoviću kao »polupornografu«, o poeziji Kamova i njegovoj početničkoj pjesmi koja je »više krpljena nego smjela, više odvratna nego tragična – prije je perverzna samoanaliza malograđanina koji je podivljao od gladi nego literarna osuda gladi kao društvene pojave«. Ključna rečenica Zogovićeva pamfleta glasi »Iz ovoga što je do sada rečeno jasno se vidi kakav je Zaninovićev zbornik, i može se suditi kakve ne smiju biti naše školske čitanke i hrestomatije«.  I to je misao Zogovića kojoj se Mesić najviše približio.

U Mesićevoj se rečenici, tako se ona može tumačiti, krije ideja stvaranja politički zabranjenih poetika i estetika, a ako postoje takve, onda postoje i politički poželjne estetike i poetike. U tome je, po svemu sudeći, pozadina udara na HAVC.

Financijskim poslovanjem, eventualnim malverzacijama, protuzakonitim raspolaganjem i raspodjelom novca, svemu što makar i malo smrdi na financijske nepravilnosti i kriminal neka se bavi Državno odvjetništvo.

Međutim, Mesić se zaputio na polja nedopuštene estetike i poetike. Kada se politika zaputi na ta polja jasno je da ona ne želi određivati samo nedopuštenu estetiku i poetiku, nego i dopuštenu, a samim time propisivati i istinu. A kada je već riječ o filmu, koliko je istina nedohvatna jasno je svakome tko je gledao »Rašomon« Akira Kurosawe.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka