Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 4n
Sutra: 11° 11° 4n
15. studenoga 2018.
Međuzemlje Tihomira Ponoša

I moja supruga je žena

Emily Davison bacila se pod kopita konja kralja Georgea V
Emily Davison bacila se pod kopita konja kralja Georgea V
Autor:
Objavljeno: 22. prosinac 2010. u 11:14 2010-12-22T11:14:06+01:00

Prije nepunih stotinu godina žene su se, ne bi li ukazale na vlastitu potlačenost, bacale pod kopita kraljevskih konja, danas bi muškarca za kućnog ljubimca

Stvarno nevjerojatno koliko su se stvari promijenile u manje od sto godina, barem kada je riječ o položaju žena i ulozi muškaraca. Prije nepunih stotinu godina žene su se, ne bi li ukazale na vlastitu potlačenost, bacale pod kopita kraljevskih konja, danas bi muškarca za kućnog ljubimca. To je put koji su žene prešle od Emily Davison do Mile Horvat, od stradavanja pod kopitima životinje do životinjice za po doma.  

Emily Davison bila je iznimno borbena sufražetkinja koja se u povijest borbe za pravo glasa žena definitivno upisala na konjičkom derbiju u Epsomu 4. lipnja 1913. godine. Ne bi li skrenula pozornost na obespravljenost žena bacila se pod kopita konja, i to ne bilo kojeg. Bacila se pod kopita Anmera, konja kralja Georgea V.

Iako je blla sklona samoozljeđivanju kako bi privukla pozornost i ukazala na cilj svoje borbe, Emily Davison vjerojatno se nije htjela ubiti. Imala je uza se povratnu kartu za vlak, vagon trećeg razreda.

Događaju je pridan velik publicitet. Sljedećega je dana Morning Post o svemu opširno izvijestio u članku "Senzacionalan derbi: srušen kraljev konj, žena i džokej ozlijeđeni". Jasno se iz naslova iščitava tadašnji društveni poredak: prvo kraljev konj, pa onda ostali.

Emily Davison umrla je 8. lipnja 1913. godine. U borbu za ženska prava, ponajprije pravo glasa, upisala se jednom za svagda, iako je svome cilju skoro naštetila. Pisalo se u to doba da ako se tako ponašaju obrazovane žene, kakva je Emily Davison bila, kako bi se tek mogle ponašati neobrazovane žene i, posljedično, nije li onda opasno bićima koje se tako ponašaju dati pravo glasa.

No, pravo glasa je izboreno toliko davno da se danas jedva tko i sjeća i sufražetkinja i Emily Davison i rasprava nakon njenog stradavanja pod Anmerovim kopitima.

Kolo sreće i društvene moći se i danas okreće, a kako se okreće uskoro će trebati krenuti u borbu za muška prava, prava manjine na koju se ne odnosi i vjerojatno se nikad neće primijenjivati pozitivna diskriminacija.

Eto, Mila Horvat, aktualna finalistica "Plesa sa zvijezdama" izjavila je: "Muškarac mi mora biti podložan da mogu raditi od njega što hoću. Želim kućnog ljubimca". Prije 97 godina, u doba derbija u Epsomu tako nešto izjaviti bilo bi doslovce nezamislivo. Danas, 97 godina nakon derbija u Epsomu tako nešto bilo bi nedopustivo izjaviti bilo kojem muškarcu.

Zamislimo da je neki muškarac, recimo Vuco, izjavio da mu žena mora biti podložna kako bi od nje radio što hoće te da želi kućnu ljubimicu. Cijela brigada borbenog krila feminizma digla bi se protiv njega, on bi bio primitivac, nazadnjak, ukratko, rječnikom bivšeg sustava kazano - reakcionar. No, kako to nije izjavio Vuco i kako objekt izjave nisu žene, nema ni nikakve reakcije.

To kolo sreće okretalo se polako, trebalo je upornosti i hrabrosti za okretanje kola, a ako se kolo doista okrenulo previše, i giba se iz ravnopravnosti u novu neravnopravnost, manjinski dio ljudskog roda ne može kazati da nije pravodobno bio upozoren na tu opasnost.

Valja se prisjetiti pisma čitatelja objavljenog u Guardianu 10. svibnja 1979. godine, samo šest dana nakon što je Margaret Thatcher došla na vlast, pisma koje je bilo toliko važno da je objavljeno u antologiji najboljih tekstova Guardiana druge polovice 20. stoljeća i koje valja citirati u cjelosti:

"Gospodine, nisu li stvari otišle predaleko? Moj suveren je žena, moj premijer je žena, moj šef je žena, a i moja supruga je žena.
Vjerno vaš
C. Grimwood
Laughton, Sheffield"

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka