blog Ili brzo ili uopće ne
Hrvatska bi vlada reforme trebala pokrenuti i provesti u sloganu s Balcerowiczevim sloganom. Nije narod blesav. Zna da će biti bolno, zna da će biti gubitnika reformi. Zna narod da će se ponovo morati i malo žrtvovati za državu, ali to i svojom voljom i mimo svoje volje ionako stalno radi.
Godina 2012. trebala bi biti obilježena trima slovima - ref. Nakon referenduma na redu bi trebale biti reforme. S referendumom je bilo lako. Raspiše ga se, ljudi izađu na njega, prebroji se koliko ih je "za", koliko "protiv" i sve je gotovo.
S reformama neće ići tako lako, drugačija je to priča. Čim je prvi "ref" minuo, upozoreno je da Vlada mora početi onaj drugi, mnogo teži "ref". Vlada je formirana prije mjesec i četiri dana. Nije mnogo, ali dovoljno da ostavi dojam da zna što hoće postići jedino baš nije sigurna kako će i čime to postići.
Možda ovoga četvrtka, kad bude predstavljen proračunski okvir za ovu godinu, saznamo nešto više.
U situaciji u kakvoj je Hrvatska nije zgorega podsjetiti na poljski poučak otprije 22 godine.
Tadašnja Poljska, zemlja koja je bila na samom početku tranzicije, i današnja Hrvatska u mnogočemu se ne mogu uspoređivati. Tadašnja je Poljska bila zemlja uništene ekonomije, današnja je Hrvatska zemlja čija je ekonomija u dubokoj krizi. No, i tadašnjoj su Poljskoj bile potrebne reforme, baš kao što su potrebne i današnjoj Hrvatskoj.
Glavni arhitekt reformi u Poljskoj bio je Leszek Balcerowicz, tadašnji potpredsjednik vlade. On je bio glavni tvorac plana radikalnih ekonomskih reformi koji je na kraju i nazvan po njemu. Isprva je bio iznimno popularan, kad su se počele provoditi reforme, a to je bilo već krajem 1989. godine, postao je mnogim svojim sunarodnjacima, posebno onima sklonim populizmu, nešto poput crnog vraga.
Njegov je radikalni program nezaposlenost, koje u socijalističkoj Poljskoj gotovo da nije bilo, gurnuo na 20 posto. Ne čudi što je drugi naziv za njegov plan bio šok terapija. Doduše, mnogi će reći da je to zapravo bila realna stopa nezaposlenosti i u socijalizmu, samo je prikrivana beskrajnim subvencioniranjem kako poduzeća tako i cijelih grana privrede ne bi li se kupio socijalni mir, u čemu su poljske socijalističke vlade osamdesetih godina bile iznimno neuspješne.
Balcerowicz je povukao niz nepopularnih poteza, mnogi su poljski političari gradili svoje karijere (neuspješne, mahom) gotovo isključivo na kritiziranju njega i njegove politike. No, ovo nije tekst o tome što je sve Balcerowicz radio u Poljskoj prije 22 godine, ponajmanje o tome da danas u Hrvatskoj treba raditi ono što je on radio u Poljskoj prije više od dva desetljeća. Zanima li to nekoga, doista nije teško saznati.
Ovo je tekst o njegovoj tadašnjoj rečenici, sloganu njegove reformske politike - "ili brzo ili uopće ne" i odlučnosti.
O samim učincima reformi recimo tek da je uvelike zahvaljujući njemu Poljska jedina europska država koja od 1991. godine niti jedne godine nije bila u recesiji i da je ovo što se zbiva posljednjih nekoliko godina u Poljskoj (u kojoj su prosječne plaće više nego u Hrvatskoj, a tko bi u tu mogućnost u Hrvatskoj vjerovao 1990. godine) tada trasirano, a i oni Poljaci koji su ga prije dva desetljeća smatrali crnim vragom malo su korigirali mišljenje o njemu.
Istina, i on je malo korigirao svoj stav o refromama, pa u njima pronašao i ponešto loše. Reforme jesu bile ekonomske, ali odluke su bile političke. Balcerowicza nije bilo strah zamjeriti se, nije strahovao od gubitka popularnosti, pa ni od gubitka vlasti.
Hrvatska bi vlada reforme trebala pokrenuti i provesti u sloganu s Balcerowiczevim sloganom. Nije narod blesav. Zna da će biti bolno, zna da će biti gubitnika reformi. Zna narod da će se ponovo morati i malo žrtvovati za državu, ali to i svojom voljom i mimo svoje volje ionako stalno radi.
Za Vladu je ključno da se ne dodvorava niti jednoj društvenoj ili ekonomskoj skupini, što znači da mora izbaciti već i samu pomisao o bilo kakvom populizmu i to da narodu objasni smisao i svrhu reformi.
Drugim riječima, treba nam objasniti da će sljedeće dvije godine biti možda i grozne, ali da je to zato da sljedećih 20 godina ne budu katastrofalne nego barem pristojne. U svemu tome zasad postoje naznake mogućih problema. U ovih mjesec i četiri dana valjda nema poreza o kojem se nije razmišljalo da ga se uvede ili promijeni, što može biti znak traženja rješenja, ali i nesigurnosti, a mnogo je toga, od doista preniskih mirovina pa nadalje, stavljeno na popis onoga što se neće dirati. Naime, ako se neće dirati, kako će se reformirati?
Komentari
3Iz kategorije: Međuzemlje Tihomira Ponoša
Pogledaj sve-
Međuzemlje Tihomira Ponoša
blog Stari Marx i mladi prosvjednici
Ajme meni...
Pročitaj sve-
- "Grad priznao da nema javnog interesa u Hoto shopping centru. "
- Ćićo:Ostojiću, pošalji specijalce na Karamarka i Bandića!
-
- "Vrtić u Kostajnici pred konačnim gašenjem? "
- Ćićo:Dico, blokirajte ceste traktorima!






Ništa od toga, brzo znači brzo odletiti sa vlasti i odreći se lagodnog života na račun poreznih obveznika.
Ovako pomalo isisavati novac mutljavinom sa porezima i prodavajući demagoške parole će potrajati dulje.
Privući investicije smanjenjem poreza, pojednostavljenjem papirologije i olakšicama poticati zapošljavanje to im naravno ne pada na pamet. Ovo što trenutno rade u narodu se obično naziva: "Presipanje iz šupljeg u prazno".
Ipak, tek su započeli, dajmo im tih prvih sto dana.
Konacno da je netko spomenuo ovog poljskog politicara Balcerowicz-a.
Da @Blues za razliku od nasih populistickih nastrojenih politicara koje se samo brinu kako ce sacuvati vlast
ovaj Poljak je krenuao bez pardona u "ciscenje".....
Bez obzira koliko su ga mrzili dans Poljska ubire plodove njegovog rada......
Ali kako ti kazes taj politicar je imao strategiju i jasne planove razvoja za razliku od ovih nasih...
LP
50 godina je zatirano obrtništvo i privatni "sektor"do razine "klasni neprijatelji". Zatim su 20 godina nazivani "tajkunima", lopovima, ratnim profiterima (mada je i toga bilo) i.t.d. I sada bi preko noći trebalo otvoriti 20 000 novih firmi, bez strateškog plana i sa antipoduzetničkom klimom u društvu. Bez ozbiljnog plana tek ćemo upoznati pravi "divlji kapitalizam".