Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 3
Sutra: 14° 14° 3
14. studenoga 2018.
Opća praksa Tihomira Ponoša

Komentar Istanbulska kaša

Foto: D. JELINEK
Foto: D. JELINEK
Autor:
Objavljeno: 7. ožujak 2018. u 15:36 2018-03-07T15:36:41+01:00

U toj kaši nije samo HDZ, u toj su kaši i svi oni koji su i inače s HDZ-om i koji s njime tvore većinu

Kakvu kašu si je zakuhao predsjednik Vlade Andrej Plenković, zajedno s HDZ-om, neratificiranjem Istanbulske konvenciji, bilo je vidljivo i na tematskoj sjednici Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina posvećenoj upravo toj sjednici. Istina, u toj kaši nije samo HDZ, u toj su kaši i svi oni koji su i inače s HDZ-om i koji s njime tvore većinu.

Dakle, svi su za ratifikaciju Konvencije (jedino se HDZ mudro samoušutkao), a Vlada ne zna što da radi. Gledatelju je bilo interesantno razmišljati o tome što se za vrijeme rasprave vrzmalo glavom državne tajnice u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Margarete Mađerić.

Ona ništa suvislo o toj temi nije mogla kazati. Nabrajala je što je Ministarstvo sve napravilo, kako je osnovalo radnu skupinu za pripremu zakona kojim bi se Istanbulska konvencija ratificirala, kako je provedeno javno savjetovanje, kako su prikupljena mišljenja od drugih tijela javne vlasti, čak je napravljen i glasoviti PFU (procjena financijskih učinaka) obrazac. Nije rekla da do dana današnjega nije objavljeno izvješće o provedenom javnom savjetovanju, iako je Ministarstvo najavilo da će biti objavljeno oko 3. listopada prošle godine.

Nije rekla da Ministarstvo više ni ne odgovara novinarima na upite zašto izvješće nije objavljeno i kada će biti objavljeno, a nije rekla ni kada će ga Vlada poslati u Sabor na ratifikaciju. Ukratko, šteta što je uopće dolazila na tematsku sjednicu. Da nije ništa radila puna tri i pol sata koliko je trajala tematska sjednica bila bi korisnija. Bilo je interesantno prisjećati se da je ta ista Margareta Mađerić (zajedno s Josipom Rimac i Mirom Kovačem) u studenom 2014. godine oštro kritizirala Vladu Zorana Milanovića, posebno Milanku Opačić, i to zato što Istanbulska konvencija nije ratificirana, pa kad već nije, HDZ je zatražio hitnu ratifikaciju.

SDP je tada nije hitno ratificirao (na što tu stranku svakako treba podsjećati), a HDZ to danas ne želi i tome se opire već više od godinu dana. U tom je procesu, u tih godinu dana, Andrej Plenković, kako bi kazao narod, od svog jezika napravio lopatu. Najavio je u ožujku prošle godine da će Konvencija biti raspravljena u Saboru do konca te godine, a eto još nema ni izvješća o provedenoj javnoj raspravi.

Njegovi koalicijski partneri – nacionalne manjine i HNS – sami su sebe doveli u neugodnu poziciju (zbog koje im možda zapravo baš i nije neugodno), jer oni se za ratifikaciju Konvencije zalažu, ali ne mogu oni to sami, a kad već na tome ne inzistira HDZ, ne inzistiraju, barem ne javno, ni oni, svakako ne predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak, oni to tek traže, podržavaju, zalažu se za... Plenković si je odgađanjem ratifikacije Istanbulske konvencije priuštio nepotrebnu neugodu. Prošle godine taj je dokument mogao biti ratificiran kad god je htio i kako god je htio. Ruku u Saboru bilo je (a i danas ih je) sasvim dovoljno.

Imao bi manjih problema u vlastitoj stranci, ali uz dovoljno političke vještine i predsjedničkog autoriteta ti se problemi mogu slomiti (to su činili, i to uspješno, Ivo Sanader i Jadranka Kosor u vlastitoj stranci kada je trebalo usvojiti Zakon o suzbijanju diskriminacije). No, u ovih godinu dana problem nerješavanjem nije nestao, rasprave koje se vode nisu utihnule (nego su dapače još žustrije i emocionalno nabijenije), argumenti se ne uvažavaju, strah od ratifikacije se raspiruje (tako smo, uz ostalo, u raspravi mogli čuti i da bi posljedica kurikula koji se tiče lektire za učenike osnovnih škola moglo biti silovanje desetogodišnjih djevojčica), a dio udruga radikalno desnog spektra uporno inzistira na besmislicama.

Tako uporno tvrde da Istanbulska konvencija nije znanstveno dokazana, baš kao da političko odlučivanje ovisi o znanstvenim dokazima i baš kao da je tijelo koje politički odlučuje kakav znanstveni institut, a ne općim pravom glasa izabrani parlament. Drugi je besmisleni zahtjev tih udruga zahtjev za konsenzusom.

Zahtjev za konsenzusom nije ništa drugo nego zahtjev za neratificiranjem Konvencije (čak je predloženo i da se povuče hrvatski potpis na Konvenciju, dakle da se poništi i ono što je ipak učinjeno) jer je jasno da konsenzusa o tome neće biti, baš kao što je jasno da konsenzusa u demokratskom pluralnom poretku gotovo ni oko čega i ne može biti.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka