Grad: Rijeka
Danas: 4° snijeg
Sutra: -9° 3°
16. prosinca 2017.
Opća praksa Tihomira Ponoša

kolumna Istanbulska konvencija je unutarstranački problem Plenkovića

arhiva NL
arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 20. rujan 2017. u 23:24 2017-09-20T23:24:23+02:00

Posljednje što Plenković želi je da ga se doživljava kao slabog čovjeka stranke. Jednog takvog posljednjih stotinu dana ima za koalicijskog partnera u Vladi, a drugi je navodno čelnik oporbe

Prije više od devet godina, u proljeće 2008. godine, u domaćoj se javnosti raspravljalo o Zakonu o suzbijanju diskriminacije. Na vlasti je bio HDZ, Vladom je predsjedavao Ivo Sanader, a potpredsjednica je bila Jadranka Kosor. Taj je zakon bio itekako važan i u sklopu pristupnih pregovora Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji, ali bio je važan i s civilizacijskog i društvenog aspekta. Zakon je usvojen i to je postignuće kojim se ta Vlada treba ponositi. Dodatan razlog za ponos krije se u činjenici da su i članovi Vlade, posebno Jadranka Kosor koja je bila operativno zadužena za taj zakon, ali i zastupnici HDZ-a, bili pod žestokim pritiskom Katoličke crkve i njoj bliskih udruga. Bili su tadašnji HDZ-ovci nešto poput izdajnika, ispred središnjice stranke organizirani su prosvjedi, pojedini biskupi zivkali su saborske zastupnike vladajuće stranke, pritiskali ne bi li spriječili usvajanje njima mrskog zakona. No, tadašnje je vodstvo HDZ-a pokazalo čvrstinu, Sanader je sve odlučno presjekao, a valja istaknuti i čvrstinu i odlučnost Jadranke Kosor u tome da se ne popusti pritiscima i usvoji Zakon o suzbijanju diskriminacije.

Devet godina kasnije raspravlja se o Konvenciji Vijeća Europe o sprječavanju i borbi porotiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, kolokvijalno zvanoj Istanbulska konvencija. Pritisci s desnog i vrlo desnog političkog spekta traju mjesecima, njihovo protivljenje usvajanju te Konvencije zbog toga što bi, navodno, rodna ideologija razorila temeljne vrednote ljudskoga bića.

Do kraja godine Vlada Andreja Plenkovića i njegova većina u Saboru bit će pod sve jačim pritiskom, a cilj toga pritiska je neratificiranje Istanbulske konvencije. Hoće li Plenković biti dovoljno čvrst, kao što je bio Sanader, tek ćemo vidjeti. Za sada mu se ne može prigovoriti da je spreman na ustupke kada je riječ o ratifikaciji Istanbulske konvencije. U prijedlogu zakona o potvrđivanju Vlada je stavila jednu rezervu, a ona, pak, nema nikakve veze s pojmom roda. Dakle, za sada se sve odvija kako je Plenković proljetos nagovijestio – Konvencija će biti ratificirana do konca godine. No, pitanje je ima li Plenkovićev HDZ dovoljno čvrstine da se odupre pritisku, a pitanje je i ima li Plenković dovoljno autoriteta unutar stranke (Sanader ga je nesumnjivo imao) pa da stranka bezostatno prihvati njegov stav o Konvenciji.

Prošlotjedno glasanje u Europskom parlamentu demonstriralo je podijeljenost unutar zastupnika iz HDZ-a po tom pitanju. Potvrđivanje Konvencije podržale su Željana Zovko i Dubravka Šuica, suzdržana je bila Ivana Maletić, a protiv Ivica Tolić. Da zastupnici, posebno HDZ-a, mogu očekivati da će biti pod pritiskom razvidno je iz prošlotjednog priopćenja Hrvatske biskupske konferencije objavljenog nakon sjednice Vijeća HBK za život i obitelj. Ono je otvoreno pozvalo Hrvatski sabor, a osobito zastupnike koji dijele katolički svjetonazor da ne ratificiraju Konvenciju.

Ratifikacija Konvencije bit će za Plenkovića velik izazov. Ne toliko zbog ishoda glasanja u Saboru. Izvjesno je da će Plenković prilikom glasanja o ratifikaciji moći računati na zastupnike SDP-a, HNS-a, manjina. Dakle, glasova za ratifikaciju trebalo bi biti sasvim dovoljno. No, ratifikacija će za njega biti izazov ne kao predsjednika Vlade koja Konvenciju šalje u parlamentarnu proceduru, nego kao predsjednika HDZ-a čiji zastupnici je trebaju podržati.

Njegov autoritet predsjednika stranke bit će doveden u pitanje usprotivi li se dio zastupnika njegove stranke Konvenciji. Nejedinstveno izjašnjavanje zastupnika HDZ-a o Konvenciji bio bi znak unutarstranačke slabosti Plenkovića, a možda i posljednje što Plenković želi je da ga se doživljava kao slabog čovjeka stranke. Jednog takvog posljednjih stotinu dana ima za koalicijskog partnera u Vladi, a drugi je navodno čelnik oporbe.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka